Fotina Photography: ovaj foto studio stvara uspomene koje traju cijeli život, a osobito voli trudničke trenutke
Fotografija može biti mnogo više od slike – ona čuva emocije, trenutke i priče koje traju cijeli život. Kristina, osnivačica studija Fotina, specijalizirala se za trudničke i vjenčane fotografije, a iza njezinog objektiva svaki detalj i osjećaj dobiva posebno mjesto. U razgovoru s nama otkrila je kako je započela svoju fotografski put, što ju motivira i kako stvara realne, emotivne uspomene za svoje klijente.
Foto: blacksheepcinema
1. Kako je započela tvoja fotografska priča i u kojem si trenutku shvatila da su upravo vjenčanja i trudničke fotografije ono što te najviše ispunjava?
Moja priča započela je kad sam od džeparca koji je iznosio 10 kn, svaki dan tijekom srednje škole odvajala 3 kn za pirošku sa sirom, a 7 kn sam stavljala sa strane da kupim fotić. Četiri godine kasnije – kupila sam prvi Nikon D5100 i fotografirala sam prijatelje. Nosila sam ga sa sobom apsolutno svuda. Oduvijek su me fascinirali ljudi, emocije, interakcije, igra svjetla – i tu sam i dan danas ostala. Bilježeći ljubav i iščekivanje i slavljenje novog života kroz trudnoću i obiteljske fotografije.
2. Što te osobno najviše privlači kod fotografiranja vjenčanja – koji su to mali, "realni" trenuci koje najviše voliš uhvatiti?
Ljubav. Ja sam zaljubljenik u ljubav i vjerujem da ljubav pokreće svijet da bude bolje mjesto. Baš zato se trudim da kroz pokret, ples, zagrljaj, ulovim baš iskrene trenutke između para. Drugo najdraže su mi fotografije njihove obitelji, trudim se uloviti portrete baka, ujni, nećaka, djece i njima dragih ljudi s najiskrenijim emocijama dok oni ni ne znaju da sam tamo.
3. Trudničko fotografiranje često je vrlo intimno iskustvo. Kako gradiš povjerenje s budućim mamama ispred svog objektiva?
Uvijek kažem – najvažnija je komunikacija za povjerenje. Prvo kad trudnica dođe, pitam ju kako je, kako se osjeća, je li joj što teško (npr. bolna leđa, koljena, nekima je često i vruće) i uvijek im kažem da budu slobodne reći da im treba pauza. Pripremim im vodu, sok ili kavu i uvijek pitam imaju li kakvu fotografiju koju osobito žele napraviti i da im je važna.
Želim doista čuti kako im je, a ako je nekoj trudnici, primjerice, teško zbog leđa, sigurno ju neću siliti da legne na pod. Jednom kad postoji dobra komunikacija, one se osjećaju sigurno i ne gledamo na sat do kada traje fotografiranje. One se opuste i tada nastanu prekrasne fotografije.
4. Postoji li neka trudnička ili vjenčana fotografija koja ti je posebno draga jer iza nje stoji jaka emocija ili osobna priča?
Uh, ovo je teško pitanje. Svako iduće vjenčanje i trudničko fotografiranje donese posebnu priču i emociju, svatko donese dio sebe. Za svako vjenčanje i za svako trudničko fotografiranje mogu istaknuti jednu takvu fotografiju jer je svaka osobna za taj par i tu ženu koju sam fotografirala.
5. Kako se ti osobno osjećaš dok fotografiraš tako važne životne trenutke drugih ljudi?
Ovo može potvrditi svatko tko se kod mene fotografirao – ne skidam osmijeh s lica i doslovno prštim od uzbuđenja. Sanjala sam o tome da živim od fotografije i svaki put kada mogu stvoriti novu uspomenu, kada mogu stvoriti umjetnost – zahvalna sam i sretna. Zahvalna i sretna što su baš meni pružili svoje povjerenje i nikada to ne shvaćam olako. To je doista jedini posao koji želim raditi do kraja života – stvarati uspomene.
6. Koji su najčešći strahovi mladenaca ili trudnica prije snimanja i kako im pomažeš da se opuste?
Da ne znaju pozirati. Da će loše ispasti i da će im biti neugodno. I tad uvijek kažem: "To je moj posao, na vama je da mi vjerujete i da se prepustite." Također, na početku uvijek počnem s vrlo jednostavnim setupom, jednostavnim pokretom. Primjerice, da mladenci hodaju, da se ne osjećaju ukočeno, a ako smo u studiju, onda je to često poza gdje trudnica sjedne i osjeća se ugodno.
Uvijek pokažem fotografije i tražim feedback na licu mjesta. Primjerice, koja strana lica vam je draža, što ti se ovdje na fotografiji sviđa ili ne sviđa. I onda slušam te prilagodim daljnji tok fotografiranja prema feedbacku klijenta. To mi se pokazalo kao dobitna kombinacija.
7. Imaš li neki mali ritual ili naviku prije velikog vjenčanja ili snimanja?
Imam! Baš mi je drago da me to pitate! Uvijek si pustim Radio 101 i pjevam na putu do fotografiranja. To je najvažniji dan u životu ljudi – uzbuđeni su i sretni, i tako i svoj entuzijazam za bilježenjem trenutaka dignem 100 %. Kad čistim studio prije fotkanja, često svira neki rock da podignem svoj filing oko idućeg fotkanja.
8. Kada pogledaš unatrag, što te fotografija naučila o ljudima – ali i o tebi samoj?
Kad sam kretala s fotografijom – mislila sam da su najvažnije postavke. Sad kad živim od fotografije – znam da je najvažnija komunikacija i odnos s ljudima. Kad to "klika", fotografije uvijek ispadnu odlično. Naučila sam da budem svoja – srdačna, nasmijana, a ono što je kroz moje djetinjstvo bilo "previše", poput emocija, sada je moj najveći adut i to prenosim kroz fotografije. Volim ljude i na svakom fotografiranju oni to osjete.
9. Što bi voljela da ljudi znaju o tebi – a da se možda ne vidi odmah kroz fotografije i društvene mreže?
Voljela bih da znaju da se u svako fotkanje dajem 1000 %. Da ih slušam i da zajedno možemo stvoriti uspomene kojima će se vraćati cijeli život s osmijehom na licu. Nijedna osoba nikad nije broj, nego priča koja čeka da izađe na svijet i donese poruku kroz fotografije.
10. Koji je najljepši kompliment koji si ikad dobila od klijenata i koji ti je ostao urezan?
Da još nikad nisu upoznali osobu koja se toliko raduje svakoj sitnici i dobrom svjetlu. I to nosim sa sobom. Jer život je baš satkan od tih malih trenutaka, od sitnica i prezahvalna sam da ih ja mogu bilježiti. Kad pogledaš trenutke koje ti danas mame osmijeh na lice, rijetko su to stvari. Češće su trenutci s najdražima i baš sitnice, zar ne?
11. Postoji li nešto što bi voljela da si znala na početku svoje fotografske karijere?
Voljela bih da sam tada znala da mi ne treba najbolji najskuplji fotić i da ne postoji magična postavka koju ne znam. Da se ne bojim pogrešaka i da i profi fotografi imaju mutne fotke – najvažnije je pokušati ponovno i sačuvati uspomenu.
12. Što bi voljela da ljudi osjete kada prvi put vide tvoje fotografije?
Radost. Da budu iskreno uzbuđeni i radosni kad vide svoje fotografije, da im se urežu u pamćenje i da se uvijek sjete tog trenutka s fotografiranja s osmijehom na licu.
13. Kako balansiraš posao fotografa s privatnim životom, s obzirom na to da su vjenčanja često vikendima i emocionalno intenzivna?
Jedna od najboljih odluka u životu bila je udati se za Matiju. Matija je moj muž i ogromna podrška. On je vjerovao u sve moje snove prije nego li sam ja vjerovala. Tako da, iako su vjenčanja vikendima, a često i krštenja te trudnička fotografiranja, nas dvoje smo pravi tim i on je s našom dječicom vikendima. Tijekom tjedna oboje radimo do 15 h i nakon toga smo svi kao obitelj zajedno. Naravno, nekada postoje iznimke, ali mislim da odlično balansiramo i uživamo u zajedničkim trenutcima.
Zaključak
Kristina ne fotografira samo trenutke – ona bilježi emocije, ljubav i iščekivanje novog života. Svako trudničko fotografiranje ili vjenčanje kod nje postaje priča koja ostaje trajno zabilježena kroz iskrene fotografije. Ako želite da vaši najposebniji trenutci budu ovjekovječeni s pažnjom, emocijom i osobnim pristupom, Kristina je fotografkinja koja će to učiniti na poseban način.
Foto: Fotina Photography
Tekst napisan u suradnji s Fotina Photography
- Pripremila:
- Ana Jurasović
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice