Žena ženi ne treba biti vuk! Prestanimo osuđivati jedni druge i pokažimo više razumijevanja

Mnoge žene samostalno odluče biti domaćice i ne ulaze na tržište rada, već preuzmu brigu o djeci i kućanstvu te su ekonomski ovisne o svome partneru koji je „hranitelj obitelji“. Sasvim je u redu ako je to odluka koju su partneri donijeli zajednički i dobrovoljno. S druge strane, neke žene ne mogu svoj život zamisliti bez toga da sudjeluju na tržištu rada i to je također u redu. Danas svatko ima mišljenje o svemu što nužno nije loše, ali ono što je loše, jest kada se to mišljenje nameće kao jedino ispravno i kada žene kritiziramo i vrijeđamo zbog odluka koje nimalo ne utječu na nas. 

„Ona ti se bogato udala“

Dolazim iz obitelji koja pripada srednjem sloju i nikada mi ništa nije nedostajalo, ali ne bih se bunila kada bi moji bili bogataši i kada bi partner s kojim sam u vezi gotovo deset godina, bio „pun k'o brod“. Pitam se tko bi se bunio da ne mora razmišljati o financijama, pogotovo u današnje vrijeme. Onaj tko kaže da mu to ne bi odgovaralo, taj po mom skromnom mišljenju itekako laže. Kosa mi se digne na glavi kada čujem komentare u stilu: „ona ti se bogato udala pa ne mora raditi“; „tipična sponzoruša“; „nema tu ljubavi, bitna joj je samo njegova kreditna kartica“ i slično. Takvi komentari najčešće dolaze od žena s podsmjehom i dozom zavisti.

Činjenica je da postoje žene čiji partneri dobro zarađuju, ali osuđivati ih zbog toga meni je van svake pameti jer ženama automatski stavljamo etiketu sponzoruša i neradnica, a najčešće to ne može biti dalje od prave istine. Ne znamo važne detalje o takvim ženama, nekada ne znamo skoro ništa o njima, ali dozvoljavamo si upućivanje otrovnih komentara za koje nas nitko nije pitao. Još uvijek nemam djecu, ali ako budem imala kćer, radije bih da ima normalnog muža koji uz to dobro zarađuje, nego da se oboje ubijaju od posla i da jedva spajaju kraj s krajem. Ako žena u dogovoru s mužem odabere da ostane kod kuće, ne vidim u tome ništa loše jer to je njihov život i njihov izbor. Prestanimo gurati nos tamo gdje mu nije mjesto! 

Predrasude prema domaćicama

Uloga domaćice u današnje je vrijeme jako podcijenjena i podložna različitim predrasudama. Ljudi se pitaju što one rade cijeli dan ili ih opisuju kroz razne podrugljive komentare: „Od čega je ona umorna?!“; „Cijeli dan sjedi kod kuće...“, „Nema nikakve obveze i životne interese.“ i slično. Istina je uglavnom u potpunosti drugačija. Žene koje ostaju kod kuće, itekako su zaposlene, samo što njihov rad nije plaćen i za njega nije potrebna diploma. Ako su u cijelu priču još uključena i djeca, to nije ni najmanje lako. Stres je neminovan, a posao nikada ne završava. Kuća se ne očisti sama, obroci se ne pripreme sami. Biti s djecom po cijeli dan, fizički je i psihički naporno, a slobodnog dana gotovo pa i nema. Mogla bih tako nabrajati u nedogled.

Za mene su domaćice vrijedne žene s hrpetinom obaveza (sjetite se samo naših baka i prabaka) i ne vidim ništa loše u tome da žive na takav način, a ako su to same odabrale. Sam naziv „domaćica“ u društvu lagano poprima pogrdni prizvuk, a žalosno je što su tome najviše doprinijele žene jer one ih najviše i kritiziraju.

„Što će ti diploma ako ćeš ostati kod kuće?“

Većina djevojaka danas upisuje fakultet i to je pohvalno jer obrazovanje jest važno, ma što god netko mislio. Svi mi koji smo došli do fakultetske diplome, njezinim primanjem u ruke bili smo izrazito sretni i ponosni. Međutim, činjenica je kako ne rade svi one poslove za koje su se obrazovali. Rekla bih da su fakultetski obrazovane žene na posebno udarnoj meti kada unatoč diplomi odluče ostati kod kuće i brinuti se za djecu i kućanstvo.

Jednom prilikom svjedočila sam razgovoru dviju žena tijekom kojeg je jedna od njih bez dlake na jeziku i izrazito bezobrazno govorila drugoj ženi kako je nezahvalna i kako ju može biti sram jer uz svoju diplomu bira biti „samo majka i kućanica“. Ja mislim da se žene mogu ostvariti kao osobe i onda kada same izaberu „ostati kod kuće“ pa čak i onda kada imaju diplomu. Uostalom, to je njihov izbor pa se pitam od kuda nekim osobama pravo da ga propitkuju.

„Ona ganja karijeru, a djeca i muž ispaštaju“

Neke se žene žele ostvariti kroz obitelj i djecu, a druge svoj život žele posvetiti karijeri. Veći broj žena nastoji žonglirati između jednog i drugog. Kako god se okrene, kritikama su izložene sve skupine. Kako uskladiti majčinstvo i karijeru vječna je tema, a nerijetko se u javnosti stvara dojam kako žene moraju birati jer važno je biti na „visini zadatka“. Naime, mnogi ljudi stava su da uspješne poslovne žene zasigurno zakidaju djecu i muža u nekom segmentu. Sram ih bilo, baš su prave „nemajke“! Nije dobro ako ostaju kod kuće, a opet nije dobro ni ako grade karijeru.

Ispada kao da su za djecu i kućanstvo odgovorne samo žene jer ipak živimo u Hrvatskoj gdje su tradicionalni i patrijarhalni stavovi još uvijek itekako prisutni i od žena se još uvijek dominantno očekuje da budu one koje „drže četiri kuta kuće“. Na muškarcima definitivno nije toliki pritisak i to je žalosno u 21. stoljeću. Istovremeno, sve je više žena koje svakodnevno uspješno balansiraju majčinstvo i karijeru. Takvi primjeri pokazuju da se i u neravnopravnim okolnostima žene mogu izboriti za aktivno sudjelovanje na tržištu rada, kao i napredovanje u karijeri, a da i dalje bude prisutne i angažirane kao majke.

Osobni stav – želim imati „svoj dinar“, ali poštujem tuđi izbor

Volim za sebe misliti da sam tolerantna i liberalna osoba. Ne moram se slagati s tuđim stavovima i izborima, ali poštujem ih. Isto tako, očekujem  od drugih da poštuju moje stavove i izbore. Mislim da su žene koje rade i financijski su neovisne dugoročno u boljoj poziciji u odnosu na žene koje su nezaposlene. Kako bi rekla moja baka, ja želim imati „svoj dinar“ i moj posao ispunjava me i uveseljava. To nipošto ne znači da osuđujem žene koje odlučuju ostati kod kuće i da ih smatram sponzorušama i neradnicama. Svatko ima pravo živjeti život onako kako želi i kako mu odgovara s obzirom na životne okolnosti. Mislim da svaka žena treba pronaći vlastiti balans, odnosno ono što joj osobno odgovara i omogućuje da se osjeća zadovoljno i ispunjeno.

Neke žene sklone su kritiziranju drugih žena jer njihove živote promatraju iz vlastitih cipela. To u konačnici dovodi do toga da poprimaju stavove kako postoji samo jedan ispravan način kako organizirati vlastito vrijeme i to onaj koji su one odabrale. Tako će netko za ženu koja je izabrala fokusirati se na majčinstvo i kućanstvo, reći da je zanemarila sebe i svoj život, dok će netko drugi za ženu koja je uspješna u svom poslu, reći da sigurno nije dobra majka jer ne posvećuje dovoljno vremena vlastitoj djeci.

Stvarnost je takva da je moguće da su obje žene iz prethodne rečenice potpuno zadovoljne sobom i svojim životom te da na kraju nitko ne ispašta. Nažalost, ljudi su često zatrovani ljubomorom, zavišću te vlastitim kompleksima i neuspjesima. Guraju nos u tuđe živote i komentiraju ono što ih ne tiče. Ja sam mišljenja da nitko nema pravo kritizirati žene na način na koji ih se kritizira, a u konačnici jako je nezahvalno komentirati tuđi način života. Drage žene, nemojte jedna drugoj biti vukovi!


  

Foto: Canva / Unsplash

Pripremila:
Ne želim imati djecu i kako vrijeme odmiče, sigurnija sam u tu odluku - osobna priča

Pročitajte još

Ne želim imati djecu i kako vrijeme odmiče, sigurnija sam u tu odluku - osobna priča

Ne želim imati djecu i kako vrijeme odmiče, sigurnija sam u tu odluku - osobna priča