Školski psiholog - koja mu je uloga i koliko ga često djeca posjećuju?

Pri pomisli na školskog psihologa, većina djece (pogotovo one mlađe) nije sigurna što on radi niti po čemu se razlikuje od pedagoga. Prije dijeljenja nekih vlastitih mišljenja i iskustava, važno je razjasniti prethodno spomenuto pitanje. Školski pedagog fokusira se na proces obrazovanja i učenja. Pedagog se bavi razvojem nastavnih planova i programa, metodama podučavanja, organizacijom nastavnog procesa i podrškom učenicima u njihovom obrazovnom razvoju. Školski psiholog fokusira se na psihološki aspekt razvoja i ponašanja pojedinca. Psiholog proučava kognitivne, emocionalne, socijalne i psihološke aspekte ličnosti pomažući pojedincima u razumijevanju sebe i drugih, kao i u prevladavanju emocionalnih izazova.

Koliko često učenici posjećuju psihologa?

Ono što je mene osobno iznenadilo na početku rada u školi, jest to da je čitava stručna služba škole uključena u rješavanje problema u ponašanju. Kao mlađa mislila sam da kod pedagoga ide netko tko „radi probleme“ u školi, tako su nas odmalena učili. Ustvari, u pozadini problema većinom stoje emocionalni i okolinski faktori za koje je zadužen i psiholog. Zato je i logično da su  u svu problematiku u školi uključeni svi stručnjaci koji onda različitim pristupima i iskustvima mogu pridonijeti rješavanju konkretnog problema.

Nadalje, iznenadilo me koliko su česti ponašajni problemi u školama. Naravno, to ovisi o ukupnom broju učenika, disciplini profesora i brojnim drugim okolinskim faktorima, no problemi s ponašanjem pojavljuju se puno češće nego što sam isprva mislila. Otprilike na tjednoj bazi stručna se služba susreće sa barem četiri do pet aktualnih ponašajnih problema u smislu ometanja nastave te fizičkih i verbalnih sukoba. Koliko često učenici dolaze na razgovore u stručnu službu, ovisi i o disciplini u razredu.

Primjetila sam da stil razredništva često ovisi o učestalosti slanja učenike na razgovore. Pojedini razrednici više preferiraju interno rješavanje problema i sukoba u razredu, dok se neki češće oslanjaju na stručnu službu. Mišljenja sam da ne treba pretjerati ni s jednim načinom rješavanja problema u razredu. Postoje određeni problemi koji se mogu rješiti unutar razreda, no u one učestale i dublje probleme važno je uključiti stručnjake. Kombinacija suradnje razrednika s roditeljima, ali i stručnom službom u našem se slučaju pokazala najučinkovitijom.

O čemu se razgovara kod psihologa?

Što se tiče dolaska kod psihologa, učenici još uvijek većinom dolaze na preporuku roditelja ili razrednika, dok samo poneki dolaze vlastitom motivacijom. Kao psihologinja u svojoj školi najčešće individualno radim s djecom sniženog samopouzdanja, djecom s teškoćama učenja i pažnje, djecom koja su žrtve ili počinitelji vršnjačkog nasilja, djecom s poremećajima hranjenja, ali i s djecom koja imaju narušeno mentalno zdravlje. U svom radu najviše se vodim prvenstveno stvaranju ugodne atmosfere i sigurnog mjesta, zatim različitim metodama ovisno o problematici, ali i čestim ulaženjem u razrede.

Prije svega, važno je naglasiti da svaki učenik ima jedinstvene okolnosti i potrebe te da je važno individualizirati pristup rješavanju ponašajnih problema. Prvi je korak često prevencija koja se postiže putem raznih radionica i individualnih savjetovanja, ali i odgovarajuća suradnja između škole i roditelja. Mišljenja sam da uspješna suradnja s roditeljima može biti ključ rješavanja sukoba i ponašajnih problema u školi. Svakako smatram da psiholog sam ne može adekvatno pristupiti svakoj problematici, već mu je nužna pomoć i podrška ostalih kolega iz stručne službe.

Foto: Unsplash / Canva