Ovisnost o ekranima i zanemarivanje međuljudskih odnosa sve je veći problem

Idem ulicom i žena se zabije u mene jer je gledala u svoj pametni telefon i nije me vidjela. Suprugu pričam što sve trebamo danas zajedno napraviti, a on me ne čuje jer gleda u televizor. Dijete zovem jer je ručak na stolu, a ono me "ne čuje" jer gleda animirani film. Je li to normalno? Nije, ali u našoj svakodnevici kao da jest. Više nema toliko intimnih druženja, većina odnosa svodi se na poruke, a pametni uređaji kao da su nam već i zamijenili prave prijatelje. Kako to popraviti?

Prvo disciplinirajmo sebe, a onda djecu

Ako obiteljski previše vremena provodimo pred ekranima, neću prvo koriti djecu, već se mi odrasli trebamo sabrati i shvatiti što radimo. Tek kada mi to napravimo i, u konačnici, smanjimo vrijeme provedeno pred ekranima, onda krećemo na priču s djecom i doslovno ispravljamo svoje pogreške.

Pokušajmo spriječiti utjecaj okoline

Današnjica je pretjerano tehnološki razvijena i mi smo to olako shvatili. No ako druge obitelji ne komuniciraju uživo niti imaju dobre odnose, ne mora i moja obitelj biti takva. Neka svatko radi kako želi, ali u mojoj će obitelji biti drugačije. To je više nego dobar početak za provesti riječi u djela.

Postaviti ograničenja, uz povremeno korištenje tehnologije

Danas je jednostavno nemoguće zaštiti i sebe i djecu, a, u konačnici, i obitelj od utjecaja tehnologije. No možemo ograničiti njezin utjecaj. Primjerice, objedovanje je vrijeme samo za obitelj, pametni telefoni i uključen televizor tada ne postoje. Ako svi zajedno odlučimo gledati film, onda ga gledamo i nećemo u pozadini odgovarati na poruke i igrati igrice na mobitelu. Ako nešto zajedno radimo, radimo to bez ikakvih pametnih uređaja i, vjerujte mi, uspjet ćemo se snaći bez njih.

Iskoristimo vrijeme za boravak na otvorenom

Iako ide zima i sve ćemo više boraviti u kućama, hladnoća i kiša nisu izgovor za neizlazak. S djecom to tek može biti izazov i lijepa uspomena. Ako idemo u šetnju, mobitele ostavljamo doma. Isto vrijedi i za pametne satove i slično. Jednostavno šetamo i pričamo, onako kako bi ljudi i trebali.

Uvođenje više aktivnosti za sve članove obitelji

Umjesto da djeci upalimo televizor dok usisavamo (samo da sve napravimo u miru), uključimo ih u kućanske poslove. Uključimo ih i u kuhanje pa samim time i u sve uobičajene aktivnosti koje odrasli obavljaju. Nećemo pitati AI asistenta za recept ni savjet, već kuhamo sami. Kosimo travnjak, metemo dvorište ili možda čak peremo automobil, ali to radimo zajedno dok su ekrani na sigurnom.

Zaključak

Danas je teško biti roditelj – bilo da je u pitanju majka ili otac. No roditelji su ti koji djecu trebaju usmjeravati kroz život i izvesti ih na pravi put. Ono što najčešće radimo kada nam djeca rade nešto novo i zanimljivo jest da uzimamo mobitel i fotografiramo ih. Hoće li nas naša djeca tako pamtiti, da umjesto prekomjernog doživljaja i pohvale dobije "Stani da te uslikam"? Više se usmjerimo na sebe i sebe ograničimo bez obzira na društvo, bez obzira koliko su društvene mreže zanimljive i bez obzira na to što moramo odgovoriti na hrpu e-mailova. Obitelj je prioritet i njegujmo to.

Foto: Canva

Kako održavati dnevni san kod djece nakon navršene 3. godine života? Mama donosi svoje trikove

Pročitajte još

Kako održavati dnevni san kod djece nakon navršene 3. godine života? Mama donosi svoje trikove

Kako održavati dnevni san kod djece nakon navršene 3. godine života? Mama donosi svoje trikove