Obrana "žene iz pedesetih" pred navalom milenijalki - četiri savjeta o kojima biste trebali razmisliti

Ako tražite malo drame u životu ili mislite da vam je trenutačno malo dosadno, znam pravo mjesto gdje baš uvijek možete naći puno prave, ženske drame! Riječ je o tekstovima koje pišemo za vas, odnosno u komentarima koje ostavljate ispod teksta koji gotovo uvijek završe nekom vrstom drame ili jednostavno postanu mjesto na koje ste se došle ispuhati. Dovoljne su samo tri žene na istome mjestu da bi nastala drama, a zamislite kako je to kad je taj broj šesteroznamenkast?

Tako je nedavno moj posljednji tekst potaknuo lavinu komentara koji me nimalo nisu razljutili, pogodili ili nešto slično, već su me jednostavno inspirirali da se zapitam i napišem novi tekst. Jedino što mi je zapelo za oko bilo je to da je od silne lavine komentara možda jedan zapravo bio osvrt na samu temu teksta – jesu li savjeti dobri ili loši, korisni ili ne, dok su svi drugi komentari bili glasno izražavanje drugačijih stavova koji često nemaju ni najmanje veze s onim što je napisano. Ipak, vi ste meni dale inspiraciju za nekoliko savjeta koji će nam svima dobro doći da ponekad, prije nego što nešto napišemo s namjerom da ocrnimo drugu ženu, možda malo zastanemo i svijet u kojem živimo učinimo ljepšim mjestom!

Napomena: Svi stavovi iz teksta stav su autorice, ne cjelokupnog uredništva!

1. komentar: "Mrzim riječ domaćica ili kućanica, to je pogrdan naziv!"

1. savjet: "Poštuj svaku ženu, čime god se bavila."

Odmah po izlasku iz teksta javile su mi se prijateljice s komentarom da su točno znale da sam ja autorica teksta. Dobro. Druga mi je komentirala da ne voli naziv domaćica ni kućanica jer su pogrdni. Iza ove tipkovnice stoji ponosna kućanica. Domaćica baš i nisam jer je to za mene jedna viša razina od kućanice. Kad zamislim domaćicu, vidim prekrasnu ženu sređene kose, urednih noktiju čija kuća blista i njome se širi miris pečenih kolača. Da, znam, vidjele ste Stepfordsku suprugu, ali ja u tome ne vidim ništa loše. Trenutačno sam samo kućanica, a mi smo više tip „tajice i dukserica“ i u tome također nema ništa loše. Nego, da se vratim na poantu. Za mene ni jedan od ovih naziva nije ni malo pogrdan, dapače, ja imam duboko poštovanje i izrazito cijenim svaku kućanicu / domaćicu među nama, poglavito kad se sjetim naših majki i baka. To su za mene vrijedne žene s hrpom obaveza (iako se to tako ne čini) koje se svaki dan nesebično trude uljepšati svijet oko sebe (a time i sebe). Sigurno će na ovo doći argument da one ne misle na sebe (napad) i da zaslužuju svoje vrijeme i voljeti se, no to nije tako. Želim reći da je taj pogrdni prizvuk došao od samih žena jer nitko u društvu toliko ne kritizira kućanice i žene koje rade nego one međusobno. Većina muškaraca u zdravim odnosima sa svojim suprugama, bilo da rade ili su „samo“ kućanice, pokazat će puno veću količinu poštovanja nego što to žene umiju jedna za drugu.

2. komentar: "Savjete o održavanju kućanstva daje žena koja ne radi, a djeca joj idu u vrtić."

2. savjet: "Poslušaj što ti žena govori bez da razmišljaš o ženi koja to govori."

Zašto bi žena koja ne radi, a djeca joj idu u vrtić (sram ju bilo, nemajka), imala išta pametno za reći? Ovo je komentar za koji sam znala da će doći, potpuno očekivan, pa krenimo redom. Prije svega (i pritom ne govorim o sebi nego o većini), većina žena koja ne radi uglavnom ne radi privremeno, trenutačno, obično ne i svojim izborom. Sve i da je riječ o vlastitom izboru, vjerojatno postoji podrška od supruga ili partnera (jer bez toga ni ovo prvo ne bi bilo moguće). Ako djeca idu u vrtić, što je loše u tome? Što pohađaju odgojno-obrazovnu ustanovu i socijaliziraju se s drugom djecom što ne bi mogli u situaciji 1 na 1 s mamom? Zar je nužno istog trenutka ako žena dobije otkaz ili je privremeno kod kuće ispisati djecu iz vrtića? Pogotovo ako ta djeca vole vrtić i uživaju ondje? S obzirom na sve „emancipirane“ moderne komentatorice, čudim se ovakvom pristupu. Izgleda da je grijeh voditi djecu u vrtić ako netko od roditelja ne radi. Ne znam što bi samo rekli na roditelje gdje oboje rade od kuće (povremeno) i sva su djeca u vrtiću. Gdje je sad tu moderni pristup ako mislite da žene koje ne rade, a „ne čuvaju“ djecu kod kuće, nemaju apsolutno nikakvog drugog posla? I ne, pritom ne mislim samo na održavanje kućanstva. Jeste li, drage moje moderne komentatorice, pomislile da se neke žene možda obrazuju, educiraju, kreiraju nešto, stvaraju? Nije posao samo odlazak na radno mjesto osam sati u danu i svi drugi imaju pravo biti umorni čak i ako nisu osam sati u danu slušali šefa kako im daje nepoželjne zadatke. Želite li savjete o kućanstvu dok sam radila? Nema problema, mogu mi poslužiti kao inspiracija za sljedeći tekst. Opet imam nekoliko načina kako se organizirati da sve funkcionira, ali uz posao. Želite li savjete o kućanstvu dok sam bila na porodiljnom s dvoje djece kod kuće? Nema problema, i tada je funkcioniralo. Ono što želim reći jest da ponekad treba pogledati izvan okvira i sagledati što piše, a ne tko piše. Možda ta žena koja ne radi, a djeca su joj u vrtiću, piše novog Harryja Pottera ili je Taylor Swift u nastanku. Nikad ne znate.

3. komentar: "Stavovi iz teksta u rangu su priručnika iz '55..."

3. savjet: "Ako je nešto staromodno, ne znači da nije dobro. Postoje žene koje uživaju u brizi o domu i kućanstvu."

Ako niste znale, briga o vašem domu i uživanje u kućanstvu vraća vas u '55 godinu. Osobno ne bih imala ništa protiv šetnje prošlošću i nekim mirnijim obiteljskim vremenima, no konotacija izrečenog danas zvuči kao nešto loše. Žene koje savjetuju drugim ženama kako se organizirati, očistiti dom, spremiti nered i sl. u društvu su okarakterizirane kao staromodne, zatucane, neemancipirane i obično dobiju komentare da su nesretne u vezi / braku jer je recept svake sretne žene da nauči muža sve to. Da vas pitam, kada je i zašto postalo loše i/ili staromodno brinuti se o domu i uživati u kućnim poslovima? S druge strane, sve te moderne žene ostavile su preko 3000 pozitivnih komentara i lajkova podrška na tekstove o razno-raznim sredstvima za čišćenje. Pretpostavljam da ih mogu proslijediti svome partneru...

4. komentar: „Ja sam sve to naučila svog muža, ne pada mi napamet da za njim spremam...“

4. savjet: "Još uvijek postoje odnosi s drugačijom, tradicionalnom podjelom poslova i to odgovara objema stranama:"

Uvjerljivo najviše komentara bilo je od strane žena koje su ponosne što su u njihovom kućanstvu te tipične „ženske“ poslove preuzeli muškarci. Osobno nemam ništa protiv ijedne podjele, dapače, drago mi je da postoji cijeli niz žena koje su „ukrotile“ svoje lošije polovice pa one sada, kako ponosno kažu, „ne moraju raditi ništa“. A idu li vam djeca u vrtić i zašto da? Šalu na stranu, ako sam nešto naučila od kada sam u braku i od kada smo roditelji, to je da je jako nezahvalno komentirati tuđe načine života, a pogotovo kako je netko u svom domu podijelio obveze. Izuzetno mi je drago što se današnji muškarci ne libe uzeti u ruke usisavač, što ravnopravno s majkama sudjeluju u mijenjanju pelena, hranjenju bebe. To su prelijepe stvari novog doba, no u mnogim brakovima i dalje postoji tradicionalna podjela poslova na „muške“ i „ženske“ gdje (karikiram) muškarci i dalje pile drva, a žene peru suđe. I dokle god obje strane u tome uživaju i dok su obje strane zadovoljne tom podjelom i načinom života, nitko ni za kim ne sprema, ne ljuti se, ne kupi... Jednostavno, stvari funkcioniraju. Osobno imam muža koji je (ako je to moguće) još uredniji od mene i ne znam što znači „kupiti njegove prljave čarape po stanu“ i imam djecu koja postepeno usvajaju pravila poput spremanja igrački na svoje mjesto, ali kada je riječ o poslovima, ja volim ove tipično ženske, a on voli one tipično muške. I ni jedno od nas nema namjeru učiti ovaj drugi. Da moram, prepilila bih drvo, isto kao što je on preuzeo usisavač i krpu kad sam bila trudna. Jer može, jer je sposoban. Baš kao i ja. Suludo je dovoditi nečiju sposobnost i lijenost u pitanje. Samo zato što neka žena radi „ženski“ posao, ne znači da kraj sebe ima lošeg muškarca. 

Godinama sam radila u hotelima i s jedne sam strane uočavala savršeno uredne, uspješne muškarce, dok sam istovremeno svjedočila sobaricama koje su u suzama izlazile iz soba u kojima je odsjela žena. U svoj toj silnoj modernoj emancipaciji porastao je trend (možete me napadati do preksutra, no govorim iz iskustva) neurednih žena kojima je ispod časti isprazniti pepeljaru, baciti uložak u koš, spremiti krevet (da, sve sam to viđala i da, zauvijek će mi takva slika pratiti određenog gosta).

I za kraj, drage žene, samo vas želim pitati zašto i kada je postalo loše biti tipično žensko i uživati u nekim ženskim poslovima, kao što je vođenje i briga za svoj dom? Zašto baš sve mora biti moderno? Srećom, ja pripadam nekom drugom svijetu. U mom svijetu postoje moje prijateljice (i one koje rade i one koje ne rade, ali i koje studiraju, kao i one koje su majke, i koje će tek postati majkama) s različitim stilovima života koje se međusobno prihvaćaju i uvažavaju. Većina je nas dosta sličnih, uživamo u čišćenju, majčinstvu, svojim poslovima i općenito u svrhama koje smo si namijenile same, potpuno slobodno i koje nam nije nametnulo društvo. Konkretno, ja sam u određenom periodu života bila sretna i kao poslovna žena jednako kao što sam u ovom periodu života sretna kao kućanica. I smatram da je to potrebno svakoj ženi – taj balans u glavi, srcu i životu! I da se vratim na početak, ako sve to radimo, ne znači da nemamo vrijeme i prostor za sebe. Štoviše, uz takvu dobru organizaciju, uživamo u sebi i vremenu za sebe.

Kad ćeš se udati, kad će djeca i ostala pitanja koja se tiču samo tebe, a postavljaju ih drugi

 

Foto: Pexels

Pripremila: