Potresni bestseler mlade novinarke o njezinih „mjesec dana ludila“
Ja sam pravi knjiški moljac, a knjige čija se radnja temelji na stvarnim događajima jedne su mi od omiljenih. One gotovo uvijek ostavljaju poseban dojam na čitatelja izazivajući pritom spektar različitih emocija. Pročitala sam ih zbilja mnogo, a najnovija u mojoj kolekciji, blago rečeno, istovremeno me šokirala i oborila s nogu. Riječ je o knjizi američke novinarke i vrlo rijetkoj bolesti koja joj je umalo uništila život, a po kojoj je snimljen i istoimeni film. Nastavite čitati ako vas zanima više.
Mozak u plamenu – Susannah Cahalan
Mozak u plamenu memoarsko je djelo američke novinarke Susannah Cahalan koje predstavlja rekonstrukciju njezinih „mjesec dana ludila“. Naime, knjiga započinje tako da se Susannah budi u bolničkom krevetu i pritom u potpunosti nesvjesna zbog čega je tamo završila i bez sjećanja što se u njezinom životu događalo posljednjih mjesec dana. Od liječnika je saznala kako je u bolnicu dovedena u mahnitom i psihotičnom stanju te u početku nitko nije znao što joj se događa. U knjizi ona opisuje sve što je proživjela kada je od potpuno zdrave mlade žene postala osoba koja boluje od nepoznate bolesti koja ju je u potpunosti promijenila te je drastično utjecala na njezino ponašanje, raspoloženje i sjećanje.
Nakon što je uspješno izliječena shvatila je da je njezin medicinski slučaj u SAD-u bio jedinstven te ga je kao prava istraživačka novinarka odlučila istražiti. Rezultat je ova knjiga koja je objavljena 2013. godine i postala je ogroman bestseler. Po knjizi je 2016. godine snimljen istoimeni film koji je također postao veliki hit.
„Mozak je čudovišan, divan nered!“
Kada je tek hospitalizirana, liječnici su prvo sumnjali da Susannah ima psihičkih problema te da je psihijatarski slučaj. Njezina obitelj mukotrpno se borila da ne završi u psihijatrijskoj ustanovi, a nakon toga uslijedile su brojne druge netočne dijagnoze. Najbolji američki liječnici proučavali su njezin slučaj, ali nitko nije znao što joj je. Kako sama Susannah navodi, život joj je spasio doktor Najjar, sirijski liječnik koji se slučajno u toj bolnici nalazio na praksi, a koji je brzo shvatio što joj je jer je ranije već nailazio na takve slučajeve. Susannina majka opisala ga je sljedećom rečenicom: „On je dr. House u stvarnom životu.“
Nakon više različitih pretraga ispostavilo se da su pretpostavke doktora Najjara bile točne i Susannah je napokon dobila svoju dijagnozu. Bila je riječ o bolesti koja se zove anti-NMDA receptorski autoimunosni encefalitis - vrlo agresivna i rijetka vrsta upale mozga koju je u knjizi najslikovitije opisao upravo doktor Najjar kada je rekao: „Mozak joj je u plamenu. Vlastito tijelo joj napada mozak.“ U konačnici, Susannah je uspješno izliječena iako je njezin oporavak bio vrlo težak - kako za nju tako i za njezinu obitelj. Većine toga što joj se događalo nije se sjećala pa je uz pomoć svjedočanstava onih koji su je liječili i njegovali te njezinih prijatelja i obitelji napisala ovu knjigu o njezinih mjesec dana ludila.
Velika vrijednost ove knjige
U proljeće 2009. godine Susannah je bila 217. osoba kojoj je ikada dijagnosticirana ova bolest, a danas se ta brojka izražava u tisućama. Naime, ona je u knjizi detaljno opisala svoje stanje da se drugi ljudi koji obole od iste bolesti zbog neznanja liječnika ne bi našli u bezizlaznoj situaciji koja je prijetila i njoj. Točnije, zahvaljujući Susannah i njezinoj hrabrosti da svoju priču podijeli s cijelim svijetom u obliku novinskih članaka, knjige te intervjua, dugi niz godina brojne osobe koje pogodi ova bolest izbjegavaju postavljanje krive dijagnoze i zatvaranje u psihijatrijske ustanove što je prethodno često bio slučaj.
U jednom dijelu knjige upravo Susannah postavlja pitanje koliko je ljudi u povijesti neopravdano završilo na psihijatrijskim odjelima, umjesto da primaju relativno jednostavnu terapiju. Doktor Najjar procijenio je da 90 % ljudi koji su imali tu bolest 2009. godine, kada se od nje liječila Susannah, u konačnici nije dobilo tu dijagnozu. S vremenom se ta brojka smanjuje, ali još uvijek ima ljudi koji nisu te sreće. Zaključno, smatram da ova knjiga ima neprocjenjivu važnost. Preporučujem ju svima koji vole autobiografske knjige, dnevnike, memoare, knjige prema istinitim događajima i slično. Za one koji baš i ne vole čitati - postoji i istoimeni film koji je također odličan te nećete požaliti ako ga pogledate.
Foto: privatna arhiva / Unsplash
- Pripremila:
- Maja Kovačević
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice