"Vjerujem da možemo pametnije i bolje - počnimo već od iduće školske godine!"
Majka sam dvoje djece još vrtićke dobi, ali vjerno pratim sve što se događa u našoj državi i našem obrazovnom sustavu. Poučena vlastitim lošim iskustvom, kao superodlikaš koji je kroz cijelo osnovno i srednjoškolsko obrazovanje doslovno proletio sa samim peticama, žestoko se borim protiv sustava u kojem odgajamo i obrazujemo djecu i nadam se da smo iz svih ovogodišnjih aktualnosti izvukli pouku. Ako je nekome promaknula priča, krenimo redom.
Na kraju svake školske godine pa tako i ove, Hrvatska ima doslovno "poplavu" odlikaša, sve redom mega talentirane učenike koji kroz cijelo svoje obrazovanje pobiru same petice jer sve druge ocjene zvuče strašno, loše i nedovoljno dobro.
Koliko je golem pritisak na učenike opisala mi je i prijateljica koja je profesorica u srednjoj školi. Požalila se na stres i stanje učenika posljednjih tjedana školske godine. Kraj jednog lijepog životnog poglavlja pretvorio se u hrpu loših energetskih pića, vozila hitne pomoći i pucanja pod pritiskom.
Zašto to radimo svojoj djeci?
Od devedesetih pa nadalje cijeli školski sustav posložen je na čisto bubetanje koje mora završiti salvom petica u imeniku. Ne daj Bože četvorki i trojki. Tako je bilo i kad sam ja išla u školu (maturirala sam prije 15 godina), tako je i danas, stoga ću s vama rado podijeliti moje iskustvo i niz loših odluka te zaključiti gdje su me dovele. Koliko god svim roditeljima opsjednutima ocjenama svoje djece moja priča zvuči strašno, ja ću ju rado pričati svojoj djeci. Kao što sam već rekla, bila sam odlikaš i vrlo jednostavno položila sam tadašnje prijemne ispite za fakultete u Zagrebu. Nažalost, tada sam nošena ushitom odabrala potpuno krivi fakultet misleći da je baš on najbolji za štrebera poput mene. Taj fakultet još nisam završila, štoviše, mrzim ga iako sam na samom kraju. Je li to nešto na što se ponosim? Naravno da ne! Štreberica Andrea s 18 godina redovno se smijala vječitim studentima koji su studirali "sto godina".
S 18 godina nisam imala pojma o životu, kao ni o tome što me čeka, kako će mi se život posložiti i što je ono u čemu sam dobra te čime se želim baviti. Sada to znam, iza sebe imam pozamašan broj godina radnog staža i sretna sam što sam pronašla ono u čemu sam dobra i što volim raditi. Ovu diplomu koju ću uskoro primiti rado ću izložiti u vitrini jer mi s obzirom na vrijeme u kojem živim, ona neće ništa značiti osim moje moralne zadovoljštine.
Tko je kriv mom „neuspjehu“? Naravno, lakše je i jednostavnije kriviti društvo i sustav, no ja zaista preuzimam 60 % krivice na sebe, svoju lijenost i na to što sam na fakultetu iz štrebera postala kampanjac, no to je došlo kao veliko razočaranje kada sam shvatila da sve one lijepe priče o tom fakultetu i onome što možemo postati kada ga završimo, ne postoje. Nažalost, probala sam raditi i u struci i zaista mi dobro ide, ali moje srce ne kuca za to.
Što je s ovih 40 %? Prije svega, mislim da s 18 godina nismo baš najpametniji u biranju budućeg zanimanja i nitko od nas ne može čvrsto reći da sigurno zna što želi postati. Meni se dogodio život. Zasićenje od 12 godina svakodnevnog bubanja, petica, pohvala. Dogodila mi se ekonomska kriza i činjenica da sam morala raditi da bih nastavila studirati. Dogodila mi se i ljubav, i brak i djeca, ali sve je to život. No, to nije poanta teksta. Poanta teksta jest da mi sve petice svijeta koje sam prikupljala godinama, nisu pomogle i nikad neće da se snađem u nekim logičkim, intelektualnim situacijama, da budem mudrija i lukavija pa možda ne bi došlo do toga da me profesori nabildana ega uporno „ruše“ po ispitima. Sve petice svijeta nisu riješile moje probleme sa samopouzdanjem, hrabrošću pa i dan danas kad izlazim na ispit sa svojih 30-ak godina, imam želučane tegobe i osjećaj da ću se onesvijestiti. A sve vam to piše žena koja je vrlo hrabro rodila dvoje djece. Hm, da, prije bih opet u rađaonicu!
Izumiru li vrijedni zanati?
Sjećam se te davne 2007. godine kada smo birali fakultete... Otac me pitao zašto svi moramo ići na fakultet. Od kada je postala sramota biti frizer, stolar, mesar? I to je bila istina. Na prijemnom za fakultet koji je slovio kao onaj na koji upadaju samo najbolji bilo je i frizera, i stolara, i medicinara. I svi smo uspjeli nabubetati hrpu gradiva iz povijesti, sociologije, hrvatskog i sl. koje nam, realno, neće trebati u životu.
Svoju djecu želim drugačije odgajati
Ove su nas godine više nego ikada s feedova majki bombardirale fotografije superodlikaša s pohvalnicama. Znam da postoje i djeca koja su školu završila i s vrlo dobrim, dobrim, ali njihovih nasmijanih lica s pohvalama nema na društvenim mrežama. Jer nisu bili dovoljno dobri. A garantiram vam da se među njima kriju uspješne kozmetičarke, frizerke, građevinari, umjetnici. No, kako ćemo toj djeci dopustiti da dođu do izražaja ako smo toliko opterećeni tim prividnim uspjehom i peticama?
Od kada su se rodili i napravili svoje prve korake, proučavam svoju djecu i njihove preferencije. Želim da im škola bude mjesto odgoja i obrazovanja, ali i prijateljstava, uspomena, igre. Znanje će dobiti, to je sigurno, ali škola neće biti jedino i isključivo mjerilo njihova talenta i znanja. Ne želim im diktirati izbore u životu, no tu sam da ih usmjerim. Dijete koje je antitalent za sport definitivno ne treba forsirati da se bavi sportom, a dijete koje ne zanimaju knjige treba pustiti da nađe ono što želi čitati. Ne želim da i jedno od moje djece dolazi iz škole sa strahom od moje reakcije na neku lošu ocjenu.
Jedino čega se bojim jest vršnjačko zlostavljanje, psihičko i fizičko. Ruganje djece zbog nečeg što ih čini u nečijim očima drugačijima. Bili odlikaši ili trojkaši, moja je uloga kao majke da ih pripremim na snalaženje u ovom ludom svijetu i da razvijam njihove intelektualne, emotivne i socijalne vještine.
Nažalost, taj umjetni nakićeni prikaz savršenih ocjena danas je otišao puno dalje. Težimo tome da je sve savršeno – ocjene u svjedodžbi, fotografije na Instagramu, naš život.Do kada? I je li to mjerilo za sreću?
Vjerujem da možemo pametnije i bolje. Počnimo već od iduće školske godine.
Foto: Unsplash
- Pripremila:
- Andrea Šikić
- Tagovi:
- Prikaži
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice