Stereotipi o generaciji Z – problem ili posljedica društva?
Za pripadnike generacije Z se nerijetko čuje da su lijeni, pretjerano osjetljivi i imaju koncentraciju zlatne ribice. Generacija mladih koji nemaju razvijene socijalne vještine i većinu vremena provode zureći u ekran svog mobitela prateći društvene mreže, a kada to ne rade, onda sami sebe snimaju za TikTok. Oni su koji bi htjeli brzo napredovati bez imalo truda i nije ih sram reći svoje mišljenje ni u kojoj situaciji. No je li to stvarno tako i ako je, tko je kriv za to?
No počnimo od početka. Generacija Z po definiciji opisuje grupu ljudi rođenih od 1997. do 2012. godine i dolaze nakon generacije milenijalaca. Oni su prva generacija ikada koja je u svojim formativnim godinama imala pristup pametnim mobitelima, društvenim mrežama i stalnu dostupnost beskonačnog internetskog sadržaja.
Kroz svoje odrastanje proživjeli su globalnu pandemiju, financijsku krizu i zahvaćeni su svijetom u jeku globalizacije. Njima je naizgled cijeli svijet širom otvoren, nikada nijedna generacija nije više putovala i imala više informacija nadohvat ruke. Njihovo vrijeme upravo je stiglo jer ako niste znali, najstariji od njih gotovo su u tridesetima, a najmlađi su pri kraju osnovne škole.
Prvi stereotip
Generacija Z lijena je, neambiciozna i htjela bi sve "na gotovo"
Žele uspjeti bez previše truda i njihovo zanimanje snova jest postati influencer. Na radnom mjestu nestrpljivi su i nisu zadovoljni dugim čekanjem za unapređenjem, već bi radije odmah bili na rukovodećoj, dobro plaćenoj poziciji.
No što kažu istraživanja?
Marquez i suradnici 2022. godine u istraživanju su utvrdili da je generacija Z, u odnosu na ostale generacije, više orijentirana na poduzetništvo te su samopouzdani i motivirani pronaći svoj posao snova. Oni ne vole kompromise, a u slučaju da vide da ih radno mjesto ne dovodi do onoga što žele, skloni su promijeniti ga te imaju visoka očekivanja od poslodavca, ali i od stila života koji žele živjeti.
Nisu lojalni radnim mjestima zato što smatraju da su lako zamjenjivi poslodavcu. Bitna im je fleksibilnost, autonomija i ravnoteža između obaveza i slobodnog vremena. Sveučilište Telkom provelo je istraživanje preferencije poslova snova kod njihove generacije i potvrdili su da posao influencera zbilja jest jedan od poslova njihovih snova, ali popis tih poslova uključuje i brojne poslove iz područja IT industrije i zdravstvenih djelatnosti.
Što možemo na temelju toga zaključiti?
Trebali bi uzeti u obzir da je generacija Z odrasla uz društvene mreže koje promoviraju određen stil života i očekivanja te je korištenje pametnih telefona utjecalo na njih tako da su naviknuli odmah dobiti odgovor na željeno pitanje ili naprosto imati distrakciju za izbjegavanje ikakve mogućnosti dosade. Stil života koji se promovira putem influencerske kulture izgleda hedonistički i eskapistički te ih je teško kriviti što im je to jedan od poslova snova.
Nitko se ne bi bunio da živi tako da samo putuje, uvijek izgleda sretno i savršeno te uživa u luksuzu. Nažalost, to je pogrešna slika koja im se promovira i daleko je od same realnosti. Što se tiče njihovih očekivanja na poslu i sklonosti direktnog pokazivanja nezadovoljstva, moramo se sjetiti da su oni formativne godine proživjeli u golemim globalnim promjenama i nestabilnostima gledajući svoje roditelje kako se snalaze u kaosu poslovnog svijeta i odlučili su da ne žele takvu istu sudbinu te se pokušavaju izboriti za svoja prava i usude se sanjati.
Naravno, uz to dolazi i percepcija nestrpljivosti jer živimo u svijetu gdje je sve brzo dostupno i ekspresno, a to se i od njih zahtijevalo tijekom odrastanja. Nažalost, oni ne vide dovoljno potencijala da se njihov trud školovanja isplatio s obzirom na porast cijena u odnosu na plaće i zbog tog mogu biti cinični i apatični. Svakako pozitivna strana generacije Z jest to što se usude boriti za svoja prava i unose promjene u poslovne procese, ali bi trebali ponekad imati više strpljenja.
Drugi stereotip
Generacija Z ovisna je o mobitelima
Oni ne skidaju pogled s ekrana gdje god se nalazili, čak i kada hodaju ulicom te se boje uspostavljati kontakte s drugim ljudima. Gube svoje vrijeme prateći društvene mreže koje im ne nude konstruktivan sadržaj i zaglupljuju ih.
No što kažu istraživanja?
Na temelju podataka od istraživanja provedenog u Harmony Healthcareu utvrđeno jest da generacija Z u prosjeku provede 6 sati i 27 minuta dnevno za ekranom te da 79 % od tog vremena provode na društvenim mrežama. Osim toga, Coy i suradnici (2021) zamijetili su da generacija Z češće osjeća neugodne emocije zbog društvenih mreža u odnosu na prethodne generacije.
Što možemo na temelju toga zaključiti?
Ovaj stereotip "drži vodu", ali paralelno se i sami moramo zapitati kakav smo im primjer i koliko mi vremena provodimo na mobitelima. Njihova generacija vrlo rano počela je gledati sadržaje na ekranima mobitela i tableta te im je njihovo korištenje navika iz djetinjstva. Nažalost, brojne društvene mreže funkcioniraju tako da izazivaju ovisnost kroz lajkove, obavijesti i posebno napravljene algoritme za naše preferencije s ciljem da nam što dulje zadrže pozornost. S obzirom na to da su se oni rano susreli s tim, nisu ni imali prilike kreirati obrambene mehanizme od utjecaja algoritama.
Oni žive u dva različita svijeta, virtualnom i realnom, te u oba svijeta održavaju kontakte s prijateljima i skupljaju informacije. Društvene mreže im, uz održavanje društvenog života, služe i kao distrakcija od realnosti što ih može dovesti do razvoja anksioznih i depresivnih simptoma. Može ih se zavarati krivim informacijama zato što im algoritam nudi posebno napravljen sadržaj koji bi zadržao njihovu pažnju, no s obzirom na to da su odrasli uz društvene mreže, neki od njih imaju razvijenu i kritičnost prema sadržaju.
Uz to, mnogi od njih, a i nas, ovisni su o dopaminu koji dobivaju upotrebljavajući društvene mreže te bježe u imaginarne svjetove gdje je život naizgled savršen i sve je u savršenom redu. Boravak van društvenih mreža znači podnošenje dosade te suočavanje i upoznavanje sa samim sobom što nisu uvijek ugodne aktivnosti.
S obzirom na puno vremena provedenog pred ekranom, socijalne vještine im mogu nedostajati, ali tome je doprinijela i pandemija te ostali faktori. Svakako bi trebalo osvijestiti važnost druženja bez ekrana, neovisno kojoj generaciji pripadali. Kako bismo završili u malo pozitivnijem tonu, oni upotrebljavaju ekrane i za korisne materijale, poput traženja zajednica koje imaju iste poteškoće kao oni, proširivanja vidika o svijetu te učenja novih vještina.
3. Stereotip
Generacija Z preosjetljiva je i odgovornost za svoje ponašanje izbjegavaju nazivajući sve problemom mentalnog zdravlja
Smatra se da su oni puno senzibilniji od svih prijašnjih generacija. Čekanje u redu već smatraju traumom, a ako su nekoliko dana lošije volje, već smatraju da su depresivni. Vrlo brzo uvrijede se i ne znaju se nositi s konfliktima. Često ih se naziva slabom generacijom koja sve doživljava previše emotivno i smatramo da trebaju očvrsnuti.
No što istraživanja kažu?
Nažalost, generacija Z po studiji iz Murmurationa iz 2022. godine zaista ima veću razinu anksioznosti, depresije i sklonosti samoozljeđivanju. Centar za kontrolu i prevenciju u Americi istraživao je razlike u mentalnom zdravlju kod prijašnjih generacija i generacije Z te su dobili da je 47 % sudionika istraživanja iz generacije Z često ili stalno anksiozno, da svaki treći ima konstantan osjećaj beznađa i depresije i da imaju puno više poteškoća mentalnog zdravlja u odnosu na prijašnje generacije.
Što možemo na temelju toga zaključiti?
Potencijalni uzrok njihovih problema mentalnog zdravlja nije njihova slabost, već utjecaj pretjeranog fokusa društva koje traži da moraju biti savršeni, stalno u stanju sreće i ugode te ekstremno uspješni u nesigurnom svijetu koji nikad brže nije mijenjao svoja pravila. Na njihovo stanje utječu i društvene mreže te brze i nagle društvene promjene poput prethodne pandemije i financijske krize. U tome svemu oni gube svoj osjećaj svrhe i osjećaju se izolirano što može potencirati poteškoće s mentalnim zdravljem.
Ono što im pomaže jest to što su generacija koja je pokrenula razgovor o mentalnom zdravlju u javnoj sferi i unatoč tome što ponekad imaju koju krivu informaciju zbog dezinformacija koje se šire društvenim mrežama, oni razgovaraju o svojim poteškoćama, traže rješenja i skloniji su otići stručnjacima za mentalno zdravlje u odnosu na druge generacije koje imaju uvjerenje "sjedi i trpi" što je puno opasnije jer se problemi ne preveniraju, već se samo dublje razvijaju kroz život.
Zaključno, izraz "ta današnja mladež" nije ništa novo u našem društvu. Milenijalci su dobili svoju "porciju" stereotipa i predrasuda. Primjerice, do nedavno je bio aktualan izraz da su osjetljivi poput pahuljice (snowflake), a sada je generacija Z "preuzela štafetu". Starije generacije uvijek su pričale da su mladi lijeni, neozbiljni, nemaju perspektive i osjetljivi, ali razlog tome jest razvojna faza koju svi mladi moraju proći i frustracije starijih generacija jer se svijet mijenja.
No unatoč tome, generacija Z unosi nove promjene u naše društvo s time što konfrontira načine na koje radimo, učimo i razmišljamo. Oni kreiraju svijet koji je praktičan i jednak za sve te je na nama, starijim generacijama, da im budemo podrška i primjer da svijet može ponekad biti i sigurno te stabilno mjesto i da se mogu ostvariti u njemu i osjećati prihvaćeno.
Autorica: Tajana Hinić
Foto: Canva
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice