Moj život s migrenom - kako izgleda u većini slučajeva?

U posljednje vrijeme, moji razgovori s urednicom izgledaju ovako: ”Oprosti, kasnit ću s tekstom, imam migrenu...” ili “Možemo li dogovor prebaciti za sutra, imam migrenu?” ili samo: “Ne mogu, imam migrenu…” Kao što ste mogli pretpostaviti, često imam migrenu. Često bi u ovom slučaju značilo nekoliko puta mjesečno. Često je, kada govorimo o migreni, definitivno prečesto jer značajno utječe na moju sposobnost izvršavanja zadataka i kvalitetu života.

Što je to migrena?

Ako ste ju imali, žao mi je, sve vam je jasno. Ako niste, zamislite najgori mamurluk u vašem životu. Onaj kad ste dan ili dva morali provesti u krevetu dok vam je pulsiralo u glavi i oko vas. Onaj kad niste mogli pomaknuti glavu niti za milimetar i postojala je točno jedna pozicija u kojoj vam nije bilo nepodnošljivo loše. Onaj nakon kojeg ste dio idućeg dana proveli uz WC školjku… Onaj za koji ste se zakleli da ga više nikad nećete ponoviti. E, tako izgleda migrena. Nekima nekoliko puta mjesečno. U trajanju od nekoliko dana. Samo bez one zabavne večeri prije…

Iako je migrena tip glavobolje koji zahvaća tipično polovicu glave i  praćena je  najčešće fotofobijom, preosjetljivošću na zvukove, mučninom, definitivno nije „samo glavobolja“ što često čujem kao komentar kada je spomenem. Ne, najvjerojatnije neće proći na tabletu. Da, vrlo vjerojatno će trajati cijeli dan, a ako sam sretna, samo taj dan. Ne izmišljam. Stvarno je tako grozno. Drastično utječe na moje kognitivne sposobnosti i otežava mi održavanje pažnje na poslu. Zapravo, otežava mi i gledanje zahvaljujući skotomima i auri te čisto bivanje zbog užasnih mučnina koje donosi sa sobom, a kamoli ne obavljanje svakodnevnih aktivnosti.

I teško je to objasniti… Posebno ljudima koji ju nikad nisu doživjeli. Tako slušam kako samo želim iskoristiti dane bolovanja, kako sam mogla jednostavno popiti tabletu (iako ih pijem kao urica u maksimalnoj dozi, uz specifične lijekove po preporuci specijalista, ali gle čuda – ne pomaže!), kako ne može biti tako strašno. A strašno je. I nema toga što nisam probala. Jednostavno, migrena je tu.

Što se u mom slučaju pokazalo najdjelotvornijim rješenjem?

Postoje načini kojima je uspijevam držati pod kontrolom i biti migrena free duži period, a neki su od njih uzimanje magnezija navečer prije spavanja, reduciranje plavog svjetla, razne metode redukcije stresa i korištenje tehnika opuštanja. Postoje i posebni lijekovi koje propisuje specijalist neurologije nakon pregleda koji pomažu spriječiti migrenozni napad ako se popiju u samom začetku. Ne mogu reći da djeluju svaki puta, ali i 50 % manje migrena za mene je odličan uspjeh, međutim sve je to samo djelomičnog učinka. Uz to, među najdjelotvornije metode kod mene spadaju i hladni oblozi na čelu i tjemenu. Naravno, u potpunom mraku…

Najgori je dio svega toga što povremeno sama sebe uvjerim da umišljam. Budući da stalno slušam kako ne može biti tako strašno, ponekad se uvjerim da možda stvarno pretjerujem i da samo trebam nastaviti sa svojim svakodnevnim aktivnostima i sve će biti uredu, proći će. Možete zamisliti kako to izgleda na kraju. Tek nakon što napadaj prođe, kada se oporavim i kognitivne funkcije mi se vrate na standardnu razinu funkcionalnog ljudskog bića, shvatim koliko je bilo loše i koliko sam bila loše. Unatoč tome što sam svih oko sebe (pa i sebe) pokušavala uvjeriti da i dalje mogu sve. Ne mogu…

Slušajte svoje tijelo i dopustite mu odmor

Migrena me ograničava i moram to prihvatiti. Moram naučiti slušati svoje tijelo i dopustiti mu odmor bez ikakvih podražaja kojem teži prilikom migrenoznog napada. Moram si vjerovati kada mi svaki neuron vrišti da treba mrak i tišinu. Moram naučiti kada je dosta. Moram bili bolja prema sebi, čak i onda kada to znači ispasti loša prema nečijim kriterijima.

Čvrsto sam to odlučila ležeći u mraku, na podu kupaonice uz hladne (srećom) pločice cijeli vikend, nakon što nisam htjela otići ranije s posla jer, eto, „samo me boli glava". Na greškama se uči.

 

Foto: Canva / Unsplash