Kako je koncert Aleksandre Prijović postao „najveći“ problem u Hrvatskoj?
Nedavno je Aleksandra Prijović učinila ono što nitko prije nje nije – napunila je 5 zagrebačkih Arena i stvorila pravu „prijovićmaniju“, kako u pozitivnom tako i u negativnom smislu. Nema medija koji o njoj nije pisao, televizije koja ju nije spomenula, a ni osobe u Hrvatskoj koja nije imala mišljenje o koncertima, toj vrsti glazbe, a i o samoj pjevačici. Društvene mreže gorjele su, a ako ste otvorili komentare ispod bar jednog članka, mogli ste vidjeti kako su hrvatski građani po tko zna koji put pokazali koliko zlobni i gnjusni mogu biti.
Za našu naciju karakteristično je to što smo iza sigurnosti vlastitih ekrana pravi „internet ratnici“, dok u stvarnom životu tu ratobornost teško pokazujemo – za stvarne društvene probleme jako smo pasivni. Zato nam u državi i vlada kaos u brojnim poljima, ali to je neka druga tema. Glazba koju slušamo, trebala bi biti stvar osobnog izbora te se postavlja pitanje zašto onda kritiziramo i etiketiramo ljude koji slušaju turbofolk glazbu (pop-folk ili kako ju već nazivali) i odlaze na takve koncerte.
„Zar mi nemamo nekog svog da napuni Arenu?“
Kada je objavljeno da će Aleksandra Prijović održati koncert u Areni Zagreb, karte su se ekspresno rasprodale, a ništa drugačije nije bilo ni kada su objavljeni datumi preostala četiri koncerta. Jedna mlada žena ostvarila je svoje snove i ono o čemu mnogi drugi mogu samo sanjati. Brojnima je to jako zasmetalo i svoje nezadovoljstvo odlučili su iskazati u komentarima na društvenim mrežama. Jedni od najčešćih komentara bili su: „Zar mi nemamo nekog svog da napuni Arenu?“; „Tko je ta uopće?!“,; „Kakvu mi to mladost imamo?!"; „Mi u Hrvatskoj ne slušamo takvu glazbu!“; „To je za seljačine...“ i slično.
Ja bih ovim putem htjela odgovoriti na pitanje iz podnaslova, a odgovor je zapravo vrlo jednostavan. Naravno da mi imamo nekog „svog“ da napuni Arenu, dapače, to se dogodilo nebrojeno puta, a događat će se i u budućnosti. Svatko pod suncem treba pronaći svoje mjesto i to svi moramo prihvatiti. U svakom poslu postoji netko uspješniji, kako god mi uspjeh mjerili. Bilo bi logičnije da energiju usmjerimo na podržavanje osoba koje su uspjele jer to će nam se kad-tad vratiti. Zbilja ne razumijem zašto biramo negativne emocije, ljutnju i frustraciju oko nečega što nam generalno ne radi ništa loše i zbog čega naš život neće biti lošiji.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Tema nacionalnosti koja se provlačila u medijima
Bile su tu i brojne uvrede kao i općenito konotacije na temelju nacionalnosti. Ako ste imalo pratili naše medije, mogli ste primijetiti kako se o koncertu Aleksandre Prijović uglavnom izvještavalo s naslovima „srpska pjevačica“, „pjevačica iz Srbije“ i slično. Ja se pitam zašto je konotacija u pogledu nacionalnosti potrebna jer ako pogledamo medijske napise, primjerice, o koncertu Ed Sheerana koji će se u Zagrebu održati na ljeto sljedeće godine, primijetit ćemo kako se nigdje u naslovu ne ističe da je on je „pjevač iz Engleske“. Neki će reći kako je Ed Sheeran ipak svjetska zvijezda i ja ću se s tim u potpunosti složiti, ali to još uvijek ne daje odgovor na pitanje zašto je u slučaju Aleksandre Prijović toliko važno što je ona iz Srbije.
Da, Aleksandra Prijović pjevačica je iz Srbije. Da, Aleksandra Prijović izvodi glazbu koja nije po svačijem ukusu. Da, Aleksandra Prijović rasprodala je pet Arena. Međutim, je li nešto loše napravila? Je li na neki način uvrijedila ovu državu ili ljude koji ne vole njezinu glazbu? Nikome nije ništa ukrala, a ljudi su pošteno platili ulaznice vlastitim novcem i to su sami odabrali.
„Ljudi koji slušaju cajke glupi su!“
Ne znam zašto imamo toliku potrebu etiketirati ljude na osnovu različitih stvari pa tako i na osnovu glazbe koju slušaju. Predrasude i stereotipi u ovom polju, kao i u brojnim drugima, prisutni su u ogromnim količinama. Meni je to iskreno žalosno. Smatram da je van svake pameti nazivati ljude koji slušaju cajke "glupima, retardiranima, seljačinama, brđanima" te ih vrijeđati na druge načine. Tvrdnje da su svi koji slušaju takvu glazbu problematični, meni su van svake pameti. Naravno da svugdje postoje osobe koje su, blago rečeno, upitnog ponašanja i morala, ali takve osobe postoje i među onima koji slušaju rock, pop, techno ili bilo koju drugu vrstu glazbe. Generaliziranje uglavnom nije dobro, a kod nas je, nažalost, sveprisutno. Paralela se opet može povući s koncertima Aleksandre Prijović tijekom i nakon kojih nije došlo ni do jednog incidenta ili problematične situacije.
Pitanje iz naslova članka zapravo se može promatrati i na način kakvi su to ljudi koji druge ljude procjenjuju na temelju glazbe koju slušaju i na temelju koncerata na koje odlaze, pritom ne znajući ništa drugo o njima. Zašto sve ljude na temelju neke karakteristike stavljamo u isti koš? Zašto smatramo da je ono što mi volimo, jedino dobro i ispravno? Ispravan bi trebao biti osjećaj koji su ljudi izlazeći iz Arene nakon koncerata Aleksandre Prijović imali. Posebna energija, sreća, zadovoljstvo i zaborav životnih briga te problema koje svi imamo i koje nosimo sa sobom kao utege. Kod tih ljudi nakon koncerata utezi se nisu vidjeli. Ljudi koji se ne poznaju, zajedno su pjevali, plesali i smijali se. Neki drugi ljudi takav osjećaj imali su nakon koncerta izvođača nekog drugog glazbenog žanra i to je isto tako prekrasno. Vidite, netko voli Aleksandru Prijović i Sašu Matića, netko voli Metallicu i U2, a netko voli sve navedeno. U konačnici nije važno o kojem je glazbeniku riječ, sve dok god on ili ona svoju glazbu ne iskorištava za slanje poruka mržnje i slično.
Glazbeni nacizam
Negdje sam pročitala da se svi loši „epiteti“ vezani uz turbofolk mogu svrstati pod jedan ekstremno sročen pojam - glazbeni nacizam koji podrazumijeva situaciju čim se netko upliće u ono što netko sluša. U svakom mogućem smislu. Postavlja se pitanje zbog čega i što se nekoga tiče što netko drugi sluša. Nije da je prisiljen ići na mjesta gdje se pušta takva glazba ili na koncerte takvih izvođača.
„Ako slušaš turbo-folk, ne možeš slušati drugu glazbu...“
Kada me netko pita što slušam, moj je odgovor uvijek isti – slušam sve. Bila sam koncertu Aleksandre Prijović i, iskreno, bilo mi je odlično. Produkcijski je to jedan od najboljih koncerata na kojem sam bila. Plesači, vizuali, lightshow... Sve je bilo odlično! Aleksandra Prijović ima savršen glas i nije joj potreban nikakav autotune ili bilo kakvi efekti, a ni atmosfera generalno nije razočarala.
S druge strane, toliko mi je žao što nisam otišla na koncert Imagine Dragonsa u Pulu jer ih obožavam. Stvarno slušam sve, ovisno o raspoloženju i prilici. Svoju playlistu na mobitelu volim zvati „moje stanje uma ima svoje stanje uma“ i to je stvarno tako. Nebrojeno mnogo puta susrela sam se s komentarima da lažem i da je jednostavno nemoguće slušati toliko različite glazbenike i glazbene pravce općenito. Ja moram priznati da ne razumijem zašto netko razmišlja na takav način. Ljudi mogu biti svestrani u mnogo polja pa tako i kada je glazba u pitanju.
Aleksandra Prijović i cajke kao „najveći“ problem ove države
Svi mi imamo toliko toga zbog čega bismo trebali biti ljuti, ogorčeni i frustrirani jer naša djeca i mi zaslužujemo bolje. Zašto energiju usmjeravamo na to što pjevači iz okruženja pune Arene i dvorane po Hrvatskoj? Pet koncerata Aleksandre Prijović proteklo je u najboljem redu. Nije zabilježen niti jedan incident. Ljudi su se zabavljali, pjevali i uživali. Nitko nikoga nije pokrao, a nije pokradena ni lijepa naša Hrvatska. Naprotiv, ako gledamo ukupno, ostvaren je profit. Ni jedna poruka mržnje na koncertu nije poslana. Prijović je bila jako slatka, dobra i vesela. O Zagrebu i Hrvatskoj pričala je samo na lijep način. Vidjelo se da je emotivna i ponosna na sebe što i treba biti. Najbolji prikaz cijele situacije dao je naš glumac Siniša Rožić, tako da u nastavku prenosim njegovu objavu jer je, kako se kod nas kaže, pogodio drito u sridu.
Zaključak
Jasno je da njezine pjesme kao i pjesme brojnih drugih izvođača nisu po svačijem ukusu. To je sasvim normalno jer, pazite čuda, ukusi se razlikuju i o ukusima se ne raspravlja. Tu tezu možemo protegnuti na cijeli život i na životne izbore u gotovo svim poljima, a tako je i kada je glazba u pitanju. Rješenje je vrlo jednostavno – ako vam se neki izvođač i glazba koju izvodi ne sviđaju, nemojte to ni slušati. Međutim, nemojte to braniti drugim ljudima, napadati ih i vrijeđati. Trebali bismo živjeti u demokraciji, a demokracija u vidu slobodne volje i slobodnog upravljanja vlastitim novcem pokazala je da Aleksadra Prijović i slični izvođači očito imaju publiku u Hrvatskoj jer gdje god da se okrenete, ulaznice su ekspresno rasprodane!
Dragi ljudi, po mnogima smo u najljepšem mjesecu u godini. Bliže se blagdani pa pustite mržnju i predrasude ostavite sa strane. Nemojmo toliko kritizirati jedni druge. Okrenimo se obitelji, ljudima koje volimo i onome što nas usrećuje pa i glazbi, neovisno o tome kakva ona bila.
Foto: Unsplash / IG (aleksandraprijovic) / FB: Siniša Ružić
*U članku je iznesen stav autorice i ni na koji način nije povezan sa stavovima uredništva.
- Pripremila:
- Ženski RecenziRAJ
- Tagovi:
- Prikaži
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice