Kada se volontiranje pretvori u posao iz snova

Znate onu: "Radi ono što voliš i nećeš morati raditi do kraja života?" Ova rečenica upravo je ono što ja danas proživljavam.

Kako je sve počelo?

Priključila sam se mladima Crvenog križa s 12 godina kao djevojčica koja je vidjela odličnu priliku za druženje s prijateljima, a učenje o samoj organizaciji nije me pretjerano zanimalo. Svake smo subote imali druženja na kojima smo izrađivali ukrase, igrali društvene igre, pjevali uz gitaru i gledali filmove. Nakon nekoliko mjeseci stariji članovi počeli su se pripremati za natjecanje na kojem su pokazivali znanje o povijesti Crvenog križa te znanje iz pružanja prve pomoći. Mi mlađi članovi bili smo glumci na kojima su vježbali i tada sam znala da jednog dana želim biti to, kako god se to zvalo...

Volonterski put

... A zove se volonter. Riječ volonter ima toliko značenja, toliko emocija, toliko je velika i moćna. Ozbiljniji angažman započeo je natjecanjima na kojima sam redovno sudjelovala, zatim raznim edukacijama i radionicama na kojima sam učila od starijih članova, a potom je došla i Ljetna škola. Ljetna škola je, ako pitate mlade nade Crvenog križa, kruna svega što se cijele godine radi i uči. Mjesto je to u Orahovici na kojem se krajem kolovoza na desetodnevnom putovanju skupi 100-tinjak mladih volontera iz cijele županije te Srbije i Bosne i Hercegovine. Zajedno uče, rastu, razvijaju volonterski duh, a na kraju, na polaznoj vježbi gdje pokazuju sve što su proteklih dana naučili, dišu kao jedno.

To je osjećaj koji je nemoguće opisati riječima, mora se osjetiti. Nakon toga sama sam počela odrađivati radionice po školama, educirati mlade o prevenciji ovisnosti, sigurnom ponašanju na internetu, pružanju osnovnih postupaka prve pomoći, prevenciji trgovanja ljudima... Razne teme godinama su se ispreplitale s mojim volonterskim putem, sve dok nije došao fakultet.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Dunja (@dunjalazar)

Nove i stare ljubavi

Tada sam, osim što sam prorijedila volonterske sate, otkrila još jednu veliku ljubav u svom životu, a to je animacija. Četiri ljeta radila sam kao animator djece i odraslih na moru i posao je to od kojeg sam se, moram priznati, jedva odvojila. Da sam rođena za rad u Crvenom križu i da je on moj poziv i ono što sam ja, shvatila sam 2020. godine. Veliki potres na području Banovine koji je u svima nama probudio ljudskost, humanost i neke osjećaje za koje nismo ni znali da su u nama, u meni je probudio i želju da to radim do kraja života. Da pomažem ljudima. Da sam oslonac i razlog za nečiji osmijeh.

The poziv

27. rujna 2021., ne znajući da mi je to posljednja sezona i posljednji pozdrav animaciji, odlučila sam par dana odmoriti kod prijateljice u Splitu. Pakirala sam se za odlazak kući u svoje Valpovo, kada sam vidjela poziv ravnateljice Crvenog križa Valpovo. Poziv moje današnje šefice. "Dunja, želiš li raditi u Crvenom križu?" pitala me bez previše filozofije, a ja sam isto tako bez previše filozofije kratko odgovorila: "Da, kad da dođem?" Nakon povratka kući te kratkog razgovora, ugovor sam potpisala 29. rujna, a 1. listopada počela raditi ono što najviše volim. Srce mi je puno pri pomisli da sam nekad davno gledala te ljude kao svoje heroje, a danas sam jedna od njih. Puno je i zbog toga što uz svoje kolege imam priliku učiti i voditi nove generacije volontera, baš kao što su i mene jednom vodili.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Dunja (@dunjalazar)

Volontirajte u organizaciji čiji rad podržavate i obojite si život

Ovim putem želim se zahvaliti svima koji su pomogli da budem ovo što sam danas. Svim kolegama volonterima koji su mi postali najbolji prijatelji, kumovi, obitelj. Svim kolegama na poslu, svim korisnicima i ljudima čiji osmijeh vrijedi više od bilo kojeg novca. Također želim zahvaliti i svima onima koji ne vjeruju u rad Crvenog križa, oni nas guraju da budemo još bolji, a njih pozivam da se svakako uključe u volontiranje, možda im se svidi. Svim mladim ljudima želim reći da je volontiranje iskustvo koje ne bih mijenjala ni za što i pozvala ih da se priključe u bilo koju organizaciju i na taj način si oboje život.

Zapamtite, volonter nije plaćen, ali ne zato što je bezvrijedan, nego zato što nema cijenu!

 

Foto: privatna arhiva / Unsplash

Pripremila: