Što sam starija, to mi je krug prijatelja sve manji – postajemo li s godinama manje tolerantni?

Jedne večeri ovog ljeta dok sam sa suprugom odmarala ugniježđena u kauč, pričali smo o našim prijateljima i kako slabo viđamo parove s kojima smo se do prije nekoliko godina družili na tjednoj bazi. Dotaknuli smo se svih ljudi, njihove djece, života i zaključili da se ne osjećamo prazno ili loše zato što se više ne družimo kao nekada. Moram naglasiti da nemamo ništa protiv bilo kojeg od tih prijatelja. Jednostavno smo možda ostarjeli...

Prave prijatelje oduvijek sam mogla nabrojati na prste jedne ruke

Nikada nisam bila tip osobe koja je voljela biti okružena s desecima ljudi, ali kad si mlađi, to je neminovno. Vrtić, škola, fakultet... Nekako smo prirodno okruženi većom skupinom ljudi. Ja sam uvijek nastojala pronaći neku svoju osobu unutar ekipe i uvijek mi je odgovaralo druženje s nekim "jedan na jedan". Kad sam počela raditi, spontano sam najviše vremena provodila s radnim kolegama, a neke od tih osoba danas nazivam i svojom obitelji. Kad sam upoznala svog supruga, počeli smo spajati društva, kumove, a usput su se neka prijateljstva izgubila.

Što smo stariji, konflikti nam teže padaju

I moj je suprug sličan meni - svoja dva najbolja prijatelja poznaje još od škole, a ja od svojih pet prijateljica jednu znam i volim od rođenja, drugu još od školskih dana, a ostale su mi došle u život nedavno. I to je krug osoba koji mi je sasvim dovoljan. Iako redovito komuniciramo (prokleta moderna sredstva komunikacije), viđanja su nam uistinu rijetka i jako nam je teško uskladiti međusobne kalendare i obveze.

Kad razmislim o krugu prijateljica s kojima se družim, to su sve redom osobe koje su sa mnom i kada mi je lijepo i kada mi je teško. To su osobe koje ne umaraju moji problemi i moje priče i ne želim ih mijenjati. Dok sam bila mlađa, bilo mi je puno lakše promijeniti prijatelje i društvo. I tada su mi svađe teško padale, ali sve sam nekako zaboravila. Danas je situacija drugačija. Kada dođe do konflikta s prijateljem, teško mi je zaboraviti ružne riječi koje mi ostave gorak okus u ustima.

Tko nam je pravi prijatelj, često shvatimo prekasno

Kad već s nekim podijelimo cijeli svoj život i ispričamo mu svoje priče, u određenim situacijama shvatimo tko nam je bio pravi prijatelj. Za poneke osobe to shvatimo možda prekasno, odnosno kad već odu iz našeg života, a što smo stariji, tu veliku ulogu igra i naš ego. Kao da raste s godinama pa ne možemo tolerirati neke situacije i stvari koje bismo sigurno tolerirali desetak godina prije.

Prijateljstvo i veza slični su odnosi - nije čudno da se prekidaju

Nekad se s prijateljem volite više, nekad manje, ali kao i sa svojim partnerom - važno je da zajedno rastete i razvijate se. Upravo zbog toga može doći do prekida prijateljstva. U procesu razvoja dogodi se to da odrastete u dvije osobe s potpuno različitim pogledima na svijet i život. I sama sam prošla takvo iskustvo s osobom za koju sam bila uvjerena da ćemo zajedno dočekati starost. Sada vidim da smo u tridesetima sazrele u drugačije osobe koje zapravo imaju malo toga zajedničko i danas na to gledam kao da prijateljstva nije ni bilo. Je li mi žao? Dakako. Nikada nije lako izgubiti dobru osobu, koliko god da se razlikuje od nas.

Kako sam starija i zrelija, vrlo jasno znam svoje granice i koliko se dajem u nekom odnosu te koliko od nekog odnosa očekujem. Za sve što crpi moju energiju, vrijeme i smanjuje mi entuzijazam, nemam vremena ni tolerancije. Ne prihvaćam manje nego što i sama dajem. Promijenila sam se s godinama, preispitala sam neke svoje stavove za koje sam mislila da su duboko ukorijenjeni u meni, ali puno sam svjesnija svojih nedostataka i teže puštam nove ljude u svoj život. Ono malo prijatelja što imam, čuvam kao oči u glavi i njihovo me društvo zaista ispunjava, a mislim da je to bit pravog prijateljstva. 

Kako probiti led i započeti razgovor s nekim koga ne poznajete?
Ovi će vam trkovi pomoći da se snađete u svakoj situaciji!

Foto: Canva/Unsplash

Pripremila: