Koliko djeca razumijevaju pojam novca? Otkrivamo kako im to približiti
Sjećam se svog prvog boravka u rodilištu kada sam primalju pitala gdje je moja beba. Na to je ona s podsmijehom rekla "Eh, mama, oni vam odmah dobiju i kupanje i hranu i kuću i odlično im je." Često se toga sjetim iako je prošlo puno vremena, a najviše u trenutcima kada djetetu moram kupiti nešto što zahtijeva više novca. Mi smo naučeni da djeca moraju imati ono što im je potrebno, a nama kako bude. Često im priuštimo čak i previše, no sve je to naša krivica, a ne krivica djeteta. Međutim, kako u svemu ovome dijete naučiti da cijeni pojam novca i upoznati ga s ispravnim principom trošenja i kupnje?
Dobre navike kreću od malih nogu
Moje dijete ima tri godine i prvo je dijete u obitelji, a i unuče. To znači samo jedno – dijete pokaže prstom što želi, a ako mama i tata ne kupe, kupit će bake i djedovi. U redu, pokloni su jedno i svi volimo da nam netko brine za dijete i obasipa ga pažnjom. Uz sve to, naše dijete veseli se poklonima. Važno je razlikovati takve poklone od obične kupovine namirnica i svega potrebnog za svaki dan.
Moje dijete prisutno je u gotovo svakom odlasku u trgovinu. Ispočetka je to bio malo lakši ritual, a sada kada je ono malo odraslo, odlučili smo tu situaciju pretvoriti u nešto ozbiljnije i poučnije. Dijete od tri godine tek se upoznaje s brojkama, tek je naučilo brojiti do deset i sretno je kada dobije kovanicu od jednog eura te misli da s njom može kupiti cijeli svijet. Kako se onda postaviti u trgovini? Mi smo to ovako riješili.
"Čarolija jedne brojke"
Djetetu smo puno puta kod kuće i u trgovini rekli da može dobiti ono što košta – "jednu brojku". Možda je to 1,99 ili 8,59 eura, ali je "jedna brojka" – 1, 2 ili 8 eura, nebitno. I takav artikl može dobiti samo jedan. Njegovo je da odluči hoće li to biti čokolada, majica ili jagode. Sve što košta "dvije ili više brojki" nećemo kupiti sada, već možda nekom drugom prilikom. Za sada to funkcioniram odlično!
Odlasci u trgovinu prođu nam bez deranja i neugodnih ispada, dijete ide u trgovinu i zna da će dobiti nešto te si u konačnici sam izabere što. Svi sretni i zadovoljni! Pitate se kako mu onda mama objasni puna kolica drugih stvari? Vrlo jednostavno: "Vidiš ovaj kelj? To mama mora kuhati da jedemo i budemo zdravi. Vidiš ovaj deterdžent? To mama kupi da možemo oprati tanjure nakon što papamo. Vidiš ovu čokoladu? To mama kupi da se zasladimo nakon ručka." Vrlo jednostavan režim, a nama i više nego učinkovit.
"Kasica prasica"
Naše dijete dobilo je dječju kasicu. Budući da se više veseli kovanicama nego papirnatom novcu, uvijek mu damo onaj sitniš koji nama oteža novčanik. To su kovanice od nekoliko centi koje ona ubacuje u svoju kasicu i to je samo njegovo. Kada kasicu napunimo, tada ju razbijemo, a sitni novac mama i tata odnesu promijeniti u krupne novce te svi zajedno odemo u trgovinu da si dijete kupi što želi s onim što je "samo" uštedjelo. Zadnji put bila je to lutka, a prije toga banane, jagode i borovnice koje obožava. Nama taj sitniš samo smeta i ne da nam se brojiti ga, a moje dijete bude sretno i ponosno jer ima "svoj" novac.
Što su djeca starija, to su zahtjevnija
Smatram da je sa starijom djecom puno teže, no ako ih se uči od malih nogu kako ispravno postupati, vjerujem da se tog principa treba strogo i vjerno držati kako dijete ne bi otišlo na krivi put. Naravno, roditelji su uvijek tu da kvare zabavu i brane ono što dijete želi, ali ne mora svaki mjesec dobiti nove tenisice za 200 eura ili dvaput godišnje mijenjati svoj mobilni telefon jer stari više nije "fora".
Ja nisam pobornik toga da djeca rade tijekom školovanja, ali sasvim mi je u redu da nekada dobiju džeparac za pokošeni travnjak, oprano posuđe, izneseno smeće, pospremljenu sobu i slično. Džeparac na dnevnoj bazi treba ograničiti, a sudjelovati u troškovima za predmete koji su im neophodni. Novac koji dijete dobije za razne svečanosti, rođendane i slično ne trebaju odmah potrošiti, već pametno ulagati te štedjeti s danas lako dostupnim stipendijama. No prije svega – trebaju biti normalno odgojeni jer ipak je većina navika i ponašanja našeg djeteta odraz, ni manje ni više, nego naše kuće.
Foto: Canva
- Pripremila:
- Marinela Išasegi Bogdanić
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice