Bonton u trgovinama: Podsjetimo se osnovnih pravila pristojnog ponašanja

Možda ćete se složiti sa mnom, a možda i nećete, no redovito nakon povratka iz trgovine pomislim kako bi se Bonton trebao dijeliti na ulasku u trgovinu. Ovo nije članak u kojem ćemo raspravljati o tome trebaju li trgovine raditi nedjeljom ili ne niti o tome je li kupac uvijek u pravu, već o činjenici da ljudi zaboravljaju da trgovine nisu privatan osobni prostor, već javni te da ondje vrijede drugačija pravila ponašanja. Ili bi barem trebala... U trgovinama se ovih dana može svašta vidjeti. Imajući da umu misao da nitko nije savršen te da je svima dopušteno imati loš dan, podsjetit ćemo se osnovnih pravila pristojnog ponašanja.

 

1. Ulazak / izlazak u trgovinu bez pozdrava

Imate li dojam da su "Dobar dan" i "Doviđenja" postali luksuz u komunikaciji? Ovo se ne odnosi na velike trgovine u kojima prodavači i kupci gotovo nemaju nikakvog kontakta, već na manje poslovnice u kojima se pri ulazu najčešće uspostavlja čak i kontakt očima. Tipkanje po mobitelu umjesto kontakta s kupcima ostavlja loš dojam. Pozdraviti prilikom ulaska i na izlasku iz trgovine, jedna je od prvih stvari koje su nas nekada učili roditelji. Ili su barem trebali.

 

2. Neuredne kabine za presvlačenje

O kabinama za presvlačenje mogla bih napisati čitav članak... Kabine u većini popularnih trgovina neuredne su i prljave, nerijetko i s vratima koja se ne mogu zatvoriti i pretrpane gomilom odjeće koja stoji na vješalicama. Dalo bi se štošta navesti, a svakako vrijedi spomenuti kupce koji kabine iskorištavaju da bi se našminkali, fotografirali i ne izlazili iz njih po pola sata. Zbog svega ovoga počela sam izbjegavati kabine za presvlačenje. Na ovakvim se mjestima ponašajte kako biste voljeli da se drugi ponašaju u vašem domu, a na umu valja imati i druge kupce te njihove potrebe.

3. Razbacana roba

Tijekom sezonskih rasprodaja u trgovinama vlada opći. Očekivati da je roba u tom periodu uredno položena na policama, ravno je vjerovanju u čudo, no ono što mi više smeta, jest činjenica da je odjeća često razbacana i u polupraznim trgovinama. Slično je i s kafićima u kojima sjede dvije ili tri osobe, a na praznim stolovima nalaze se ostaci od gostiju koji su odavno otišli što je očiti primjer nemara prodavača ili konobara. Isto tako postoje i kupci koji u trgovinama mješovite robe vade proizvode iz svojih kolica i ostavljaju ih po policama na putu do blagajne. Dok je riječ o trajnim proizvodima poput kave ili čipsa, šteta nije velika, ali lako ćete naletjeti na, primjerice, jogurt ili sladoled na polici s gustim sokovima.

 

4. Neljubazni ili previše angažirani prodavači

Kada ovo pišem, u mislima mi je gospođa koje je prije tjedan dana bila na misiji da mi pronađe savršenu haljinu, a ja sam samo u prolazu svratila da vidim ima li što zanimljivo. Prodavačica je išla za mnom između polica, ispitivala me o tome što inače nosim i volim, nagovarala me na isprobavanje, komentirala moj oblik tijela, stajala ispred kabine... Na kraju sam kupila što mi je nudila samo da pobjegnem iz trgovine. Svjesna sam da prodavači rade na proviziju i moraju prodati što više, ali napadno ponašanje može otjerati kupce baš kao i druge situacije poput one kad prodavači čiste baš na mjestu na kojem kupci stoje ili kada nisu informirani o proizvodu koji prodaju.

 

5. Vođenje računa o osobnoj higijeni

Koliko god ova tema bila neugodna, mora se spomenuti jer redovito vidim da kupci isprobavaju šminku koji nije tester, ostavljaju odjeću koju su isprljali puderom ili ružem te ju isprobavaju znojni. Tu su prodavači koji zaudaraju na duhan, ne upotrebljavaju rukavice niti peru ruke prije kontakta s hranom. Ponavljam, možda je neugodno, no događa se svakodnevno.

 

6. Nepoštivanje osobnih granica

Nije mi se dogodilo jednom da je osoba iza blagajne, na temelju onog što sam kupila, iskomentirala moje prehrambene navike ili građu tijela i udijeli mi nekoliko nepoželjnih savjeta dok su drugi ljudi stajali iza mene i slušali. Uvijek me iznenadi sloboda koju si daju drugi ljudi pa se više ne vratim u tu trgovinu. Isto tako, osoban prostor vrlo često ne poštuju ni kupci dok stoje u redu pred blagajnom. Sigurna sam da nisam jedina kojoj se više puta dogodilo da osjetim dah osobe iza mene, da me gurne kolicima ili da nervozno lupka noktima.

 

Ovo su samo neki od primjera s kojima sam se i sama susrela. Prema riječima prijateljica koje rade ili su radile u trgovinama, to su blaži primjeri jer se one susreću s puno ekstremnijim situacijama, poput fizičkog napada. Naime, prijateljici je u smjenu došla gospođa koja ju je gađala posudom s police jer nije bilo njenog broja, dok je prijatelj dobio udarac zbog toga što je pokušavao razdvojiti kupce koji su se potukli. Zaključak prepuštam vama. Je li stres uzeo maha ili smo smo zaboravili osnovna pravila dobrog ponašanja u javnom prostoru? Koje je po vašem mišljenju najgore ponašanje koje viđate po trgovinama?

Foto: Canva

Pripremila: