Što je prava istina - od čega nas maske štite i zašto se preporučuje nositi ih?

Vjerojatno do prije dvije godine nismo ni pomislili da ćemo zaštitne maske morati nositi sa sobom kamo god pođemo. Do tada smo ih jedino imali priliku vidjeti na zdravstvenim radnicima ili pak Azijatima koji su ih nosili stalno i svugdje. Sada je to i naša svakodnevica.

Od čega nas zaštitne maske štite i koliko učinkovito?

Nošenje zaštitnih maski nije toliko „novo normalno“ koliko nam se na prvu čini. Maske su se počele upotrebljavati krajem 19. stoljeća. Najprije su bile u obliku jednoslojnih gaza, a kasnije smo tek počeli upotrebljavati maske koje podsjećaju na današnje. U istočnoj Aziji, Kini, Japanu i Koreji maske su već godinama popularne jer su odraz njihove kulture. Prema taoizmu i tradicionalnoj kineskoj medicini dahu i disanju daje se veliki značaj kada je riječ o zdravlju te se naglašava kako loš zrak može ugroziti naš organizam.

Ponovimo veličinu samog virusa protiv kojeg se borimo. SARS Covid-19 virus ima dimenziju između 0,08 i 0,15 mikrometara. Nama bi to značilo da je virus manji od samih „rupica“ na maskama, međutim ovakav virus rijetko putuje sam zrakom, a kada se kreće, kreće se u kapljicama (kapljično širenje) te je tada veličine 0,6 do 1000 mikrometara. Što je to kapljično širenje uopće? Kašljanjem, kihanjem, šmrcanjem, običnim govorom ili disanjem oslobađa se tekućina nastala pucanjem površine. Jasno da se kašljanjem izbaci veća količina tekućine nego običnim pričanjem. Isto tako, ako ubacimo još malo fizike, velike kapljice brže padaju na tlo, dok manje mogu duže lebdjeti u zraku. Najmanje od njih nazivamo aerosolom (to bi bila 1/10 promjera dlake) i one se mogu zadržati  zraku i nekoliko sati.

Sve ovo nismo naučili kada se pojavio koronavirus, već smo naučili tijekom povijesti, u borbi protiv tuberkuloze. Kako raste veličina kapljice, tako kapljica sadržava više virusa i najčešće je više zarazna. Što je više takvih kapljica u zraku, veća je šansa i da ćemo se zaraziti. Drugim riječima, mi se nećemo zaraziti ako jedan ili nekoliko virusa dođu do nas, već kada se prijeđe kritična razina (primjerice, sada je već velika većina nas bila u društvu zaraznih osoba, ali nije i sama oboljela).

Maske smanjuju količinu virusa koja dolazi do naše sluznice, kao što smanjuju i brzinu kojom će doći određena količina virusa do nas.

Osim toga, one sprječavaju dolazak najvećih kapljica koje sadrže virus do naše sluznice, dok će one manje ipak doći do nas, ali neće biti dovoljno infektivne da nas zaraze. Slično ovome djeluje i provjetravanje i zračenje prostorija u kojima se nalazimo.

Ako do sada nisam bila dovoljno jasna, možemo slikovito zamisliti veće kapljice koje sadrže virus protiv kojeg se borimo. One ne mogu proći kroz samu barijeru maske, a čak i kada prođu kao kroz sito, budu manje i raspršene, poljuljane našim udasima i izdasima te se najčešće zalijepe za niti maske.

Od prije znamo da su kapljice veličine 0,3 mikrometra najidealnije za nošenje po samom zraku jer su taman dovoljno teške da se odupru strujama zraka, a opet dovoljno lagane da imaju veliki radijus kretanja. Unatoč tome, one su taman one veličine koja se može zaustaviti višeslojnim zaštitnim maskama kakve su troslojne kirurške maske ili pak maske N95.

Sada znamo da maske N95 zaustavljaju čak 95 % čestica veličine 0,3 mikrometra.

Troslojne su maske najčešće izrađene od celuloze, polipropilena i poliestera. Kvaliteta maske određuje se standardom, odnosno na našem tržištu europskom normom EN. Ona određuje djelotvornost filtracije bakterija u oba smjera maske (iznutra prema van i obrnuto). Kada govorimo o respiratornim maskama, odnosno maskama poznatijim kao FFP, dijelimo ih ovisno o oznakama koje sadržavaju na EN 149 i podoznake FFP1 (zadržava 80 % čestica), FFP2 (94 % čestica) ili FFP3 (98 % čestica).

Da bi maske bile učinkovite, potrebno je nositi ih preko usta i nosa jer kapljice s virusima mogu nastajati i osloboditi se iz svih dijelova dišnog sustava.

Zašto nam se vrti dok nosimo maske?

Možemo li pasti u nesvijest i možemo li uopće biti koncentrirani za vrijeme nošenja maski? Postoje istraživanja koja pokazuju kako udišemo CO2 koji smo izdahnuli zbog čega nam se javljaju vrtoglavica, glavobolja, a na koncu i nesvjestica. Dugo su znanstvenici pokušavali pokazati važnost njihovog istraživanja u odnosu na širenje bilo koje zarazne bolesti stavljajući pojedinca ispred populacije u kojoj se nalazi. S druge strane, u prostor između zaštitne maske i lica stane tek zanemarivi dio CO2 koji u odnosu na kapacitet pluća svake osobe ne može tako lako i brzo izazvati navedene simptome. Zapravo se kod zdravih odraslih pojedinaca ne bi smjelo dogoditi da nedostaje kisika uslijed nošenja maski. Molekule CO2 puno su manje od samog virusa i one bez velikih poteškoća prolaze kroz otvore maske. Do ponovnog udaha CO2 teoretski bi moglo doći samo ako je maska hermetički prislonjena na naše lice ili ako apsolutno nema prostora između tkanine zaštitne maske i našeg lica što u slučaju nošenja kirurških ili pak N95 maski nije slučaj. Kada bi one stvarno bile u tolikoj mjeri štetne za zdravlje, kako bi ih nosilo zdravstveno osoblje tijekom najkompliciranijih operacija? 

Zaštitna je maska postala simbolom razdora između ljudi koji se bore za slobodu izbora i ljudi koji barem naizgled brinu o kolektivnom zdravlju. Svugdje se mogu pronaći suprotstavljene informacije koje nas dijele u skupne „za“ ili „protiv“, dok ne postoji centralna institucija kojoj se vjeruje. Svrha samog članka nije zauzeti stranu o nošenju maski, već prikazati zašto neki od liječnika, znanstvenika i zdravstvenog osoblja ipak imaju povjerenje u te iste maske te pokazati od čega i kako nas štite.

Nosite li Vi maske?

 

Foto: Canva

 

Pripremila:
Matea Hrboka Zekić
Tagovi:

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

Za ovaj članak nema komentara.