Cijene bazirane na spolu - možemo li ih izbjeći?

Police su preplavljene kozmetičkim proizvodima i većina njih usmjerena je na žene od kojih se, željeli mi to priznati ili ne, očekuje da budu sređene, našminkane i njegovane. Žene su veći potrošači i tijekom prezentiranja proizvoda ili usluga, igra se na emocije. Tvrtke ulažu više sredstva u promoviranje proizvoda ženama obećavajući da će ih proizvod učiniti ljepšima, vitkijima i popraviti njihove slabije strane, a da se pritom ne govori o konkretnim sastojcima i načinu djelovanja. Iz tog su razloga žene uglavnom spremne izdvojiti više novca nego muškarci, no kozmetički i higijenski proizvodi namijenjeni ženama uglavnom su skuplji nego isti proizvodi namijenjeni muškarcima.

Proizvodi za svakodnevnu higijenu žena na policama će biti upakirani u ružičasti omot i u prosjeku će koštati više nego proizvod u plavome omotu. Osim toga, pakiranja ženskih proizvoda manja su, a razlike su uočljive i u cijenama usluga. Viša cijena frizerske usluge na dugoj kosi razumljiva je i u tom je slučaju jasno da se ponekad razlike u cijeni ne mogu zaobići,  ali žene će više platiti kozmetičke usluge pa čak i usluge kemijske čistionice.

Na kojim stvarima nikada ne bismo trebali štedjeti?

Podjela na muške i ženske proizvode uglavnom je samo marketinški trik pa bi se „nevidljivi ženski porez“ mogao smatrati diskriminacijom. Financijski aspekt bitan je, ali temeljni je problem ovdje u ravnopravnosti, stoga treba gledati širu sliku. Uz neplaćeni rad oko kućanstva i djece žene su i dalje manje plaćene od muških kolega pa ih ružičasti porez, odnosno dodatni iznos koji plaćaju na proizvode i usluge namijenjene upravo njima, dodatno stavlja u nepovoljniju ulogu.

Takozvani ružičasti porez ne obuhvaća samo kozmetičke proizvode nego pa će žene tijekom života skuplje plaćati sve proizvode što znači da će dugoročno gledano potrošiti nekoliko tisuća više nego muškarci.

Porez na tampone i uloške poseban je dio ove priče jer je riječ o proizvodima koji su ženama potrebni barem jednom mjesečno što ih svrstava u osnovne potrebe. Žene slabijeg imovinskog stanja osobito pogađa ovaj problem. „Menstrualno siromaštvo“ najjače osjete beskućnice, ali i ostale žene koje si ne mogu priuštiti higijenske potrepštine te su spriječene normalno funkcionirati tijekom menstruacije. Nedostupnost higijenskih potrepština zbog novca pogađa i dio žena u Hrvatskoj koje su prisiljene štedjeti na ulošcima jer su im preskupi, a tu je i dio žena koji ih ne može kupiti dovoljno da bi ih redovito mijenjale. To utječe na njihovo dostojanstvo, zdravlje i dobrobit općenito. Ako malo razmislite, shvatit ćete da nema proizvoda koji je muškarcima neophodan odnosno koji su primorani kupovati.

Dobar primjer u rješavanju ove situacije pokazale su Škotska i Australija koje su izglasale zakon prema kojem higijenske potrepštine trebaju biti dostupne svima, zatim Njemačka koja je smanjila porez na uloške i tampone te Irska i  Kanada koje su ga ukinule. Kozmetičke razlike u proizvodima i pretpostavka da će žene plaćati više isti proizvod kompanijama donose velike prihode već godinama.

Nije moguće uvijek izbjeći ružičasti porez, a jedan od koraka može biti uspoređivanje cijena, kupovanje unisex odjeće ili proizvoda namijenjenih muškarcima, poput britvica ili niskih čarapa koje i žene mogu upotrebljavati.

Žena je ženi vuk - podmećemo li nogu jedna drugoj?

Foto: Canva

Pripremila: