"Pretvaramo" li se u svoje majke i zašto tek u odrasloj dobi preuzimamo navike svojih roditelja?
U nekom trenutku života većina nas uhvati samu sebe kako izgovara rečenicu za koju je bila sigurna da je nikada neće reći ili primijeti gestu, način razmišljanja, reakciju u stresu – i shvati da je nevjerojatno slična jednom od roditelja. Kako je moguće da postanemo upravo ono od čega smo "bježali" (ili se zaista trudili da ne postanemo)?
Obrasci koje učimo prije nego što znamo da ih učimo
Ako ste mama ili imate bebe u svom okruženju onda znate – prve godine života ne učimo riječima, nego promatranjem. Upijamo način na koji se rješavaju problemi, kako se reagira na umor, sukob, novac, emocije... Roditelji nam nisu samo autoriteti, nego i naš prvi model svijeta.
Ti obrasci ne nestaju zato što smo odrasli ili zato što smo svjesni da postoje. Naprotiv, često se aktiviraju upravo u odrasloj dobi, kada se nađemo u sličnim situacijama: u partnerskim odnosima, roditeljstvu, poslu, odgovornosti...
Odrasla dob kao okidač
Mnogi ljudi primjećuju sličnosti s roditeljima tek kasnije u životu, a mnogi tek kada dobiju vlastitu djecu. Razlog je jednostavan: tek tada ulazimo u uloge koje su oni imali. Briga za druge, pritisak vremena, financijska odgovornost, umor koji se ponavlja iz dana u dan...
U tim trenucima posežemo za poznatim, a poznato su obrasci koje smo gledali cijeli život. Ne zato što nemamo izbora, nego zato što su oni duboko utkani u naš sustav sigurnosti.
Nije riječ o sudbini, nego o svijesti
Važno je reći: preuzimanje roditeljskih navika ne znači da smo osuđeni ponavljati sve njihove izbore. Ogromna je razlika između nesvjesnog ponavljanja i svjesnog odabira.
Kada prepoznate da nešto radite "automatski", već ste napravili prvi korak. Svijest stvara prostor. U tom prostoru možete odlučiti što zadržavate, a što želite promijeniti. Zato danas više ljudi nego ikada prije ide i na psihoterapiju. I to je divno!
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Sličnost kao prilika, ne kao prijetnja
Neke roditeljske navike vrijedne su čuvanja: otpornost, odgovornost, briga za druge... Druge možda više ne služe životu kakav danas živimo. Odrastanje ne znači "odrezati se" od roditelja, nego ih razumjeti. Vidjeti kontekst u kojem su živjeli i odlučiti kako ćete vi živjeti sada.
Postajanje sličnim roditeljima ne mora biti poraz. Može biti poziv na dublje razumijevanje sebe, a i roditelja. Mnogi tek u odrasloj dobi ostvare predivan odnos s roditeljima jer ih tada najbolje razumiju. Tek kada osvijestimo odakle dolazimo, možemo stvarno birati kamo idemo.
Foto: Canva
- Pripremila:
- Maja Kos Mehmeti
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice