Stres uoči povratka u školske klupe: Kako ga prevladati sa svojom djecom?
Period prilagodbe na početak škole nije nimalo jednostavan te je onoliko teži koliko su djeca nekvalitetnije provodila svoje vrijeme. Primjerice, ako su većinu dana bili na društvenim mrežama i igricama. Provođenjem većine dana na društvenim mrežama i igricama, pažnja je maksimalno zaokupirana i konstantno dobiva nova „potkrepljenja“. Kada nam nešto dosadi, samo promijenimo video ili upalimo novu igricu i ponovno nam više nije dosadno. To sada više neće biti tako... Djeca će u školi morati mirno sjediti, slušati ono što im je dosadno, aktivno pratiti, a onda to sve učiti kod kuće. Prilagodba pažnje i koncentracije doći će s vremenom. Važno je biti ustrajan i kao roditelj dozirati vrijeme provedeno na mobitelu sada kada je krenula škola. Ako dijete pokazuje teškoće koncentracije, budite mu na raspolaganju i možda prvih nekoliko lekcija prolazite s njime, dok se ponovno ne uhoda u novi ritam.
Strah od neuspjeha
Osim spomenutog problema na početku školske godine veliki broj djece strahuje neuspjeha. Početkom školske godine ponovno se vraćaju očekivanja - od roditelja, učitelja, ali i djece same. Istraživanja pokazuju da ovaj strah može biti intenzivniji kod djece koja imaju perfekcionističke sklonosti, što može dovesti do anksioznosti i smanjene sposobnosti suočavanja sa izazovima (Lazarus, 2006). Nadalje, povratak u školu znači i ponovno sudjelovanje u socijalnim interakcijama, što za mnogu djecu predstavlja izazov. Možda se neka djeca nisu dobro uklopila, možda ulaze u novi razred i društvo. Sve veći broj djece pokazuje i znakove socijalne anksioznosti, poput straha od sudjelovanja u grupnim aktivnostima i izlaganja pred razredom. Neka se djeca boje negativne procjene drugih. Ta se djeca osjećaju povučeno i tjeskobno, izbjegavaju takve situacije te mogu čak pokazivati i znakove fizičkog stresa poput mučnine, glavobolje, a onda i izbjegavanja škole.
Kako im možemo pomoći?
Prije svega, važno je da promatrate ponašanje i stanje svoga djeteta. Ako se zatvara u sebe, ne razgovara, doima se tužnim, ne želi previše razgovarati, baviti se onime što je voljelo, izbjegava hranu ili loše spava, to može biti znak da nešto nije u redu. Uvijek prvo pokušajte razgovarati s djetetom, a ako izbjegava razgovor, naglasite da ste ovdje za njega i ako se ne želi otvoriti vama, uvijek možete potražiti pomoć stručnjaka. To nam se tako ne čini, ali veliki broj djece koju stvarno nešto muči i žele to riješiti, rado idu kod psihologa kada im se za to otvoreno ponudi opcija.
Vrlo je važno da u razgovoru s djetetom normalizirate osjećaje stresa i anksioznosti. Ispričajte i neku svoju priču kada ste vi bili nervozni i kako ste to prevladali. Nadalje, poradite na stvaranju rutine. Jasno odredite vrijeme za odmor, učenje i slobodne aktivnosti. Redovna i stabilna rutina kao takva smanjuje osjećaj neizvjesnosti i pomaže djetetu da se oseća sigurnije u svojim svakodnevnim obavezama.
Istraživanja pokazuju da rutina može smanjiti razinu stresa i poboljšati akademski uspeh (Walker, 2015).
Nadalje, postavite realna očekivanja. Razgovarajte o očekivanjima djeteta, a onda i o vašim očekivanjima. Naglašavajte važnost procesa učenja, stvaranja radnih navika i razvoja organizacijskih vještina. Ne fokusirajte se na ocjene i rezultate. Istraživanja pokazuju da djeca koja osjećaju da je trud važniji od perfekcionizma, imaju manju sklonost da postanu anksiozna (Dweck, 2006). Kada god imate nedoumice, posavjetujte se sa stručnjakom. Za to i služe psiholozi i pedagozi u školama. Ako osjećate da nema pomaka, odmah po početku godine razgovarajte sa stručnom službom jer upravo uska suradnja i obostrani trud mogu dovesti do željenih rezultata.
Foto: Pexels
- Pripremila:
- Gabrijela Matković
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice