Kako razlikovati opsesije od poremećaja?

Koliko vam se puta dogodilo da se vraćate provjeriti jesu li vrata zatvorena, a pegla isključena? Svatko od nas barem jednom je podijelio hranu u tanjuru po bojama ili brojao do pet prije nego otvori vrata. Ipak, ne nosi svatko od nas i dijagnozu opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Koje su razlike, gdje je granica i kada stanje postaje ozbiljno, saznajte u članku.

Što su opsesije?

Opsesije su neugodne slike, misli, nagoni, drugim riječima, iznenadni osjećaj da će se dogoditi nešto strašno popraćen osjećajem tjeskobe. Najčešće su to „panične“ misli o prljavštini, bakterijama, neugašenoj pegli i slično. Često se zapravo radi o nametnutim mislima ili slikama (primjerice, kod religioznih osoba često se javljaju misli protiv Boga). Opsesivne misli čine osobu izrazito tjeskobnom, toliko da ne može funkcionirati u svakodnevnom životu. Najčešće su opsesivne misli (ili opsesije) vezane za strah od zareze nekom bolešću zbog kojih u ekstremnim slučajevima osoba zna čak i ne izlaziti iz kuće. Sljedeće opsesije vezane su za strah od pogreški ili opasnosti. Dobar je primjer misao koja nas "proganja" kad izađemo iz kuće, a odnosi se na ugašenu odnosno upaljenu peglu. Često se javlja i prekomjerna zaokupljenost simetrijom ili redom. Osobe su sklone slagati stvari na točno određen način, odnosno perfekcionizmu.

Što su kompulzije?

Kompulzije ili rituali odnose se na ponavljajuće radnje ili misli, odnosno ono što osoba čini kako bi se osjećala bolje. Zapravo, kompulzije su odgovor na opsesije. One pomažu osobi da postane sigurna da se neće dogoditi neželjene stvari čim bi se trebao smanjiti osjećaj napetosti. Najčešće kompulzije uključuju osobu koja radi nešto i to ponavlja kako bi ostale stvari dovela u red. Neke od najčešćih prisilnih radnji mogu biti provjeravanje jesu li vrata zaključana, opetovano tuširanje, brojanje stvari tijekom aktivnosti, preslagivanje stvari na određen način, neprestano računanje.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj, poznatiji pod skraćenicom OKP, stanje je kada osoba ima ponavljajuće opsesije i ponavljajuće radnje. OKP spada u skupinu poremećaja iz grupe anksioznih poremećaja. Mnoge poznate osobe vole se pohvaliti svojom dijagnozom jer postoje crte ličnosti koje se ponavljaju kod osoba koje imaju OKP, a to su osjećaj odgovornosti, perfekcionizam, posvećenost poslu, slijeđenje pravila, potreba za kontroliranjem situacije.

Smatra se kako tek 2 do 3 % populacije ima OKP

Opsesivno-kompulzivni poremećaj najčešće se razvija u mlađoj životnoj dobi, konkretnije kod osoba od 18 do 30 godina, no moguće je dijagnosticirati ga i kod djece. Češće zahvaća žene te se u današnje vrijeme smatra kako je to kronična bolest.

Preko 90 % ljudi ima neobične ili čudne misli i impulse, odnosno potrebe učiniti nešto neprimjereno (primjerice, usred ozbiljnog sastanka početi se smijati), međutim većina ljudi može se iskontrolirati te ne misli da je loša osoba zbog toga što se ponekad želi ponašati nedolično.

Ljudi koji imaju razvijen OKP misle da su jako loši, zli ili neodgovorni, a kada im takva „loša“ misao padne na um, jako se uzrujaju i ne mogu više "iskompenzirati" sljedeće događaje.

Ono što oboljele osobe od OKP-a razlikuje od zdravih pojedinaca, jest to što se bolesne osobe teško mogu oduprijeti opsesivnim mislima i ritualima, na ovakve aktivnosti svakodnevno troše vrijeme, primjerice više od jednog sata dnevno što u konačnici narušava socijalno i radno funkcioniranje pojedinca.

Može li se OKP liječiti?

Gotovo 60 % ljudi liječi se antidepresivima jer oni povećavaju razine serotonina u središnjem živčanom sustavu te se nakon toga osjećaju bolje. Važno je naglasiti da lijekovi djeluju na opsesije, a za kompulzije se uvijek preporučuje kognitivno-bihevioralna terapija. Lijekove propisuje specijalist psihijatrije koji ima najstručnija znanja za navedeno područje.

Pri dijagnosticiranju OKP-a pomaže upotreba Zohar-Fineberg screening testa (Z-FOCS), a koji se sastoji od pet pitanja:

  1. Čistite li pretjerano ili perete?

  2. Provjeravate li često stvari?

  3. Postoji li misao koja vas brine i opterećuje, koje biste se željeli osloboditi, a ne možete?

  4. Trošite li puno vremena za obavljanje svakodnevnih aktivnosti?

  5. Jeste li opterećeni urednošću i simetrijom?

Ljudi s OKP-om nisu „ludi“ jer oni jasno uviđaju koliko je to što im se događa besmisleno, ali jednostavno ne znaju kako si pomoći. Kako bismo se na jedan trenutak približili ljudima s OKP-om, pokušajte sljedećih pet minuta nikako ne razmišljati o plavom stolu. Kako vam ide?  Što se dogodilo?

Foto: Canva