Što kada u očima najmilijih vidite razočaranje zbog osobnog životnog izbora?

Možete li zamisliti koliko je teško kada vam vlastita obitelj koju beskrajno volite i poštujete odjednom okrene leđa i prekriži vas? Vi pritom niste ništa loše napravili... Samo ste se zaljubili u "pogrešnog" čovjeka. Za njihov ukus previše različitog. Upravo to mi se dogodilo nakon što sam im priznala da sam se zaljubila u muškarca iz susjedne zemlje, dakle druge vjere i nacionalnosti.

Moja je obitelj oduvijek bila staromodna i jasno su se znala pravila lijepog ponašanja

Moja obitelj oduvijek je bila konzervativna. Nekada sam ih smatrala staromodnima i to mi je bilo simpatično jer sam mislila da svaka mlada osoba to isto misli za svoje roditelje. Uvijek smo se dobro slagali. Oni su imali skladan brak i s obzirom na svakakve priče mojih prijatelja o njihovim obiteljskim problemima, bila sam svjesna koliko sam sretna što je kod nas sve idilično. Ohrabrivali su me, bodrili, vjerovali u mene i podržavali me, međutim postojala su pravila ponašanja kojih smo se svi u kući pridržavali. Znalo se kada se ide crkvu, koji se dan što svetkuje, što je pristojno ponašanje i sl.

 

Upoznali smo se na sezoni

Ivana sam upoznala kada sam otišla na sezonski posao. Brzo smo kliknuli i uživali u zajedničkom vremenu. Nisam se željela upustiti u nešto ozbiljnije jer „samo sam privremeno bila ondje, živimo predaleko i takve veze ne opstaju...” Smišljala sam puno dobrih opravdanja, ali i nakon što smo se vratili kući, stalno smo bili na telefonu. Zaljubili smo se preko ušiju i odlučili si dati priliku tako što smo otišli na zajedničko vikend putovanje. Jedva smo dočekali da se vidimo.

Razgovarali smo satima, smijali smo se i vrijeme je jednostavno proletjelo. Nakon toga otišli smo na još jedno vikend putovanje pa na još jedno. Više nismo ni mogli ni željeli smišljati izlike zašto nestajemo preko vikenda, već smo obznanili svoju vezu i odlučili „u hodu” smisliti kako ćemo prevladati kilometre koji nas razdvajaju. Međutim, ispostavilo se da oni nisu najveći problem. Moji roditelji nisu bili nimalo zadovoljni našom vezom. Jasno su mi dali do znanja da "ljudi druge vjere i nacionalnosti ne mogu razumjeti jedni druge, a zbog toga ni biti zajedno”.

Njihov pogled odavao mi je da su razočarani mojim odabirom

Teško mi je padalo njihovo neodobravanje i njihov pogled koji mi poručuje da sam ih razočarala. Bila sam rastrgana između dvije strane pa je Ivan odlučio doći i upoznati ih. Smatrala sam to dobrom idejom, no moji su roditelji, malo je reći, burno reagirali. Za njih je to bilo previše odvažno od njega, nepristojno pa čak i nasilno jer nije bio pozvan ni dobrodošao. Njihova reakcija naljutila ga je i povrijedila. Rekao je da se više neće truditi niti ulagati napor da se svidi nekome tko ga ne poznaje i ne prihvaća. Iako mi nitko nije izravno rekao da moram birati stranu, bilo mi je jasno da je to jedina opcija da budem mirna. Roditelji gotovo da nisu razgovarali sa mnom, Ivan je bio ljut i naš je odnos zahladio. Odluka je bila na meni, ali što odlučiti kada će izbor sigurno nekoga ostaviti povrijeđenog?

 

Odlučila sam se osamostaliti i dala našoj vezi novu priliku

Mislila sam da sam sebična jer želim sve – ponovno skladnu obitelj i vezu. Imala sam dojam kao da se ponašam neodgovorno i razmaženo. Pokušala sam našu vezu učiniti tajnom, no to je sve učinilo još gorim. Kako su mjeseci prolazili, osjećala sam da mi život postaje sve teži i to se prelijevalo na sva životna područja. Kada mi je prijateljica rekla da izgledam loše i da bi mi savjetovala stručnu pomoć, shvatila sam to kao znak i javila sam se terapeutu. Obeshrabrena i posramljena potražila sam pomoć i tek sada mogu reći da mi je to bila najbolja odluka.

Puno znači kada ti stručna osoba kaže da je s tobom sve u redu, kada ti ponudi alate pomoću kojih ponovno gradiš vjeru u sebe, objasni ti da nisi dužan ispunjavati tuđa očekivanja te da tvoji postupci neće uvijek nailaziti na odobravanje. Odlučila sam promijeniti fakultet i pronaći posao koji će mi omogućiti da budem samostalna, a Ivanu i meni dati novu priliku. Bio mi je to veliki zalogaj, ali tada sam se odlučila za ljubav. Prvo prema sebi, a onda i prema Ivanu. Postavila sam zrelije granice i preuzela sam život u svoje ruke.

 

Koliko god ja bila romantična duša i vjerovala da ljubav može pobijediti sve, shvatila sam da život donosi veliku dozu odgovornosti i ozbiljnosti, a posebno odricanja. Koliko god mi teško padali narušeni obiteljski odnosi, znam da ne radim ništa loše, već da pokušavam izgraditi svoj život u neidealnim okolnosti u kojima sam se našla. Nekada će to značiti slavljenje dva Božića i biranje svojih prioriteta, a ponekad nošenje s tim da drugi neće prihvatiti tvoje „Oprosti!” ili „Volim te...”, ali uvijek ću vjerovati da život ima neke planove za sve nas jer ljubav i dobrota, na kraju, uvijek nađu svoj put.

Foto: Pexels / Unsplash