Što se u našem mozgu događa kada se zaljubimo i kako to utječe na naše mentalno zdravlje?

Svijet postaje sretnije mjesto, svaki problem ima rješenje, a na kraju svakog tunela čeka nas novo svjetlo. U trbuhu osjećamo leptiriće, na očima imamo ružičaste naočale, a u glavi košmar. Sada znamo odakle dolazi taj košmar - zaljubljeni smo.

Ljubav je najljepši osjećaj na svijetu, no ljudi nisu jedina bića na svijetu koja se zaljubljuju. Razne životinje odabiru svoje partnere, a neke od njih sa svojim partnerima ostaju i cijeli život. U ovome trenutku još se uvijek ne može reći osjećaju li ljubav na isti način kao i ljudi, ali sigurni smo da sam se aktiviraju slični centri u mozgu.

Za sada znamo da na zaljubljivanje utječe najmanje desetak regija mozga koje stvaraju romantični osjećaj. Sva područja imaju zajedničku stvar, a to je da otpuštaju neurotransmitere i kemijske tvari u krv koje potom stvaraju euforičan osjećaj uz privlačnost i zadovoljstvo.

Aktivnost je pronađena u ventralnom tegmentumu, u stanicama koje se zovu ApEn stanice. Stanice su odgovorne za proizvodnju dopamina. Ovaj dio mozga dio je sustava koji reagira na nagrade. Ovo znači da je zaljubljenost duboko ispod samog procesa kognitivnog mišljenja. Ovaj dio vezan je za želju, motivaciju, žudnju – reptilski mozak.

Zašto je ovo uopće predmet medicinskog istraživanja? Psihijatri i psiholozi nadaju se da će otkriti točno određena mjesta u mozgu te količinu otpuštenih aktivnih tvari kako bi mogli pomoći izrazito depresivnim ljudima.

Zaljubljujemo li se srcem ili mozgom?

Ovo pitanje spada u grupu pitanja koja su do nedavno bila nemoguća za odgovoriti. Nije moguće jedno bez drugoga. Centri koji se aktiviraju prilikom zaljubljivanja otpuštaju vazoaktivne tvari (tvari koje imaju potencijal djelovati na krvne žile) čime stimuliraju rad srca.

Kada sve kreće?

Ne biste vjerovali, ali otpuštanje hormona u mozgu kreće već u prvoj petini sekunde zaljubljivanja. Koliko li je to brzo?

Kako sve kreće?

Znanstvenici sa Sveučilišta u Pisi utvrdili su da su u početnim stadijima zaljubljenosti razine neurotransmitera jednake kao i kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Razine su niske, a takvo stanje može dovesti do osjećaja tjeskobe i nemogućnosti razmišljanja o bilo čemu drugome osim o jednoj stvari, u ovome slučaju o osobi. Dakle, rane faze zaljubljivanja mogu se pretvoriti u privremeni oblik opsesivnog ponašanja.

Požuda je možda i prva faza ljubavi, a nije ništa drugo nego reakcija na kemijske događaje unutar našeg tijela. U ovoj fazi rastu spolni hormoni testosteron i estrogen. Na ovaj se način povećavaju seksualna želja i čežnja. Fazom privlačnosti upravljaju neurotransmiteri kao što su norepinefrin, dopamin i serotonin, a sve to doživljavamo kao vrlo intenzivan i zanimljiv koktel emocija. Norepinefrin je odgovoran za reakcije „fight or fly“, kod zaljubljenih ubrzava rad srca, povećava protok krvi kroz tijelo, a na koncu čini nas više energičnim osobama. Dopamin aktivira zadovoljstvo, usmjerava pažnju te smanjuje potrebu za snom i hranom. Slično kao dopamin djeluju kokain i nikotin, a to je ujedno i razlog zašto se javlja ovisnost o ljubavi, odnosno o samom partneru. Serotonin u ovom slučaju opada te je to možda i razlog zašto smo svi malo „ludi“ dok smo zaljubljeni.

Suprotnosti se (ne)privlače - donosimo rezultate istraživanja koji bi vas mogli iznenaditi

Što je u ovom slučaju nagrada?

Ako naš mozak djeluje tako da traži nagradu kao glavni cilj, što je zapravo nagrada u ovom slučaju? Iako je odgovor poprilično primitivan kada ga se gleda kao zasebnu cjelinu, naš mozak nagradom smatra životnog partnera koji će obogatiti naš život djecom.

Kada su se činili MR snimke mozga zaljubljenih pojedinaca, otkrilo se kako se povećala aktivnost centara za zadovoljstvo, dok su dijelovi mozga koji se bave moralnim pitanjima ostali deaktivirani. Zato vrlo dobro možemo govoriti o pojmu „ljubav je slijepa“.

Vezanost

Jednom kad završi faza zaljubljenosti ostaje samo povezanost između partnera. Ovo ne bi moglo biti moguće bez hormona poput oksitocina i vazopresina. Oksitocin se oslobađa prilikom grljenja, dodirivanja, orgazma, rođena djeteta. Kada se oslobodi, tijelo doživljava povećano seksualno uzbuđenje, želju za vezanjem (logično, zato nam se i mazi nakon seksa), smanjuje strah.

Zašto mislimo o osobi kada nas ostavi?

Ista istraživanja rađena su kod ljudi koji su neposredno bili ostavljeni od voljene osobe. Pronađena je aktivnost u tri regije mozga, a te regije bile su iste one koje su povezane s romantičnom ljubavi. Upravo zato što se otpuštaju isti hormoni, a serotonin je na svojim donjim granicama, mi opsesivno razmišljamo o „bivšoj“ ljubavi. Dogodi nam se da umjesto da zaboravimo na tog čovjeka, mi ga zapravo volimo još i više.

Je li ljubav ovisnost?

Ljubav ima sve karakteristike ovisnosti. Samo smo fokusirani na osobu koju volimo, žudimo za njom te mijenjamo stvarnost. Potrebno nam je u danom trenutku sve više i više određene osobe, a ako odjednom ostanemo bez te osobe, javlja se golema tuga. Nadalje, vrlo se lako vratimo i 10 koraka unatrag kada nas nešto podsjeti na našu (bivšu) ljubav, primjerice zajednička pjesma na radiju.

Ovo je izvrstan početak mapiranja samog mozga. Na ovaj način možemo saznati koje emocije bude koje dijelove mozga. Sve je lijepo dok smo zdravi, a u nekom trenutku kada naše emocije dodiruju marginalne točne, potrebno je djelovati. Na ovaj način točno ćemo moći odrediti koji je dio našeg mozga u nekih stanja manje aktivan i čime ga možemo razbuditi (vrijedi i obrnuto).

Svuda u svijetu ljudi se vole - žive za ljubav, ubijaju za ljubav i umiru za ljubav. U svijetu nije pronađena zajednica bez romantične ljubavi. Romantična je ljubav ovisnost, lijepa ovisnost ako sve dobro ide i savršeno grozna ako ne ide dobro. Mozak je najvažniji instrument svake osobe te nema procesa u životu jednog čovjeka koji on ne kontrolira. Ljubav nije izostavljena s tog popisa.

Kako se vi osjećate kad poludite od ljubavi?

 

 Red flags – stvari koje ignoriramo na početku veze, a ne bismo trebali

Foto: Canva