"Drago mi je da hustlanje kao stil života izumire, dapače, hrpa ljudi počela ga je ismijavati."

Svatko tko je uključen u poslovni svijet, zasigurno je čuo za pojam hustle culture. Radi se o trendu koji je neko vrijeme bio izuzetno in i cijenjen po cijelom svijetu, a označava stanje pretjerane zaposlenosti s težnjom da se konstantno radi te da se teži neprekidnom usavršavanju s fokusom na posao. Zagovaratelji hustle culture zapravo po cijele dane provode misleći i fokusirajući se na posao. Iako takav stil možda ima nekih svojih prednosti poput produktivnosti, konstantne motivacije te potencijalno bržeg napredovanja na poslu, ali je li to zaista pravi način za pristupanje poslu?

Činjenica je da na poslu provodimo jako puno vremena i da nas i nakon radnog vremena nerijetko okupira u mislima. Kod nas je sasvim normalno i uvriježeno da su dobri radnici oni koji ostaju dugo na poslu, oni koji su spremni učiniti baš sve za tvrtku u kojoj rade, oni koji su ponizni i koji neće, primjerice, tražiti naknadu za prekovremene sate, slobodne dane i sl. To nas je naše društvo nekako naučilo jer smo dugi niz godina trebali biti sretni što uopće imamo posao. Takve okolnosti u samoj državi sve su nas nekako naučile da je hustlanje poželjno te su hustleri bili jako voljeni od strane menadžera. Zastanite malo i promislite dobro – nije li to zapravo zabrinjavajuće i tragično?

Je li hustlanje jedini način da budeš dobar u svome poslu i jesu li jedino hustleri zaslužili napredovanje na poslu?

Zastanite nakratko i razmislite – prisjetite se ljudi sa svoga posla i razmislite znate li jednu osobu koja na poslu ostaje 10+ sati, a da je u potpunosti zadubljena u posao uz, recimo, jednu pauzu od pola sata? Razmislite još jednom i iskreno recite možete li biti u potpunosti fokusirani na posao dulje od 7 sati dnevno? Ja priznajem da ne mogu. Sve osobe s kojima sam radila kroz život, a koje su ostajale na poslu radeći tko zna što predugo, zapravo su ili osobe koje dnevno odu na nekoliko pauza i zasjedaju s kolegama na trač partije ili su pak toliko loše organizirane da naprosto nisu u stanju dovršiti posao na vrijeme. To je živa istina.

Postoje i one osobe koje zaista rade neprestano jer su preopterećene, no takve se osobe ili razbole ili daju otkaz. Također viđeno više puta. Postoje i one osobe koje toliko rade da na kraju budu nagrađene nekom super pozicijom na poslu, no što vam to na kraju zaista donosi ako vam se život svodi samo na posao? Ta tvrtka može propasti i opet ste na velikoj nuli. Hustlanje na kraju dana najčešće rezultira ili potpunim burnoutom, narušenim zdravljem te nedostatkom privatnog života. Tako da bih rekla da hustlanje jest malo toksično, nije li?

Na svu sreću (da, na svu sreću, i ne vjerujem da to pišem), prošli smo kroz pandemiju. Bili smo primorani raditi od doma. Ono što je nekad bilo nepojmljivo velikoj većini tvrtki, danas je najnormalnija stvar na svijetu. Dok su radnici radili od doma, tvrtke nisu propale, posao nije propao, radnici nisu spavali po cijele dane i ne obavljali svoj posao. Sve je bilo kao da pandemije nema, a neke su tvrtke čak povećale svoj prihod. Posao se može obavljati u udobnosti doma, u tajicama, bez šminke, dok se u kuhinji krčka ručak.

Isto tako, na tržište rada došle su nove generacije koje ne žele ni čuti za hustlanje. Generaciji Z jako je stalo do usklađivanja poslovnog i privatnog života, stalo im je da budu adekvatno financijski kompenzirani za svoj rad te im je stalo do svog slobodnog vremena. I svaka im čast na tome, ja sam se uvijek osjećala kao crna ovca kad bih zauzela takav stav u tvrtki u kojoj bih radila, no moji nadređeni uvijek su to jako cijenili i drago mi je zbog toga. Drago mi je da hustlanje kao stil života izumire, dapače, hrpa ga je ljudi počela ozbiljno ismijavati.

Za kraj, upamtite sljedeće:

  1. Posao se uvijek može obaviti unutar radnoga vremena ako ste dobro organizirani.

  2. Na poslu se dokazujete rezultatima, a ne kampiranjem u uredu. Ako vaš menadžer misli drugačije, možda mu i nije mjesto na menadžerskoj poziciji niti je vama mjesto u toj tvrtki.

  3. Vaš privatni život nitko ne može nadoknaditi. Tvrtke uvijek mogu propasti, no vaši prijatelji i obitelj uvijek su tu za vas.

  4. Ako živite za svoj posao i tvrtku, vjerujte mi da nikoga nije briga osim vas samih.

  5. Uvijek možete učiti, napredovati i razvijati se bez da vaše privatno vrijeme trpi. Bitno je samo dobro se organizirati.

  6. I najvažnije – psihičko i fizičko zdravlje nešto je što vam niti jedna tvrtka ne može kupiti. Neka vam zdravlje bude na prvom mjestu. Kad osjetite da vam zbog posla zdravlje postaje narušeno, vrijeme je za drastične promjene.

Slažete li se sa mnom?

Foto: Pexels