Psihologinja savjetuje: Kako ne razmišljati o prošlosti, već uživati u trenutku?

Živi u trenutku, na prošlost i budućnost ne možeš utjecati. Svi smo ovu rečenicu čuli bar jednom u životu i ona zvuči vrlo jednostavno, međutim u stvarnom životu to najčešće nije tako. Činjenica je da većina ljudi brine o prošlosti i teško otpušta prošle pogreške ili negativne događaje.

Zašto nam je tako teško pustiti prošlost?

Osnovni razlog stoji u sljedećem: postoji raskorak u onome što znamo da je za nas dobro i onoga što osjećamo (brige), a često ne možemo kontrolirati. Ovaj raskorak ima veze s načinom na koji mozak procesira informacije. Dio mozga zadužen za našu sigurnost u opasnim situacijama jest limbički sustav. Taj dio našeg mozga traži i pobuđuje razmišljanja o prošlosti i budućnosti kako bi „pronašao“ ono o čemu se brinemo i ono što bi u konačnici za nas moglo biti opasno. Nažalost, većina tih informacija koje mozak traži, nije istinski za nas opasna. Rad limbičkog sustava nije pod našom kontrolom te se zbog toga često osjećamo nemoćnima jer nemamo osjećaj da kontroliramo naše emocije. Na njegov rad možda ne možemo utjecati, ali samom spoznajom zašto imamo tendenciju brinuti o prošlosti i budućnosti, već smo napravili prvi korak u nošenju s našim osjećajima.

Kako se obraniti od ovog sustava koji ustvari automatski djeluje? Važno je biti prisutan u trenutku i svakodnevno se truditi biti zahvalan za ono što imamo. Kada odaberemo živjeti u trenutku, kada odaberemo kako se želimo osjećati, misliti i ponašati, tada ćemo imati moć ići naprijed. U prijevodu, koliko želimo biti samopouzdani, kreativni i brižni, toliko ćemo i biti spremni primijetiti kada se „upali“ naš limbički sustav koji onda za sobom povlači brigu, anksioznost, ljutnju i strah. Možemo ga naprosto promatrati kao zastarjeli dio našeg mozga čija je svrha štititi nas, dok mi radimo na jačanju naših kompetencija da se obranimo od njegovog utjecaja. Važno je biti svjestan da je to jedna vrsta vještine za koju svakako treba vremena i strpljenja.

Još je jedan način identificiranje naših prošlih pogrešaka i događaja, tako da s njima u glavi budemo „načisto“. Kada smo ih prepoznali, gledajmo ih kao priliku za učenje. Svatko može pogriješiti, nema onoga tko nije. Žaljenje za prošlim pogreškama znak je da i dalje želimo biti bolja osoba, da želimo rasti i napredovati. Ljudi često kažu kako na prošlost i budućnost ne možemo utjecati, no smatram da barem da djelić budućnosti možemo – odaberimo kako ćemo reagirati na naše emocije, prepoznajmo ih i osvijestimo kako bi mogli biti spremniji i na buduće izazove.

Foto: Pexels