Kako odgovoriti na najčešća nepoželjna pitanja?

Kad sam bila mala, ljude od 30 godina zamišljala sam kao odrasle i ozbiljne, u braku, s djecom, vlastitom nekretninom i automobilom. Iako me takav ozbiljan i obiteljski život nikad nije naročito privlačio, pogotovo dio s djecom, pretpostavljala sam da je to neki prirodni tijek života i da će to naprosto doći samo od sebe.

No, onda ti se ipak na putu do te famozne tridesete dogodi ŽIVOT.

Dečko i ja odlučili smo prihvatiti posao u istoj firmi - jesam li požalila?

S 24 godine tek sam fakultet završila... Zatim je uslijedila patnja zvana „stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa“ pa višemjesečna kriza identiteta jer s diplomom Filozofskog fakulteta nisam mogla naći stalan posao u školi, a istovremeno me privlačio social media marketing pa sam šljakala u marketinškoj agenciji kao community manager. Preselila sam se iz Slavonije s dečkom u Zagreb zbog tog posla i radila za crkavicu, no tih godina nije baš bilo puno izbora na tržištu rada. Nisam baš brzo napredovala u agenciji, živjela sam u 20 kvadrata s dečkom, posao mi je bio grozan i silno sam htjela ili naći posao u školi ili raditi bilo što. Onda sam našla malo bolji posao pa još malo bolji i još malo bolji. Pa sam počela zarađivati sasvim dovoljno da si mogu priuštiti putovanja, izlete, vikende u toplicama itd., bez da mislim što ću jesti do sljedeće plaće. Nisu to nikakvi posebni luksuzi, to su stvari koje bi si svaki prosječni državljanin Republike Hrvatske morao moći priuštiti da se godinama sustavno ne krade u svim poljima života i da je hrvatski minimalac u skladu s troškovima života u Republici Hrvatskoj. No, to je neka sasvim druga tematika, vratimo se na temu. U cijelom tom procesu selidbe u glavni grad, promjena poslova, pokušaja stvaranja pristojne okoline za život razmišljanje o braku, djeci i svim tim normalnim stvarima za naše godine naprosto je izostalo. Nije da to ne želimo nego sad napokon živimo životom koji nas zadovoljava. Uživamo jedno u drugom i u stvarima koje nas uveseljavaju. I dalje volimo otići na dobar koncert, party, volimo mamurne nedjeljice, cjelodnevno izležavanje uz Netflix, spontane izlete koje dogovorimo u pet minuta, sjedenje uz laptop i traženje avionskih karata...

Netko će reći „Super, uživajte u životu!“, a netko će reći „Što se čeka?“

S obzirom na to da smo već više od sedam godina u sretnoj vezi i više od pet živimo zajedno, s vremena na vrijeme potegnu se pitanja nečega što smo davnih dana trebali „odraditi“. Kad ćete se vjenčati? Kad će djeca? Tražite li stan za kupnju? Zašto ne kupite izvan Zagreba kad su u Zagrebu nekretnine toliko skupe? Što se čeka? Prije je to bilo puno učestalije pitanje, naročito unutar obitelji, no onda su se valjda naviknuli da jednostavno nismo takav par. Još bolje. Ako i vi pronalazite neke sličnosti sa mnom, donosim vam nekoliko savjeta kako lakše definirati odgovor. Ne zbog drugih, nego zbog vas samih jer pritisak društva zna biti strašna stvar.

Kad će udaja?

Vjenčanje je velika stvar i ne srljajte u brak dok god niste 200 % sigurni da je to to. Morate znati da ste spremni jedno s drugim provesti ostatak života. Ako sami sebi postavite to pitanje i niste sigurni da je odgovor da, osoba s kojom ste trenutačno možda ipak nije osoba za vas. Bolan prekid uvijek je bolja opcija od cijelog života u nesretnom braku ili razvoda. Nemojte osjećati pritisak društva i obitelji, važnije je da prvo upoznate sebe, shvatite što točno želite i tek onda razmišljate o tome je li brak za vas ili ne. Ako nije, nije kraj svijeta, baš suprotno. Imam puno prijateljica u dobi između 30 i 40 godina koje su single, odlično izgledaju, zabavljaju se i uživaju u životu. Tako može svaka od nas. Neki parovi naprosto ne žele brak. I to je u redu. Nekima je svejedno i ne žele trošiti novac na ceremonije niti žele papir kao potvrdu svoje ljubavi. I to je sasvim u redu. Nismo svi isti i to je sasvim prihvatljivo i normalno.

Kad će djeca?

Ovo je moje „omiljeno“ pitanje i najčešće ga čujem. Nekima je čudno da još nemamo dijete, a tako smo dugo zajedno, neki savjetuju da ne čekamo dugo jer u nekim godinama nećemo moći imati djece, neki govore da kasnije nećemo imati živaca za djecu itd. Svi su jako pametni, a nitko ne pita želimo li uopće djecu? Kakvi su nam životni planovi? Osobno želim dijete (da, dijete, ne djecu), no još se uvijek ne osjećam spremno niti se rastopim kad vidim malu djecu. Vjerojatno nikad nisi dovoljno spremna da postaneš majka, no ja zaista trenutačno nemam želju za rađanjem. To će se zasigurno s vremenom promijeniti, no ne u jako bliskoj budućnosti. Neke žene ne žele biti majke. Neke žele to postati malo kasnije. I sve su te odluke u redu i vaše su osobne. Nitko vam nema pravo reći kad je pravo vrijeme za to. Ne živimo u 19. stoljeću, kvaliteta života poboljšala se i svi znamo žene koje su postale majke u 35., 38. pa čak i 42. po prvi put. I to je sve sasvim u redu. Često se sjetim svoje svekrve i njezinog odvratnog komentara da moj dečko nema dijete jer je sebičan. Ne, nije sebičan, samo želimo imati djecu u trenutku kad oboje to zaista želimo, a ne zato što smo prošli 30.

5 grešaka koje radimo na početku veze - ako želite da veza opstane, ove stvari ne trebate raditi

Tražite li stan za kupnju? Zašto ne kupite nešto izvan Zagreba kada je tamo skupo?

U Hrvatskoj je nekretnina „must have“ roba. Za razliku od zapadnih europskih država gdje su najmoprimci zaštićeni i gdje nekretnina nije „must have“, u Hrvatskoj si kao najmoprimac obična nula, većina vlasnika stanova u ono što iznajmljuju trpaju stari, pohabani namještaj, a ugovori i prijave ne dolaze u obzir. Takva situacija tjera nas da dižemo sumanute kredite i otplaćujemo nekretnine 30 godina. Za što točno? Da imamo neki stan u zgradi u Zagrebu u kojoj živi još 500 drugih ljudi, da čujem susjeda dok obavlja veliku nuždu, obiteljske svađe i razuzdane studentske fešte? Kad cijene nekretnina padnu, ako padnu, razmislit ću o kupnji stana u Zagrebu. Ako to ne bude Zagreb, možda bude neki drugi grad u okolici. Po normalnoj cijeni jer ne želim otplaćivati kredit koji će mi pojesti pola plaće. To nikome ne treba u životu.

Što se čeka?

Ništa se ne čeka. Živimo onako kako želimo i kako se osjećamo. Želim uživati u životu da imam super priče za svoje dijete jednoga dana. Upamtite - zavirite duboko u sebe, u svoje želje i osjećaje. Razmislite što vi zapravo želite. I što god želite, u redu je. Ne morate se vjenčati, ne morate imati djecu, ne morate imati nekretninu, ne morate ništa. Morate samo biti sretni i ispunjeni, bez da radite ono što netko očekuje od vas. I ne morate planirati svaki trenutak jer život se nekad naprosto dogodi i ispriča najljepše priče.

Autorica: Tihana Sedlar

Foto: Canva

Pripremila:
Ženski RecenziRAJ

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

Za ovaj članak nema komentara.