Seksualno nasilje – tabu tema koja to ne bi trebala biti
U prosincu prošle godine bila sam na predavanju u organizaciji Ženske sobe (organizacija civilnog društva specijalizirana za temu seksualnog nasilja) na kojem je predstavljena analiza „Seksualno nasilje u Hrvatskoj 2013.-2023.“ S obzirom na to da smatram kako je riječ o vrlo važnoj temi koja u našem društvu nije zastupljena ni približno koliko bi trebala biti, odlučila sam napisati članak jer su informacije koje sam čula šokantne i vrlo važno je da ne prođu „ispod radara“. Smatram da o seksualnom nasilju trebamo govoriti jasno i glasno jer se ono događa svakodnevno i nikako ne bi trebalo biti tabu tema. Izvor za sve podatke koje ću u daljnjem tekstu navesti upravo je analiza Ženske sobe koju sam spomenula na početku i koju možete pronaći na njihovoj web stranici.
Mitovi i činjenice o seksualnom nasilju
Složit ćemo se da je seksualno nasilje jedna od najgorih stvari koju neka osoba može doživjeti. To je vrlo ozbiljan društveni problem koji se još uvijek nalazi na marginama društva i o njemu se premalo priča. Uz to, seksualno nasilje obilježeno je brojnim predrasudama i patrijarhalnim stavovima što u konačnici dovodi do toga da ga žrtve učestalo ne prijavljuju - što zbog straha i srama, a što zbog neprepoznavanja seksualnog nasilja.
Naime, seksualno nasilje većina ljudi povezuje isključivo sa silovanjem što svakako jest jedan oblik seksualnog nasilja, ali postoje i mnogi drugi oblici koji su često neprepoznati pa žrtve ponekad nisu ni svjesne da ono što su doživjele nije uredu. Jedan od primjera seksualno je uznemiravanje koje je u našem društvu toliko normalizirano da najčešće ne bude sankcionirano. Problematično je i što se žrtvama često ne vjeruje te se umanjuje njihova trauma ili ih se okrivljava što dodatno doprinosi tome da se mnoge osobe boje prijaviti počinitelja jer ako se ne uklapaju u koncept „idealne žrtve“, mogle bi završiti na stupu srama, a odgovornost počinitelja sustavno će se umanjivati.
Kada su počinitelji seksualnog nasilja u pitanju jedan od najčešćih mitova jest da su to žrtvi nepoznate osobe koje vrebaju iz mraka, napadaju na izoliranim mjestima, imaju neku psihijatrijsku dijagnozu i slično. Naravno, postoje i takvi primjeri, ali istraživanja pokazuju da su počinitelji seksualnog nasilja najčešće osobe koje su žrtvi poznate, vrlo bliske i u koje ona ima povjerenja.
Općenito počinitelj seksualnog nasilja može biti bilo koja osoba. Ne možemo ih prepoznati prema nekim specifičnim osobinama i ponašanjima jer oni uglavnom ne odstupaju od većine, ali ono što je činjenica jest da seksualne delikte najčešće čine muškarci, a žrtve su uglavnom žene i djevojčice.
Zakonodavni okvir i prostor za napredak
Mamula i Popadić navode da se seksualno nasilje može definirati kao čin moći i kontrole iskazan na seksualan način koji je neželjen, za koji nije dan pristanak ili on nije dan slobodno i svjesno. Sam čin može biti vizualan, verbalni i / ili fizički, a koji je osoba doživjela (tijekom ili kasnije) kao prijetnju, poniženje, povredu i / ili napad. Kada pogledamo zakonodavni okvir u Hrvatskoj, činjenica je da se kroz povijest isti unaprijedio.
Primjerice, silovanje u braku izjednačilo se sa silovanjem u drugim okolnostima. Seksualni delikti na štetu djece odvojeni su od kaznenih djela protiv spolne slobode koja se odnose na odrasle osobe, ukinuta je zastara, a uvedena su i neka nova kaznena djela kao što je, primjerice, ono koje je povezano s osvetničkom pornografijom i slično.
Međutim, prostor za daljnji napredak itekako još uvijek postoji. Ono što je i nadalje problematično jest to što su sudski postupci dugotrajni pa i traumatični za žrtve s obzirom na to da često dolazi do njihove sekundarne viktimizacije. Osim toga, kazne koje se izriču vrlo su niske i često se smo svjedoci nimalo opravdanih olakotnih okolnosti na strani počinitelja (status branitelja, ugledan član društva itd.).
Na predavanju je profesorica s Pravnog fakulteta u Zagrebu naglasila da su dvije petine počinitelja nasilja nad djecom osuđeni na minorne kazne od šest mjeseci do godine dana kao i da su preko 50 % sankcija uvjetne osude. Nadalje, problematično je i to što žrtve još uvijek nisu dovoljno informirane o svojim pravima i mogućnostima, a nedostatan je i broj preventivnih programa, programa podrške za žrtve, kao i stručnjaka koji su u ovom području educirani.
Prijave seksualnog nasilja – porast od čak 112 %
Broj žrtava seksualnog nasilja je sve je veći što je svakako zabrinjavajući trend. Od 2013. godine do 2023. godine zabilježen je porast prijava od čak 112 %. Ono što dodatno zabrinjava jest činjenica da ukupni kriminalitet u državi kontinuirano opada iz godine u godinu, a broj prijava seksualnog nasilja u porastu je.
Primjerice, 2013. godine zabilježena su 82 silovanja, a 2023. godine taj broj narastao je na 194. Povećanju broja prijava svakako su doprinijele aktivnosti kojima se žrtve ohrabruje da prijavljuju kaznena djela, ali i nadalje ogroman broj ostane neprijavljen. Ako promatramo žrtve po spolu, u analizi je vidljivo da su to u 94 % slučajeva žene što samo po sebi implicira da su počinitelji dominantno muškarci.
Svako peto dijete seksualno je zlostavljano
Prema podacima Vijeća Europe svako peto dijete seksualno je zlostavljano. Kao i kod seksualnog nasilja odraslih osoba, djeca se često boje da će razoriti obitelj, da im se neće vjerovati i krive sami sebe pa tako velik broj kaznenih djela ostane neprijavljen. U Hrvatskoj se kontinuirano bilježi porast prijava seksualnih delikata na štetu djece pa ih je tako u 2013. godini bilo 372, a je taj broj u 2023. godini iznosio 1 048.
U navedenom razdoblju oštećeno je ukupno 6 410 djece, od čega su u 84 % slučajeva žrtve djevojčice i djevojke što potvrđuje općepoznatu tezu kako su osobe ženskog spola u puno većem riziku od toga da dožive neki oblik seksualnog nasilja. Kada su u pitanju počinitelji kaznenog djela spolnog zlostavljanja djeteta mlađeg od 15 godina, zabrinjavajuća je činjenica da su to u najvećoj mjeri mladi muškarci u dobi od 18 do 21 godinu.
Važnost prevencije i sveobuhvatne edukacije
Činjenica jest da je naše društvo nedovoljno osviješteno kada je u pitanju problem seksualnog nasilja. Patrijarhalni stavovi te predrasude i dalje su duboko ukorijenjeni u svim sferama društva što nikako ne doprinosi poboljšanju situacije. Seksizam i rodno uvjetovano nasilje jasno ukazuju da u našoj državi puno toga nije onakvo kakvo bi trebalo biti.
Ono što nam je prvenstveno potrebno jest sveobuhvatna seksualna edukacija i prevencija od najranije dobi. Naime, djeca moraju biti educirana da bi prepoznali seksualno nasilje i da znaju kako ga prijaviti ako se u konačnici, nažalost, dogodi. Nadalje, edukacija je važna na svim razinama pa je tako nužno da se što veći broj stručnjaka educira u ovom području jer danas ih kronično nedostaje.
Zaključak
Naše društvo jednostavno mora promijeniti stav prema žrtvama. Moramo ih prestati okrivljavati i posramljivati te im sustav treba jamčiti da će biti zaštićene i da će reakcija društva općenito biti podržavajuća! Umjesto da žrtve dodatno viktimiziramo, trebali bismo u puno većoj mjeri naglašavati da je svaki oblik nasilja nedopustiv, a oni koje ćemo osuđivati i strože kažnjavati neka budu počinitelji.
Zaključno, jasno je da u Hrvatskoj i nadalje postoji potreba za kontinuiranim radom na suzbijanju i prevenciji seksualnog nasilja, potreba za dodatnim unapređenjem zakonodavstva, kao i potreba da se unaprijedi sustav potpore i zaštite za žrtve te da on bude dostupan svakome jer trenutačno to, nažalost, nije slučaj.
Foto: Unsplash / Canva
- Pripremila:
- Maja Kovačević
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice