Kako preživjeti postpartum?

Prilično sam sigurna da ton mog iskustva s postpartumom može ići u dva smjera, a definitivno ovisi o tome kakva je beba bila toga dana. Danas je bio dobar, stoga mislim da ti neću reći možda dovoljno precizno koliko je bilo teško kao što bih ti rekla da je bio jedan od onih težih dana, a sigurna sam da svaka mama zna koji su to dani. Sama pomisao na prvi mjesec nakon poroda izaziva mi nelagodu, no pokušat ću ti iskreno opisati kroz što sam prošla.

Dok sam bila trudna, osjećala sam se kao najbolja verzija sebe kao žene. Osjećala sam se snažno, ženstveno, moćno i čudesno zbog svega što moje tijelo može. Naravno, bilo je teških dana, promjena raspoloženja i svega što dolazi s hormonima, ali generalno sam bila sretna trudnica.

Očekivala sam da ću nakon poroda biti još sretnija i da ću lako s (jednim) djetetom jer sam inače, bar u poslu, aktivna i sposobna te sam naviknula raditi po cijele dane. A, ne, ne, kako sam se prevarila. Nakon što je prošlo prvih nekoliko dana apsolutne zaljubljenosti u to novo biće, udarila me stvarnost. Ne mogu hodati, ne mogu se sagnuti, imam ragade, bebu koju još uvijek ne poznajem da bih znala što napraviti, slabo jede, a tek san…

O snu bih ti mogla pričati sat vremena, no taj prvi mjesec i beba koju smo morali buditi svaka dva i pol do tri sata, izazivaju mi traumu. Mala degresija – kada smo došli u fazu regresije sna s četiri mjeseca, razmišljala sam kako bih dala sve da se vratim u fazu kada se tek rodio jer tada je bar mogao tri sata odspavati u komadu. Još veća trauma. U regresiji se budio svakih sat vremena, a zaključno u pet ujutro i tako skoro dva mjeseca.

Ne znam kako sam živa ostala. Uglavnom, da se vratim na temu – svi mi koji nikada prije nismo bili roditelji, zaista ne znamo što znači biti umoran. Bilo je noći prije djeteta kada sam spavala tri sata i cijeli sljedeći dan bila na nogama, no onda bi došla sljedeća noć i sve bih nadoknadila.

Bilo je dana iz perioda izlazaka na fakultetu kada se do kasnih sati ostajalo u gradu, a ujutro bi se išlo na predavanje. Bilo je svega, ali sve to nespavanje trajalo bi kratko i onda bi se nadoknadilo. Kada dođe beba, nema nadoknade. Ne spavaš danas, ne spavaš sutra, ne spavaš za mjesec, dva, tri, evo nas i do devet mjeseci pa se i dalje mučimo. Definitivno je bolje, ali i dalje je to bar jedno do tri buđenja svake noći.

Hormoni nakon poroda

Zatim dolazimo do hormona i promjene raspoloženja. U jednom trenutku osjećaš se kao najsretnija osoba na svijetu kojoj su se ostvarile sve želje, a u drugom trenutku plačeš jer se pas ne odaziva kada ga zoveš (jer misliš da te više ne voli otkako je zapostavljen zbog dolaska bebe).

Takve krajnosti pojavljivale su u gotovo svakoj životnoj situaciji i u svim odnosima, tako da sam presretna što je završilo. Moje iskrene misli nakon postpartuma bile su da žalim sve trudnice koje tek trebaju roditi jer ne znaju što ih očekuje. Ne mislim na dijete, već na sve ove popratne teškoće koje se događaju.

Kada bih morala rangirati prvo tromjesečje, treće tromjesečje, porod i postpartum, definitivno bih postpartum stavila na prvo mjesto kao najgore bez obzira na to što sam išla na carski rez i pretrpjela težak oporavak. Kombinacija fizičke nemoći, hormonalnog disbalansa, neznanja i bebe koja plače – apsolutno preteško.

Ljubav majke i sina

Ono što je ipak baš neobično u cijeloj ovoj priči, koliko god mi je bilo teško, kada se prisjećam svega s odmakom, prvo razmišljam o onim slatkim trenutcima dok je bio na mojim prsima smotan kao kiflica, kada je prvi put došao kući iz rodilišta i svi ti neki lijepi i posebni trenutci koje bih željela opet ponoviti, no da izbacimo ovaj manje lijep dio. I sada kada razmišljam o drugom djetetu, najviše me strah tog perioda nakon poroda.

Primijetila sam da se više o tome priča nego prije, no voljela bih da me netko upozorio koliko je stvarno teško. Ne znam bi li mi bilo lakše, ali možda bih imala malo drugačija očekivanja. Očekivala sam maženje u krevetu s tim malim slatkim stvorenjem po cijele dane i najslađe malene nožice i ručice koje mi stanu u dlan jer to je ono što vidimo na društvenim mrežama kada netko dobije prinovu.

Nisam očekivala da ću se osjećati kao zombi s poremećajem ličnosti jer se time nitko ne hvali. Međutim, razumijem zašto žene i dalje žele sve to ponoviti bez obzira na to koliko je teško. Jednom kada prođe, dolaze puno ljepši, slađi i lakši dani, a gledati to maleno biće kako raste i divi se svemu oko sebe, prava je privilegija. Baš sam se jučer zamislila u jednom trenutku dok sam ga promatrala, a u glavi mi je samo bilo – tko to može platit'.

Slomilo me, kada sam mislila da sam dotaknula dno, vidjela sam da ispod dna ima još nekih deset metara pa sam dotaknula i to, a onda sam se sastavila (hvala mom mužu koji je cijelo vrijeme bio uz mene, i u najboljim i u najgorim fazama, koji me sastavljao kada ja nisam sama to mogla), postala jača, strpljivija, upornija, zahvalnija i najponosnija mama na svijetu.

Vrijedilo je.

NAPOMENA: Stavovi autorice isključivo su osobna iskustva i nisu zamjena za zdravstvene savjete stručnjaka.

Foto: Canva

Pripremila:

Mirna Matković Barić

Tagovi:

Prikaži

#ostalo

#majčinstvo

#osobna priča

#život nakon poroda

#postpartum

#hormonalne promjene nakon poroda

#izazovi majčinstva

#oporavak nakon poroda

#postpartum nakon poroda

#kako preživjeti postpartum

#iskustvo postpartuma

#razdoblje nakon poroda

#prvi mjeseci nakon poroda

#iskustvo majčinstva

#hormoni nakon poroda

#promjene raspoloženja nakon poroda

#umor nakon poroda

#neprospavane noći s bebom

#nedostatak sna nakon poroda

#oporavak nakon carskog reza

#prva godina majčinstva

#život s novorođenčetom

#emocionalni izazovi majčinstva

#iskreno iskustvo majke

#postpartum iskustva

#prilagodba na majčinstvo

Pročitajte još

Osobna priča: zbog jedne rečenice primalje mjesecima sam se pitala jesam li ja kriva za problem pri porodu

Osobna priča: zbog jedne rečenice primalje mjesecima sam se pitala jesam li ja kriva za problem pri porodu