Bezazlena praksa ili barbarski običaj?

Bušenje ušiju i nošenje naušnica jedan je od najstarijih, najčešćih i društveno najprihvaćenijih oblika tjelesnih modifikacija. Toliko je prihvaćen da mnogi na ovo ni ne gledaju kao neku vrstu pirsinga, već jednostavno standardni postupak koji moramo obaviti da bismo mogli nositi jednu od osnovnih vrsta nakita. S obzirom na to da se naušnice nose još od dječje dobi, dugo vremena roditelji su to kobno bušenje ušiju obavljali dok su djeca još bila bebe, kako se kasnije ovog postupka ne bi ni sjećali. Je li to zaista tako bezazleno i zahtijevaju li moderna vremena napuštanje ovakvih običaja?

Koji su argumenti za bušenje ušiju kod beba?

Jedan od glavnih argumenta za bušenje ušiju kod beba jest činjenica da ono nije ništa ni manje ni više rizično u odnosu na bušenje ušiju u starijoj dobi. Američka akademija za pedijatriju slaže se da nema povećanog rizika u bušenju ušiju kod novorođenčadi, kao i da ne postoji idealna dob za bušenje ušiju. Jedina je razlika u tome što će se roditelji morati pobrinuti za njegu poslije bušenja jer beba to ne može. 

Drugi najveći argument je ona dobra stara: "Neće se ni sjećati..." Puno roditelja želi se riješiti ovoga što prije, kako se dijete ne bi sjećalo boli kasnije i tako olakšati i sebi djetetu. Ovako nema dilema u kasnijoj dobi gdje djevojčice u većini slučajeva žele nosite naušnice, ali se boje probušiti uši ili čak ponekad zamjeraju svojim roditeljima što njihove vršnjakinje već odavno mogu nositi naušnice, a one ne. 

Što može poći po krivu?

Kada je u pitanju bilo kakav standardni pirsing pa tako i ovaj, najozbiljniji su rizici  oni koji proizlaze iz loše higijene i tehnike pri bušenju te loše njege nakon bušenja. Ako se pri bušenju ne drži do pravilne higijene, sterilnosti alata, prostora i svih ostalih faktora, naravno da nešto može poći po zlu. Isto se može dogoditi ako se nakon bušenja kod kuće ne provodi adekvatna njega u vremenu zarastanja. Također postoji rizik od alergije na neke od metala korištene u procesu. Sve ovo može dovesti do infekcije i iritacije. 

Ono što treba uzeti u obzir, jest da je ova praksa toliko dugo prisutna i dobro usavršena da su ti rizici zaista mali. Svaka osoba koja radi bušenje ušiju redovno, pogotovo na malim bebama, znat će kako osigurati da se rizici od bilo kakvih infekcija pri samom procesu svedu na nulu te uputiti roditelje kako da se brinu o ranici nakon toga. Također, zaista bi bilo suludo maloj bebi staviti neku bižuteriju od smjesa metala odmah nakon bušenja. U cijelom procesu trebali bi se upotrebljavati materijali koji ne izazivaju reakcije, poput nehrđajućeg čelika, zlata i srebra. 

Tjelesna autonomija i politička korektnost

Ustanovili smo već da medicinski nema nekih posebnih problema s bušenjem ušiju, zato nastaje pitanje u čemu je problem? Problem je ovdje više socijalno-kulturološke prirode nego što je to ikada bilo pitanje zdravlja i sigurnosti djece. 

S jedne strane možemo reći da to nije u redu jer kršimo tjelesnu autonomiju djeteta. U dobi kada još nije svjesno sebe, modificiramo tijelo djeteta, koliko god mala i beznačajna ta modifikacija bila. Također, možemo reći da je to sasvim nepotrebno nanošenje boli maloj bebi koja je ionako osjetljiva i sklona raznim boljkama. Možemo tu provući i problem nejednakosti spolova, gdje žene od vremena kada su novorođenčad trpe razne bolne postupke u ime ljepote, čak i protiv svoje volje. 

S druge strane, dijete će vjerojatno kasnije svakako htjeti probušene uši i pritom pretrpjeti bol i biti uplašeno, što bismo spriječili ako to učinimo u ranijoj dobi. Također, ovo je pirsing koji vrlo lako zaraste i ne ostavlja trag ako se dijete odluči da ga ipak ne želi. Na to sve možemo reći i kako ovo nije problem ravnopravnosti vrijedan raspravljanja i da se fokusiranjem na ovakve stvari oduzima važnost puno većim problemima. Čak možemo reći da je politički nekorektno osuđivati bušenje ušiju djevojčica jer je nekima ovo značajan kulturološki običaj, odnosno tradicija koja se nasljeđuje generacijama.

Što je onda na kraju ispravno?

U konačnici nema ispravne i neispravne odluke kada je ova tema u pitanju. Izložiti dijete boli sada ili kasnije? Dajete slobodu izbora ili ustvari branite bušenje ušiju i nošenje naušnica? Namećete svoje standarde ljepote ili izdvajate dijete od njezinih vršnjakinja?

Ono što je najbitnije u cijeloj priči po mome mišljenju, jest činjenica da je ovaj postupak medicinski siguran i da ako se i odlučite na njega i napravite ga u adekvatnim uvjetima, ne možete ozbiljno nuditi svome djetetu. Izvan toga sve je stvar osobne preference te ne bismo trebali osuđivati one koji odaberu drugačije.

Foto: Canva

Pripremila: