Kratki savjetnik za ignoriranje tuđeg mišljenja

"Udebljala si se malo, ha?; Opa, smršavjela si!; Malo izgledaš umorno...; Zašto si ljuta?" - vjerujem da se svaka žena već susrela s ovakvim "dobronamjernim" komentarima bar jednom. Samim svojim postojanjem postajemo tema nečijih razmišljanja, meta komentara, direktnih i indirektnih podbadanja. I takva situacija u kojoj se osjećamo osuđivano, sasvim je dovoljna da nam pokvari dan. I sama sam doživjela mnogo istih, a jedna nedavna zaista me bacila u razmišljanje.

Postala sam tražena na Spottedu i shvatila do koje mjere seže ljudska zloba

Vjerujem da sve čitateljice znaju što je Spotted i kako ti profili funkcioniraju. Gotovo svaki grad ima svoje profile na Facebooku, a nedavno sam saznala da postoji takav profil i na Instagramu. Kroz život sam se i sama više puta našla na takvim stranicama, a svaki put iznova se šokiram količinom ružnih komentara koju su ljudi spremni uputiti potpunim strancima.

Nedavno mi se nakon izlaska na koncert dogodilo upravo to. Tijekom večeri moje je društvo (kao i većina ljudi) dopustilo fotografu događaja da nas slika. U međuvremenu su te slike bile objavljene na lokalnim portalima, a prema jednoj na kojoj sam bila ja, potražio me dečko na lokalnim Spotted stranicama. Za to ne bih ni saznala da me prijateljica nije označila na jednoj od fotografija.

U komentarima sam imala što i vidjeti: "Ženska ima više slojeva šminke nego kostiju u tijelu, jbt..."; "Skini joj šminku pa ćemo vidjeti hoćeš i dalje tražit IG..." U pitanju je bila stranica koju prate uglavnom srednjoškolci te su mi komentari bili zaista smiješni iz perspektive odrasle žene, no kada sam bolje razmislila, shvatila sam da su u pitanju i odrasli, ne bi bilo pretjerane razlike. Samo bi komentari bili druge prirode. Upravo vam zbog toga donosim ovaj mali savjetnik za ignoriranje tuđih mišljenja.

Kako reagirati na dušobrižnike?

Kada se nađemo u situaciji gdje točno osjetimo što netko misli o nama ili nam to direktno kaže, može biti vrlo teško snaći se na prvu. Svi znamo one komentare koji nas udare iz neba pa u rebra i opletu po našim nesigurnostima. Kod nas je i dalje sasvim normalno da komentiramo sve što nam padne na pamet, bez promišljene zapadnjačke političke korektnosti.

I sama sam se puno puta uvjerila u isto. Kada se udebljam ili skinem i samo jednu dvije kile, nečije budno oko to primijeti. Kada obučem majicu koja je kraća: "Kratka ti je majica!", kada obučem vestu: "Zašto si zakopčana do grla?", kada se našminkam: "Gdje si se to sredila?", kada se ne našminkam: "Što se nisi malo sredila?". Osim fizičkog izgleda, postoje i brojni drugi komentari na račun raspoloženja, karakternih osobina i sl. Ako nisam nasmijana, redovno dobijem pitanje: "Zašto si nadrndana?", a ako se cijeli dan smijem, onda sam vjerojatno tajno zaljubljena ili očijukam s nekim.

Kada vas neko dovede u takvu situaciju, prvo što trebate napraviti, jest ne priuštiti mu povratnu reakciju. Moja omiljena taktika za to jednostavna je - "pravi se glupa". Jedan blijedi, zbunjeni pogled i neugodna tišina često su puno učinkovitiji od agresivnih odgovora, samoobrane ili pak sramežljivog prihvaćanja "komplimenata".

Nas tračaju, ali i mi tračamo

Gore od onog što će vam ljudi reći u lice, jest ono što će o vama ispričati iza leđa. Vjerujem da je svaka od nas bar jednom bila u situaciji da čuje neki trač o sebi iz druge, treće, četvrte ili tko zna koje ruke. Kao i u prvom slučaju, najbolja je reakcija nikakva reakcija. Moj moto za takve situacije uvijek je bio: "Tko me zna, zna kakva sam, a tko me ne zna, ne mora ni znati." Neizbježno je da ljudi imaju mišljenja o vama, pozitivna i negativna, no nije na vama da to pokušavate kontrolirati jer je to nemoguće.

Naravno da nije ugodno proći pokraj, primjerice, grupe djevojaka i osjetiti da će nešto reći o vama čim prođete, no ni jedna od nas ne može reći da nikada nije isto napravila nekom drugom. Svi smo mi nekada bili likovi u nečijim pričama, ali isto tako drugi ljudi su likovi u našima. I to je nešto što svako mora shvatiti kako bi se iskreno prestao zamarati tuđim mišljenjima. Ne možete nikome zabraniti da vas gleda, sluša, formira mišljenje o vama, isto kao što ne možete sebe zaustaviti da radite to isto njima.

Još se nije rodio tko je narodu ugodio

Za rijetko koju staru narodnu poslovicu smatram da nosi toliko istine u sebi kao ova. Uvijek ćete nekome smetati samim svojim postojanjem. I sama sam čula toliko puta bizarna mišljenja o sebi, ali i ženama u svome životu i to bez ikakvog pokrića. Ljudi vole tumačiti svaki potez, ponašanje, odabir odjeće, šminke pa čak i najosobnije životne izbore.

Žene koje su kod kuće s djecom vjerojatno su besposlene ženturače, one koje rade okrutne karijeristice, a žene koje nemaju djecu bolesno sebične. Stvari za koje su ljudi spremni osuditi jedni druge nekada zaista graniče s ludilom. I sama sam doživjela isto bezbroj puta od kako sam odabrala smjer u kojem se želim graditi kao žena. Od osuda mog izbora fakulteta do izbora poslova koje radim dok studiram. Ipak je previše jeftino da žena konobari, a povrh toga studira ekonomiju. I nikoga nije briga što vas to zanima, što vama to ide, što vi to dobro znate ili tu dobro zarađujete - njima jednostavno niste po volji.

Jednom sam čak čula u vlastitoj obitelji komentar koji je od svih zanimanja oblatio farmaceute jer, pazite, sramota je u životu biti samo prodavačica u ljekarni. Zato sam odavno shvatila da apsolutno nema smisla pokušati nekom ugoditi i pokušati se uklopiti. Umjesto toga, bolje je živjeti za sebe i udovoljiti svojim idejama, željama i potrebama u životu i dopustiti da vas pronađu ljudi koji se s istima slažu, a da odu od vas oni koji se ne slažu.

Zaključno

Ako ćete išta zapamtiti iz ove cijele priče, voljela bih da to bude sljedeće - prihvatite to da ne možete mijenjati druge, ali možete svoju reakciju. Također, nipošto se nemojte mijenjati zbog drugih jer nekome uvijek nećete biti po volji. Jednom kada shvatite da vam nečije privremeno odobravanje ne može zamijeniti užitak življenja života koji ste si sami odabrali, shvatit ćete koliko je sve lakše.

Foto: Pexels / Canva