Čini li vam se da je sve više nepristojne djece čiji roditelji to ne uočavaju?

Djeca su razigrana, nestašna, neiskvarena i nespretna - i to nam je uvijek simpatično, no što kada nestašno prijeđe u čisto nepristojno? Koga okriviti i kako reagirati? Vjerujem da ste i vi svjedočili ponašanjima djece koja su odavno prešla granice normalne igre, a zabrinjavajuća je stvar što su roditelji uglavnom nezainteresirani da to ponašanje sankcioniraju.

Djeca ili roditelji - u kome je problem?

Do prije koju godinu nisam bila svjesna da uopće postoji problem u odgoju djece jer nisam imala gotovo nikakav doticaj s njima. U mojoj obitelji nema male djece, moje prijateljice još nisu majke, a nisam ni ja. Moje spoznaje bile su vrlo ograničene. Sve dok nisam počela raditi i postala okružena djecom te zbog toga skoro poželjela nikada ne imati svoju. Radeći dvije sezone u lokalnom ugostiteljskom objektu prepunom sadržaja za djecu, shvatila sam što to znači moderan odgoj. Do tada nikada nisam doživjela da moram objašnjavati nečijem djetetu da ne smije gađati kamenjem zeku, da ne smije bosti ptičice s grančicama, da se male mace ne vuku za rep, da se autići ne bacaju po terasi kafića i da se sladoled koji uzmeš mora platiti.

U svim tim slučajevima roditelji su mirno sjedili pored, bili zauzeti razgovorom sa svojim prijateljima, apsolutno ne pomišljajući na trenutak da sami zaustave svoje dijete i objasne mu to. Bacanje po podu i vrištanje dok mame bezbrižno piju koktele, bila je sasvim normalna pojava. Da se razumijemo, tu djecu ne smatram krivom, već roditelje koji ih odgajaju.

Što biste napravili kada bi vam netko na stolu u kafiću ostavio punu prljavu pelenu?

Nedavno sam pročitala članak na fejsu o mami koja nije htjela pokupiti mrvice iza svog djeteta u kafiću pa joj je voditelj dao metlu. Što bi ste napravili kada bi vam netko na stolu u kafiću ostavio punu, prljavu pelenu? Upravo sam to ja doživjela. Mrvice su mačji kašalj za ovu gospođu koja je, unatoč tome što lokal ima uredni toalet, kante za smeće i prematalište za djecu, odlučila promijeniti pelenu za stolom i ostaviti ju tamo. Da, tada sam znala da nešto definitivno ne funkcionira s roditeljima danas te da primjeri koje neki ljudi postavljaju svojoj djeci, nikako nisu dobri.

Jesu li roditelji previše popustljivi?

Puno se priča o tome kako su roditelji danas previše popustljivi i o tome kako se modernim odgojem djeci previše dopušta. Iskreno, po onome što sam ja vidjela, pravi problem nije u tome što neki roditelji ne odgajaju svoju djecu pravilno, nego što ih ne odgajaju uopće. Kroz vrijeme provedeno u poslu dok sam bila okružena djecom, zapamtila sam mnoge divne obitelji u kojima nikada nisam vidjela da su roditelji grubi sa svojom djecom, a ona su ipak bila draga i pristojna. I kada bi se zanijela previše i napravila nered, oni bi to smireno riješili. 

Najveće nerede radila su ona djeca čiji su se roditelji ponašali kao da ih nema. Od početka do kraja izlaska u priči su s prijateljima ili na mobitelima. Nerijetko čak ni ne naprave mjesto za dijete za stolom i ne naruče im nešto za piti, već ih odmah pošalju na pješčano igralište pored. Ako djeca i dođu natrag, s njima ne razgovaraju. Iskreno, ponekad mi je zaista bilo žao te djece koja kada izađu sa svojim roditeljima, ne mogu dobiti ni sok. Kao da su neki uteg koji su morali ponijeti sa sobom van jer ih nema tko čuvati. I naravno da nije čudno kada ta djeca svim silama pokušavaju privući pozornost na glasne i nepristojne načine.

Nešto treba mijenjati. I to više nije pitanje, već činjenica. Danas postoji toliko izvora gdje se roditelji mogu okrenuti ako žele unaprijediti svoje odgojne metode, stoga je nedopustivo da se svakodnevno susrećemo s djecom koja ne znaju osnove kulture i lijepog ponašanja.  

Djeca ne znaju rade li nešto loše, no roditelji bi trebali znati

Ako znate barem osnove psihologije, upoznati ste s Piagetovim fazama razvoja u djetinjstvu, prema kojem su do određene točke života mala djeca zaista egoisti u punom smislu riječi. Djeca još nisu sposobna vidjeti svijet s tuđeg stajališta i zato jako malo dijete često ne može samo shvatiti zašto se treba ponašati na određeni način - zašto maca reži kad ju povučeš za rep i zašto se zeko ne želi igrati s njim. Tu trebaju uskočiti njihovi roditelji i misliti za njih, umjesto očekivati da se dijete magično preodgoji ili pustiti da to neko drugi radi. Iako dijete veliki dio svog odgoja može pokupiti iz vrtića, škole i svojih vršnjaka, uloga roditelja nikada ne bi trebala pasti u drugi plan. Socijalizacija je bitna stvar, no nije zamjena za kućni odgoj.

Za kraj bih dodala da sve rečeno nema neke koristi ako se rasprava svodi samo na kritiziranje. Vjerujem da je biti roditelj jedan od najtežih poslova na svijetu te da je nezahvalno komentirati njihove postupke, ali teško mogu biti suzdržana kada na dnevnoj razini svjedočim različitim situacijama koje ne idu u prilog ni djetetu ni roditeljima. Za žene je situacija danas posebno teška jer si rijetke obitelji mogu priuštiti da majka ne radi i posveti svoje vrijeme odgoju djece. Ne treba osuđivati već učinjene roditeljske greške, nego raditi na njihovom ispravljanju koliko je to moguće unutar danih okolnosti. 

Foto: Canva / Pexels

Pripremila: