Savjeti majke za čuvanje djece - kako odabrati osobu od povjerenja?
Možda i nisam najbolja osoba da pišem o ovoj temi jer ako pitate bake i djedove moje djece, ja sam ta koja djecu "ne pušta i ne daje nikome". Ne zato što imam neka stroga pravila, već jednostavno uživam u svakoj minuti koju provedem s njima. Trudit ću se objasniti, ali odmah ću priznati da je velikim dijelom moja krivica to što moja djeca danas najviše vole biti – kod kuće s nama.
U prvoj godini majčinstva nisam se odvajala od svog djeteta
Kad gledam unatrag, imam osjećaj da se prve dvije godine majčinstva nisam odvojila od svog djeteta i da je gotovo svugdje išla sa mnom. Imala sam neki panični strah da baš nitko neće znati postupati s njom kao ja. Ako bismo ju ostavljali kod bake i djeda, to je bilo kad mi odemo u kupovinu namirnica na nekih pola sata, a prvo dulje ostavljanje bilo je kada sam išla u posjet frizeru. Čak sam promijenila i frizerku koja mi je brže izvlačila pramenove, samo da što kraće sjedim na frizerskoj stolici i što prije se vratim svojoj bebici. Danas je situacija drugačija. Kad idem kod frizerke, to je moj mali spa ritual bez djece.
Držala sam se pravila da se čuvanje odvija kod nas u domu
Imala sam i neko svoje pravilo po kojem sam gotovo uvijek inzistirala da baka dođe kod nas pričuvati ju. Osjećala sam se opuštenije kad sam znala da su u našem domu gdje joj je sve poznato i nadohvat ruke i tješila sam se da će tako lakše podnijeti tu strašnu odvojenost od mene.
Pravila sam popustila kad je došlo drugo dijete
S drugim sam se djetetom malo više opustila i to jer sam spletom okolnosti završila u bolnici, što je značilo da je suprugu s dvoje male djece (od kojih je jedno novorođenče) trebala sva pomoć svijeta. U tom dijelu on je puno jednostavniji od mene i ima više povjerenja u baka servis pa se lakše oslonio na pomoć moje i njegove majke.
Kod nas je čuvanje iznimka, ne pravilo
Danas, kada imaju četiri i dvije godine, i dalje rijetko ostaju „na čuvanju“ jer suprug i ja imamo dobro uhodan tempo i ritam te poslagane obveze tako da kad je jedno odsutno, drugo je slobodno. U rijetkim situacijama kada oboje moramo biti na različitim mjestima, uskoče moja ili njegova mama i to su dvije osobe u koje imam najviše povjerenja. Naravno, da se mene pita, jedina osoba kojoj bih povjerila djecu na čuvanje, moja je mama i to isključivo zato što je moj roditeljski stil najsličniji onome koji je njegovala ona. Ne kažem da moja svekrva to ne radi dobro, no manje smo povezane pa neke sitnice o djeci moja mama zna jer svakodnevno pričamo o tome. Zna što znači svaka dječja krivo izgovorena riječ (odnosno njihov jezik), zna koji su strahovi starije djevojčice, a što zabavlja mlađeg sina.
Svako dijete ima svoju „preferiranu“ osobu
S vremenom sam primijetila da mom sinu više odgovara način na koji s njim vrijeme provodi moja svekrva, a moja kćer totalno je opuštena s mojom mamom. Između njih mala je razlika u godinama i ako ih razdvojim za čuvanje, nastat će kaos, stoga se trudim balansirati i obično gledam da podjednako uskaču u pomoć i jedna i druga baka. Kada imamo opciju biranja gdje žele ići, pitam ih gdje im se u tom trenutku ide i tako biram tko će ih čuvati. Moram biti potpuno iskrena i dodati da postoje još neke osobe u koje imam beskrajno povjerenja. Ne znam imam li samo ja tu ludu sreću ili većina roditelja to primjećuje, no moja djeca apsolutno obožavaju svoje odgajateljice iz vrtića. Ako se pita mog malenog sina, teta Ljilja "sve je na svijetu što postoji najdraže". Kad ih ostavljam u vrtiću, opuštena sam jer znam da su s osobama koje na njih paze i s kojima i oni obožavaju provoditi vrijeme. Čak sam znala biti ljubomorna na njihov odnos. Da naše „tete“ rade i izvan radnog vremena, znam gdje bih svoju djecu ostavljala.
Teško je naći osobu od povjerenja
Danas je jako teško naći osobu od povjerenja. Djeca su ta koja na kraju biraju s kime se osjećaju najugodnije. Ja sam muku mučila objašnjavajući mojoj mami da nema potrebe da ne diše, ne jede, ne obavlja fiziološke potrebe kad je s njima jer ako zapnu ili padnu, neće biti smak svijeta i nitko joj neće uzeti za zlo. Znala sam doći po djecu, a moja mama prvo trči po čašu vode jer ih „nije mogla ostaviti ni sekunde“. Zaista je lijepo kad je netko toliko odgovoran i što mogu imati beskrajno povjerenje u nju jer znam da bi život dala za njih da treba. Zbog toga mi ponekad teško padne što je prisiljena raditi puno dulje nego moje bake ili prabake, ali i što je još daleko od zaslužene mirovine i onih bezbrižnih uživanja s unucima kada čuvanje postaje samo radost, a ne obveza.
Ne zaboravite da čuvanje djeteta nije samo ugoda, već i obveza i odgovornost
Možda vam je zazvučalo grubo, ali sve naše bake, djedovi imaju svoje živote, obveze, a većina i posao pa i oni moraju naći prostor da bi nam pomogli u čuvanju djece, a da to ne utječe i na njihov posao. Čuvanje djeteta nije samo „igra“, već je velika odgovornost.
Kome god da povjerite dijete na čuvanje, ne smije se miješati u vaš odgoj
I za kraj, ono zlatno pravilo zbog kojeg možda uvijek za prvu osobu biram majku, a ne recimo svekra, taj je što znam da ona izuzetno cijeni i poštuje moj odgoj. Čak i kada se ne slaže s mojim stavovima, neće se miješati ni truditi nešto promijeniti, neovisno o tome je li u mome domu ili na „svome terenu“. Ona će djeci pružiti sve što im treba, znat će i sankcionirati loše ponašanje, ali kad su u pitanju odgojne metode, tu smo mi kao roditelji glavni i to se mora bespogovorno poštivati.
Kome vi povjeravate svoje dijete na čuvanje? Je li to zabavna tetka, mladi ujak, baka ili imate sreće i našli ste svoju vilu – tetu čuvalicu?
Foto: Unsplash / Canva
- Pripremila:
- Andrea Šikić
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice