"Vjerujte u sebe i borite se za ono što smatrate vrijednim!"

Oduvijek sam znala da želim biti majka, ali u budućnosti. Dok sredim stambeno pitanje, posao i dok budem sigurna da sam s pravim partnerom. Iako sam tako zamišljala idealan scenarij, majka sam postala u dvadesetoj godini nakon nekoliko mjeseci braka i u drugoj državi.

Sadašnji muž, a tadašnji dečko i ja prohodali smo u srednjoj školi. Naše su obitelji pomalo konzervativne pa nisu bile oduševljene viješću. Nastojali smo ne obazirati se previše na to, već smo zajedno uživali. Po završetku srednje škole suočili smo se s problemom pronalaska posla. Dodatan motiv bila nam je želja da budemo zajedno, a da bismo to realizirali, trebali smo se oboje zaposliti i preseliti u svoj stan, no nismo više mogli čekati savršene uvjete. Bili smo zaljubljeni i vjenčali smo se na maloj svadbi. Realnost nas je pritiskala i odlučili smo preseliti se u drugu državu gdje smo našli posao. Naše obitelji, koje od početka nisu bile oduševljene vezom, sada su još glasnije negodovale, a kada smo im priopćili vijest o trudnoći, indirektno su nam rekli da je to pogrešan potez. Naša je beba bila apsolutno planirana i jedva smo ju čekali.

U toj radosti znao se potkrasti strah i osjećaj usamljenosti jer smo ipak bili u drugoj državi, još učili jezik i nismo u blizini imali prijatelja ili obitelji na koju bismo se mogli osloniti.

Kako se približavao dan poroda, bili smo sve uzbuđeniji. S obzirom na to da je trudnoća bila naše prvo takvo iskustvo, morali smo rasti i kao par. Promijenili su se prioriteti i odgovornosti, a dok je stigla naša curica, čitav naš svijet izokrenuo se, dobio je drugu dimenziju.

Nitko vas na to ne može pripremiti - ni savjeti, ni pročitane knjige, a ni pogledani videozapisi. Izmjenjuju se neprospavane noći, slaganje prioriteta, hodanje na prstima i osluškivanje bebinog disanja. Kao da ponovno učite živjeti. U sebi pronađete neku novu snagu. Nema pravih godina za rađanje djece ili savršenog trenutka za stupanje u brak. Ako se sada to dogodilo, znači da ste spremni i da je to pravi trenutak. Oni koji kažu da im je to poremetilo bračnu dinamiku, nisu bili u nekom braku ako se mene pita.

Uživali smo u roditeljstvu i nakon tri godine odlučili smo se na drugo dijete. Za to je trebalo malo hrabrosti jer smo morali uzeti kredit za auto i stan. Sadašnji je stan postao malen za dvoje djece, a drugi auto nužan kako bismo čim brže odlazili i dolazili s posla te razvozili djecu u vrtić. Također smo morali postati majstori organizacije. Nikad nismo imali baku-servis, a dadilja, koliko god praktična bila, preskupa je. Uvijek se isprepliću egzistencijalna pitanja i osobne želje, snovi. Samo je pitanje što ćete žrtvovati kako bi nešto drugo uspjelo.

Iako će neki reći da je prerano dobiti dijete u dvadesetoj godini, ne mislim da bih bila bolja majka da sam rodila pet ili deset godina kasnije. Svoju djecu smatram blagoslovom i izuzetno sam ponosna što sada muž i ja već biramo školu za našu malu-veliku djecu.

Iako ne volim davati savjete, ako bih morala poručiti nešto ženama koje ovo čitaju, rekla bih im da vjeruju u sebe i da se bore za ono što smatraju vrijednim.

Dečko i ja odlučili smo prihvatiti posao u istoj firmi - jesam li požalila?

 

Foto: Pexels

 

Pripremila:
Goranka Rakić
Tagovi:

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

Za ovaj članak nema komentara.