Povećanje grudi u Poliklinici Bagatin: Od odabira poliklinike, zahvata do oporavka i finalnog rezultata
Operacija grudi ideja je koja mi u glavi stoji još od srednjoškolskih dana, ali nikada nisam mislila da će biti zaista ostvariva - do 2023. godine. Početkom godine imala sam svoju prvu konzultaciju, u rujnu 2023. moje nove grudi postale su stvarnost, a ako vas zanima što sam sve naučila na tom putovanju, nastavite čitati jer vam u ovom članku otkrivam kako sam odabrala polikliniku, kako izgleda sam zahvat, koliko traje oporavak i koja mu je cijena sa svim dodatnim troškovima.
Istraživanje i prvi koraci
S obzirom na to da je ovaj zahvat nešto o čemu razmišljam godinama, teško je na jednom mjestu sastaviti sve što sam o njemu čula i naučila do danas. Ipak, ono što mi je najviše pomoglo kada sam se konačno uhvatila u koštac s pronalaskom kirurga kojeg želim i pripremom na cijeli proces, definitivno su bile Facebook grupe u kojima žene dijele svoja iskustva s estetskim zahvatima. Najkorisnija mi je bila grupa Estetski zahvati - savjeti i iskustva te Žrtve estetskih zahvata i doktora. Također, postoje i mnoge strane grupe na Facebooku iste tematike, npr. Bustmob! (Main group) ili forumi na internetu, no ovo su bila mjesta s najviše konkretnih recenzija za naše domaće poliklinike i doktore.
Odabir kirurga i konzultacije
Nakon čitanja hrpe recenzija i pregledavanja stotina fotografija radova raznih kirurga, jedno ime iskakalo mi je po tome što su se sve njegove pacijentice činile izrazito zadovoljne. To je bio dr. Johann Nemrava iz poliklinike Bagatin. Nazvala sam polikliniku Bagatin i koliko me sjećanje služi, dobila termin za konzultaciju kroz tjedan, dva. Tu prvu konzultaciju odradili smo online putem Zooma jer ja nisam iz Zagreba, a platila sam ju 50-ak eura. Prije konzultacije popunila sam neke upitnike te poslala slike grudi i to je bilo to.
Na samu konzultaciju došla sam pripremljena s listom pitanja za doktora jer sam imala milijun strahova i nedoumica, a do kraja razgovora imala sam odgovor na svako svoje pitanje. U konačnici sam se odlučila da neću tražiti dalje i dogovorila sam termin za operaciju. Iako ovo nije standardna praksa jer mnoge žene imaju puno konzultacija prije finalne odluke, ja sam jednostavno osjećala u sebi da je to to i imala sam dovoljno pouzdanja u doktora.
Pripreme za operaciju
Najvažnija uputa koju sam dobila za pripremu za operaciju, bila je - ne pušiti! Ovo je vrlo bitan element pripreme i iako sam samo rekreativni pušač, u potpunosti sam se ostavila svakog doticaja s cigaretama pet tjedana prije operacije. Osim toga, nisam ništa radikalno mijenjala. Potrudila sam se smanjiti alkohol, jesti bolje, ne piti neke nepotrebne tablete i kretati se kao inače.
Par tjedana prije same operacije imali smo još jednu konzultaciju uživo kako bismo dogovorili zadnje detalje gdje sam se u zadnji čas ipak odlučila za okrugle Mentor silikonske implantate (umjesto planiranih anatomskih i veličinu od 400 cc) koji će mi uz podizanje dati onaj volumiozni fake look. Tu me doktor još jednom umirio u vezi mojih strahova, posebice vezanih za danas sve popularniji termin Breast Implant Illness te strahova od puknuća, deformiteta ili kapsularne kontrakcije. Doktor mi je otvoreno rekao koji su rizici, kako ćemo postupiti ako finalni rezultati ne budu zadovoljavajući i do koje veličine mogu ići. Iako je bio pristojan i prijateljski nastrojen, bio je i čvrst i otvoren oko svega - što se meni najviše svidjelo i unijelo mi povjerenje. Kada je riječ o mom tijelu i ovako velikom zahvatu, zadnje što želim jest doktora koji će mi ići uz dlaku i napraviti bilo što, samo da ja u tom trenutku budem zadovoljna, a kasnije što bude.
Također, za vrijeme tog posjeta Zagrebu obavila sam i sve pretrage pred operaciju. Za pretrage sam odabrala polikliniku Medikol, a naputak što sve trebam obaviti, dobila sam od poliklinike Bagatin. Pretrage su me izašle oko 150 eura, a po meni se iskreno isplatilo platiti kako bih obavila ultrazvuk dojki, EKG te krv i urin na jednom mjestu, u jednom danu, za sat vremena.
Dan D - operacija
Moja operacija bila je zakazana za petak u 8 h, a ja sam u Zagreb došla u četvrtak kako bih se smjestila u apartman. Večer prije otišla sam u polikliniku na injekciju, a osim toga mogla sam sve normalno raditi, samo sam trebala prestati piti i jesti nakon večere. U petak ujutro po dolasku u polikliniku smjestila sam se u jednu od soba gdje sam se raskomotila, istuširala i odijenula odoru za operaciju. Nakon toga otišla sam kod dr. Nemrave na iscrtavanje koje je zbog moje nervoze trajalo duže nego inače, a par puta gotovo sam pala u nesvijest. Doktor je bio strpljiv i umirivao me cijelim putem. Smirivao me i anesteziolog s kojim sam morala razgovarati prije operacije, a i sve sestre. Do sale sam se prošetala sama, a zadnje čega se sjećam, bile ljubazne sestre i ugodna glazba u pozadini.
Oporavak - prvi dani
Nakon četverosatne operacije probudila sam se odmah u sali i bila prisebna od prvog trenutka, a moje prvo pitanje bilo je: "Mogu ja sad na WC?" Čak sam se i jasno sjećala što sam sanjala dok sam bila u anesteziji. Ubrzo sam shvatila da iako mi je mozak oštar, tijelo mi je bilo poput kaše. U prvim satima trebala mi je pomoć sestre za sve, od uzimanja gutljaja čaja do paljenja TV-a, namještanja jastuka i odlaska na WC. To je sve bilo normalno, a operacija je prošla bez problema, tako da je po mene već tu večer došla prijateljica i odvela me u apartman. Sestra me otpremila s vrećicom svih potrebnih lijekova - od antibiotika, tableta za opuštanje mišića do tableta protiv bolova te s pisanim uputama za uzimanje istih. A sljedeće jutro morala sam vratiti se u polikliniku po još jednu injekciju.
Iskreno i bez uljepšavanja, tih par dana koje sam provela u Zagrebu neposredno nakon operacije, bili su najbolniji dani mog života. Nisam bila jedna od onih žena koja se pokrene odmah drugi dan kao da ništa nije bilo. Na putu do apartmana gotovo sam plakala od bolova, na svaki pokret jecala sam. Jedva sam se ustajala na WC, a prijateljica me morala presvlačiti, češljati i "prati" vlažnim maramicama. Budila sam se tijekom noći, spavanje na leđima bilo mi je grozno, natekla sam kao buhtla i dobila pet kilograma u prvom danu. Zato, ako ćete išta zapamtiti iz ovog članka, zapamtite da apsolutno morate imati nekoga s vama u tim prvim danima i to nekoga kome može povjeriti da vam doslovce briše dupe.
Tjedni nakon operacije
Kući sam se vratila u nedjelju i to, pazite sad, busom koji sam jedva preživjela. Na kućnu njegu vratila sam se mami koja se brinula o meni 24 / 7 iako je govorila da ako odem na operaciju, nikad više neću ući u njenu kuću! Dane sam provodila u krevetu, a spas sam pronalazila u seriji. Najveća razina fizičke aktivnosti koju sam mogla podnijeti, bile su lagane šetnje po naselju na koje me mama vodila svaku večer. Na kraju prvog tjedna vratila sam se u Zagreb na skidanje fiksacijskih traka i uređaja za terapiju negativnim tlakom. Sada ih je na mjestu držao samo postoperativni grudnjak koji sam nosila 24 / 7. Ponadala sam se da će tada nestati osjećaj užasnog zatezanja, no nije.
Tada sam se tek osjećala kao da me vlastita koža guši, a da će mi grudi ispasti iz prsa sa svakim pokretom...
Nakon još tjedan dana imala sam ponovnu kontrolu kada su i zadnje trakice sišle s ožiljaka i mogu reći da sam tek tada imala manju potrebu za brufenom. Nakon dva tjedna napokon sam se mogla tuširati cijela, no na pranje kose i dalje sam išla u frizerski salon. To je trajalo mjesec dana. Nakon dva tjedna krenula sam na fakultet i mogla sam podnijeti izlete iz stana duže od par sati.
Kakvo je stanje danas?
U trenutku pisanja ovog članka od operacije je prošlo ravno osam tjedana, na zadnjoj kontroli sve je bilo savršeno, a ja sam se gotovo u potpunosti vratila u normalu. Implantate i dalje ponekad osjetim pri kretanju jer su rađeni dual plane tehnikom ispod mišića zbog čega je i oporavak bio teži, osjećaj u bradavicama još mi se nije u potpunosti vratio, a ožiljke i dalje dobro vidim. No, ono što je najvažnijem osjećam se kao ja napokon!
Nemam više tvrde, kockaste, natekle grudi do vrata, stezni grudnjak nosim samo noću iako ni to više ne moram, a preko dana ili sam bez grudnjaka ili u grudnjaku bez žica. Vratila sam se spavanju na boku umjesto na leđima, normalno idem na fakultet i u izlaske, a uskoro ću krenuti i s ponovnim radom. I ono najvažnije - presretna sam i psihički se osjećam milijun puta bolje nego prije operacije ili tijekom prvih dana oporavka.
Koliko će vam novca sveukupno trebati odlučite li se na operaciju grudi?
Ono što sve sigurno najviše zanima, jest koliko ta cijela priča košta. A ja ću dati odgovor koji se većini neće svidjeti. Košta puno više nego što mislite. U mom slučaju trošak same operacije bio je oko 5000 eura, plus blizu 500 eura za terapiju negativnim tlakom. Osim tih dviju stvari poliklinici Bagatin platila sam još samo onu prvu konzultaciju od 50-ak eura. Svi pregledi nakon operacije koje sam imala, lijekovi i grudnjak koji sam dobila nakon operacije, nisu bili posebno naplaćeni. Prvi veliki izdatak bilo je uplaćivanje avansa od oko 1000 eura mjesec dana prije operacije, a ostatak sam platila par dana prije. Naravno, imajte na umu da cijene ovih zahvata kontinuirano rastu te značajno variraju od klinike do klinike, ali ovise i o tome što sve radite (podizanje, povećanje, transfer masti..). Ja sam odabrala jednu od skupljih opcija. Kada stavimo trošak operacije na stranu, budite spremni na puno dodatnih izdataka.
Ako niste iz Zagreba, potrošit ćete dosta novca na putovanje, bus ili gorivo, Ubere po Zagrebu, hranu i smještaj nakon operacije. Osim toga, ako radite privatno pretrage kao ja, to će vas koštati. Također, ja sam kupila još postoperativnih grudnjaka da ne moram stalno prati onaj jedan. Pa onda sasvim novi grudnjaci za vašu novu veličinu koji nemaju žice. Pa ako želite s nečim mazati ožiljke, te kreme također znaju biti dosta skupe. Uglavnom, rekla bih kako sam uz trošak operacije potrošila još sigurno blizu 1000 eura na sve okolne stavke. I uzevši još u obzir da sam odlučila dva mjeseca nakon operacije ne raditi kako bi se u potpunosti odmorila i oporavila, morala sam uštedjeti dovoljno da i to pokrijem. No na kraju krajeva, ja radila, ja zaradila, ja potrošila - tako da me nije bilo briga kome je to skupo ili jeftino.
Da moram, sve bih napravila ponovno
Unatoč tome što danima prije operacije nisam spavala od nervoze, što sam se prvi dan htjela okrenuti, vratiti i reći izvadite mi to, što sam iscijedila svoju ušteđevinu i živjela kao polupokretna baka dva mjeseca, ne žalim ni trenutka i ni jednog potrošenog centa. Da moram, opet bih otišla kod dr. Nemrave, u komfor i udobnost poliklinike Bagatin i na skrb najljubaznijim sestrama. Zašto? Zato što taj osjećaj u glavi kada si napokon zadovoljan svojim tijelom, vrijedi svakog centa. Iako sam "obična" žena koja nije izložena oku javnosti, koja studira i radi normalan posao, koja nikada nije probala ni najobičnije filere za usne i kojoj nitko ne gleda u grudi osim nje same, mene je ova operacija usrećila više nego bilo što drugo što sam mogla tim novcem kupiti.
Drage žene, ako imate mogućnost i priliku popraviti nešto na sebi, ne dozvolite da vam itko nabija grižnju savjesti zbog toga i uživajte u svom životu i svome tijelu!
Foto: privatna arhiva / Unsplash
- Pripremila:
- Ženski RecenziRAJ
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice