Zablude o ljubavi i braku u koje sam vjerovala sve dok se nisam udala

Od svojih djevojačkih dana pa sve do udaje sebe bih zasigurno opisala kao veliku romantičarku i osobu koja voli ljubav. Nakon deset godina braka u meni i dalje ima romantike, ljubavi u izobilju, no neki stereotipi u koje sam čvrsto vjerovala o ljubavi i odnosu prije udaje, srušeni su i moja su uvjerena promijenjena. Dijelom je tome tako jer sam tek u suživotu sa suprugom puno naučila o suprotnom spolu, a dijelom i zbog toga što smo oboje susreli različite sudbine i ljubavne priče u našoj okolini. Za ovih pet stereotipa ili mitova, nazovite ih kako hoćete, mogu reći da sam sigurno bila u zabludi. 

Ljubav i mržnja nisu suprotnosti

Od malena kroz različite priče, bajke, filmove, slušamo da su ljubav i mržnja dva suprotstavljena pola. Ako nekog više ne voliš, ako ti se zamjeri u tolikoj mjeri da nema ljubavi, sigurno ćeš prema toj osobi osjetiti mržnju. Već pri prvim svađama u braku shvatila sam da je ova teza potpuno neutemeljena jer je linija između ljubavi i mržnje jako tanka. Kad sam jako ljuta na svog supruga, pomislim da ga mrzim, ali zapravo se u meni miješa stotine raznih emocija. Ipak, kada pogledam unazad na bivše partnere koji su me povrijedili, prema njima sam ravnodušna. A ravnodušnost je po meni prava suprotnost ljubavi.

Ljubav nije samo osjećaj

Ljubav je nešto puno više od osjećaja. To je cijelo stanje, vrlo intenzivno i žestoko. Od prvog stadija kad ljubav osjećamo "tijelom" jer nam srce jače udara, znoje se dlanovi do faze u kojoj se ljubav pretvara u ugodu, sigurnost, zaštitu, poznato mjesto pa do dijela kada je ljubav veza i čvrsta spona s drugim bićem, ljubav je definitivno stanje.

Muškarcima je uglavnom samo do seksa, dok žene žele romantični odnos

Ova teza postoji oduvijek i vjerojatno smo u nekom životnom razdoblju svi čuli ili pomislili da je to istina. Muškarcima je samo bitno da imaju redovan odnos, dok žene žele romantiku, duboke osjećaje, nježnosti. Činjenica je da je seks jedan od ključnih sastojaka za uspješan brak i podjednako je potreban i ženama. Samo je važno utvrditi dinamiku odnosa koji objema stranama odgovora. Isto tako, nisu muškarci stvoreni samo za površne odnose i tek stupanjem u brak dolazi na vidjelo koliko je muškarcima potrebna sigurna i mirna luka, ženina podrška, utjeha i razgovor s partnericom.

Muškarci ne varaju češće od žena

Direktno vezano uz prethodnu tezu, slijedi i ova popularna kako muškarci više varaju nego žene. Od kada sam u braku i puno više parova poznajem, susrela sam se s puno nevjere i raskida veza, ali nije samo muška strana bila "krivac". Puno je udanih žena koje ulaze u intimne odnose izvan braka, tako da je ova teza uistinu čista zabluda. Sve i da muškarci češće varaju, mora postojati s druge strane žena s kojom ulaze u takav ljubavnički odnos.

Ljubav ne mora biti žrtva

Svaki odnos, bilo u vezi ili braku, zahtijeva određene ustupke, no pogrešno je okarakterizirati ih kao žrtvu. Po meni je brak gomila kompromisa. Sasvim je normalno povremeno se odreći nekih svojih želja kako bi onaj drugi mogao ostvariti svoje. Supruga će čuvati djecu dok je muž na putu. Suprug pristaje gledati u kinu romantičnu komediju po njenom izboru. Sve je to normalan dio svakog odnosa koji nije na štetu drugog partnera. Stav "ako me voli, žrtvovat će se" po meni je kompletno pogrešan, ucjenjivački i nema mu prostora kod ljubavi, stoga smatram da je teza o ljubavi kao žrtvi zabluda i mit.

Koja ste vi uvjerenja promijenili nakon što ste stupili u brak? 

Foto: Pexels