Kako prepoznati da je vaše dijete razmaženo? Donosimo savjete školske psihologinje
Vjerojatno je većina vas čula da postoje različiti stilovi roditeljstva. Kako bismo temu smjestili u kontekst, za početak ćemo objasniti što podrazumijeva koji roditeljski stil. Autoritarno roditeljstvo temelji se na postavljanju strogih granica i očekivanju apsolutne poslušnosti te posljedično dovodi dijete do stanja da se ne osjeća kao da može izražavati svoje mišljenje. S druge strane, autoritativno roditeljstvo karakterizira postavljanje jasnih granica, ali otvorenost za komunikaciju i pregovaranje s djetetom. Posljedično dovodi do djetetove samostalnosti, inicijative i visokog samopouzdanja.
Permisivni roditelji svome djetetu daju preveliku slobodu i rijetko posežu za disciplinskim mjerama. Za posljedicu dijete može imati problema s postavljanjem granica i samokontrolom. Nezainteresirani su roditelji oni roditelji koji ne pokazuju interes za potrebe djeteta te su emocionalno distancirani. Posljedično dijete može imati teškoće u postizanju emocionalne povezanosti u drugim odnosima te je prepušteno samo sebi. Najčešće nije u pitanju izraženost isključivo jednog stila roditeljstva, već spoj različitih. Istraživanja pokazuju kako se autoritativno roditeljstvo obično smatra najpoželjnijim jer promiče ravnotežu između postavljanja granica i pružanja podrške.
Kako dijete može postati razmaženo?
Istraživanja pokazuju da je razmaženost najčešće posljedica prekomjernog zadovoljavanja potreba. Kada djetetu odmah zadovoljimo potrebu, ono će razviti očekivanje trenutnog zadovoljenja svih svojih želja te u trenutku kada drugi možda neće osigurati to zadovoljenje, dijete neće znati kako reagirati.
Nadalje, nedostatak jasnih granica i pravila može doprinijeti smanjenom osjećaju odgovornosti i nepoštivanju autoriteta. Dosljednost u posljedicama također je jedan od ključnih faktora u adekvatnom odgoju djeteta. Ako dijete nikada ne doživi negativne posljedice za svoje ponašanje ili ako mu često „popuštate“ u kaznama, dijete može posljedično razviti nedostatak empatije i osjećaja odgovornosti. Prekomjerno popuštanje često je povezano s prekomjernim nagrađivanjem. Ako dijete prekomjerno nagrađujemo, može razviti očekivanje da će uvijek biti nagrađeno, bez obzira na svoje postupke.
Granice u samostalnosti često je roditelju izazovno postaviti, no vrlo je važno da dijete ne zaštićuje previše od svakodnevnih izazova kako ne bi razvilo ovisnost o roditeljima i znalo samostalno postupati i odlučivati u određenim situacijama. Nadalje, rutina i struktura doprinose osjećaju sigurnosti i razvoju odgovornosti te ako ista nije uspostavljena, dijete će razviti osjećaj nesigurnosti i tražiti konstantnu pažnju.
Dobro poznata poslovica kaže: "Ne pada jabuka daleko od stabla." Djeca upijaju kao spužve i ako vide neka od roditeljskih ponašanja, isto će kopirati, stoga je važno da roditelj ulogu modeliranja shvati ozbiljno. Posljednje, u komunikaciji je ključ - ako roditelji ne razgovaraju s djetetom o različitim vrijednostima, pravilima i očekivanjima, dijete može imati teškoća u razumijevanju društvenih normi i očekivanja.
Koji su to najčešći znakovi koji pokazuju da je naše dijete razmaženo?
-
Nedostatak zahvalnosti – dijete često odaje dojam da su dobivene stvari očekivane, uzima ih zdravo za gotovo te prvom prilikom traži iduću nagradu.
-
Očekivanje trenutnog zadovoljenja potreba – dijete ima nisku toleranciju na frustraciju te traži zadovoljenje želja instantno, u suprotnom će privući pažnju na razne načine.
-
Nedostatak empatije – razmaženo dijete često izostavlja suosjećanje s tuđim osjećajima jer je fokusirano većinom na vlastite želje i potrebe.
-
Sebično ponašanje – često mogu stavljati vlastite potrebe ispred potreba drugih, ne uzimajući u obzir kako njihovi postupci utječu na druge.
-
Nedostatak prilagodljivosti i samostalnosti – dijete koje je razmaženo, teško će se prilagoditi situacijama koje ne odgovaraju njegovim željama te će mu biti nelagodno donositi odluke bez pomoći odraslih.
Spomenuta ponašanja javljaju se i kod djece koja nisu nužno razmažena ta su kao takva potpuno normalna pojava u nekim situacijama. Ako primijetite kombinacije ovih znakova, ako je ponašanje uporno, konstantno i upadljivo, važno je razmotriti postavljanje granica i očekivanja od djeteta. Uvijek počnite od razgovora, dijeljenja osjećaja i mišljenja, a onda će vam ono dati temelj za pregovaranje o granicama, željama i potrebama.
Foto: Pexels / Canva
- Pripremila:
- Gabrijela Matković
- Tagovi:
- Prikaži
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice