Što kada sve kompromitirajuće fotografije prebacite na tuđi uređaj?

Nekad ranije obožavala sam čitati u OK! časopisu one priče u kojima su ljudi opisivali svoje neugodne situacije i znam da sam uvijek razmišljala je li stvarno moguće da se ljudima događaju takve stvari. Ovo je nešto što bi se moglo pronaći u toj rubrici kada bi bila riječ o časopisu za nešto stariju populaciju, a radi se o tome kako sam prisilila članove obitelji da konačno naprave svoj AppleID.

 

Kada dijeljenje podataka ode u krivom smjeru

Sad već davne 2012. kupila sam svoj prvi iPhone i napravila AppleID. Kao većina Apple korisnika, ostala sam mu vjerna do danas. Kako sam mijenjala njegove verzije s godinama, ostala je praksa da moj mlađi brat nasljeđuje moje stare mobitele. Tako je bilo i s prošlim. Kako nije imao svoju karticu jer nije bio punoljetan, spojio se na moj ID. Nešto kasnije priključila nam se i mama. A u mojoj su se kolekciji našli i MacBook te iPad. Moram napomenuti da su moja majka i tehnologija do dana današnjeg na Vi.

Kada je Apple želio olakšati svojim korisnicima povezivanje različitih uređaja koji upotrebljavaju isti ID, sigurno nisu razmišljali o tipičnim balkanskim roditeljima koji ne vjeruju ni bankama ni tehnologiji. Nije postojala ni najmanja mogućnost da se moja majka prebaci na svoj AppleID budući da nije htjela dati podatke o svojoj kartici. Znam, trebala sam ja dati svoju drugu karticu i završiti priču, ali kao tipično balkansko dijete, u tom trenutku nije mi se dalo. I tako smo svi živjeli kao velika sretna obitelj povezana mojim ID-jem. Kako nisam živjela s njima, na maminom i bratovom mobitelu bile su isključene sve opcije dijeljenja, a moja tri uređaja koja upotrebljavam, bila su povezana i bez poteškoća sam dijelila podatke među njima. Platila sam dodatni storage i svatko je imao svoju sigurnosnu kopiju "za ne daj Bože". A onda se dogodilo nešto gore od gubitka podataka… DIJELJENJE PODATAKA.

Od screenshotova raznih igrački za spavaću sobu preko poza iz pornofilmova - sve se to našlo na maminom mobitelu

Kao što Apple korisnici znaju, postoji opcija dijeljenja fotografija na uređajima istog korisnika (isti Apple ID), ali kao što sam već rekla, ta je opcija bila isključena, barem sam mislila da jest… Nakon nekoliko mjeseci patnje s razbijenim ekranom i odbijanja kupovine novog uređaja dok stari radi, u trenutku u kojem su se na ekranu vidjeli zadnji pikseli, postavljala sam svoj novi uređaj i prebacivala na njega sve podatke iz starog mobitela. Sve sam prebacila i uživala u tome što ponovno vidim cijeli ekran.

Dok sam isprobavala kameru, primijetila sam među fotografijama neke fotke koje nisu moje… A bile su uslikane kod susjede kod koje je moja mama bila na kavi. Njezinim mobitelom. Spojenim na moj ID. Panično sam otvorila galeriju i vidjela da imam 3000 slika više. Njenih slika. Ali to nije bio glavni uzrok paničarenja. Glavni uzrok bio je  to što sam shvatila da, ako ja imam 3000 njenih slika, postoji velika vjerojatnost da i ona ima mojih 7000 slika. SVIH 7000 slika.

Da vam dočaram paniku: zamislite da se apsolutno sve vaše slike odjednom stvore na mobitelu vaše majke… A među tim slikama bilo je svega. Od screenshotova raznih igrački za spavaću sobu, zanimljivih poza iz pornofilmova koje bih znala razmjenjivati s dečkom kao podsjetnik što bismo mogli isprobati do onog najkritičnijeg, mojih izazovnih fotki koje su se izmjenjivale s istim tim dečkom.

Trebate li imati lozinku partnerovog mobitela - koje je vaše mišljenje?

Što ako mama sazna sve o mojim seksualnim željama?

Iako ih razmjenjujemo u aplikaciji u kojoj ih nije moguće pohraniti niti napraviti snimku zaslona, na kraju sam zeznula samu sebe zbog taštine i čuvanja u albumu neke od tih fotki na kojima sam si izgledala odlično, a koje su se sad osim u mom albumu, nalazile i u albumu moje majke. Kako je došlo do toga? Pa u nekom trenutku mog prenošenja podataka očito sam dozvolila dijeljenje fotografija na mojim uređajima u blizini, a jedan od njih bio je i njen. Iste sam sekunde otrčala kod susjede uzeti mamin mobitel, moleći se pritom da nije otvarala galeriju u posljednjih 30 minuta jer će inače znati o mojim seksualnim preferencijama više nego što bi bilo koja majka htjela ili trebala znati o svom djetetu. Sreća mi se osmjehnula - iako su sve moje slike doista bile na njenom mobitelu, nije bila na njemu u posljednjih 30 minuta što je značilo da trebam samo ukloniti slike s njenog uređaja, ponovno isključiti dijeljenje i mogu nastaviti dalje sa svojim životom.

Sreća u nesreći

Iako imam odličan odnos s majkom, voljela bih da takav i ostane! Fotografije u spavaćicama i donjem rublju još bi nekako mogla objasniti, ali što bi se dogodilo da je naišla na screenove vibratora koje sam istraživala dan ranije, ne želim ni zamišljati. Jednakom srećom brat se nekoliko mjeseci prije cijelog  „incidenta“ isključio iz naše sretne AppleID obitelji jer je dobio karticu na svoje ime. Naravno, nakon ovakvih šokova majka je ipak dobila svoj vlastiti AppleID, a ja svoju toliko željenu privatnost kada je riječ o mom računu. I slikama na njemu!

Foto: Pexels