Emocionalni stihovi koji će vas ogoliti
Na samom početku moram reći da nisam književni kritičar, tako da ovo neće biti takav tekst. Ovo će biti recenzija jedne čitateljice koja i nije pretjerani ljubitelj poezije, ali je definitivno veliki ljubitelj Rupi Kaur.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Za vrijeme svog obrazovanja pročitala sam popriličan broj pjesama koje su bile uvrštene u kurikulume. Naučila sam ih razumjeti i interpretirati. Mogla sam napisati solidan esej kada je to bilo potrebno. Naišla bih povremeno i na pokoji stih koji bi me se dojmio, ali u suštini nisam preferirala poeziju. Kada sam na Instagramu (naravno…) naišla na nekoliko stihova kanadske pjesnikinje Rupi Kaur, pomislila sam: „Pa ovo ni nije poezija…“ Ako ste ju čitale, znate da ima specifičan stil pisanja. Nema u njemu strukture soneta, abba ili abab rime, zvučnih fenomena i skrivenih motiva, ali ima iskrenosti.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Toliko iskrenosti da jednom kad prihvatite njezin stil pisanja, osjećate kako vas skida do gole kože kada se pronađete u nekoj od pjesama. A pronaći ćete se jer govori o univerzalnim stvarima. Govori o položaju žena. Govori o prekidima. Govori o depresiji i anksioznosti. Govori o pripadanju. Govori o uspjehu. Govori o zlostavljanju. Govori o svemu onome što nas okružuje i govori o tome tako da prodire u srž. Ono što smo doživjeli, „lako“ je doživjeti dok čitamo, ali kada me emocionalno pogodi pjesma o nečemu s čime doista nisam imala kontakta, onda znam da je to dobra poezija.
Da, stil pisanja drugačiji je od onog na koji smo navikli kroz školovanje. Ponekad su to veoma jednostavne rečenice, takve da pomislite da ste ih i vi mogli napisati. I u tome je sva ljepota. Njezine su teme toliko pristupačne, a stihovi bez potrebe za dešifriranjem i lekcijama iz povijesti prije čitanja, da ti se čine kao da su tvoje. Riječi su njezine, osjećaji su vaši.
Na poleđini jedne od knjiga rečenica je koja glasi: „Dvadesetčetverogodišnju Rupi Kaur smatraju glasom generacije.“ A ona doista progovara glasno. O potlačenosti. O silovanju. O ženskoj seksualnosti. O mentalnom zdravlju. O kulturnim razlikama. Sve ono što brojni skrivaju i o čemu izbjegavaju pisati jer žele vedrije teme, Rupi iznosi u svojoj poeziji. Čitajući ju često sam morala zastati i fizički se odvojiti od knjige kako bih se odvojila od osjećaja koje u meni izaziva jer izaziva preplavljivanje tisućama emocija. One koje smo osjetili. One koje smo zaboravili da smo osjetili. One za koje se nadamo da ih nikad nećemo osjetiti. Sve to izvuče iz vas u tri retka na stranici… I u tome se, po mome mišljenju, ogleda njezina moć.
Jasno mi je da njen stil pisanja i njene teme ne odgovaraju svima. Ni samoj mi nisu legle na prvu, ali mislim da im treba dati šansu. Mogli biste se iznenaditi!
Jeste li čitali Rupi Kaur? Kakvi su vaši dojmovi?
Foto: Unsplash
- Pripremila:
- Ena Paparić
- Tagovi:
- Prikaži
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice