Odbijam vjerovati da će svijet u kojem živim dopustiti da se ovakve stvari nastave događati!

Dvadesetdvogodišnja Iranka Mahsa Amini ubijena je jer je hidžab nosila na pogrešan način. Vijest je ovo koja me, kao i ostatak svijeta, zatekla za "dobro jutro" prije par dana. Vijest koju su mnogi konzumirali negdje između posljednjeg gutljaja prve jutarnje kave i biranja odjeće koju će taj dan nositi, vrlo vjerojatno već do izlaska iz kuće zaboravivši što su maločas pročitali, eventualno možda prokomentiravši pročitano s kolegicama na čik pauzi ili na kavi s najboljom prijateljicom. Istu vijest zbog koje se Iran dignuo na noge, dobar dio zapadnijeg kutka svijeta nije ni doživio. Stotinama i tisućama kilometara udaljeni od zemlje iz koje je vijest stigla, mnogi su pomislili da ih se ova vijest ne tiče. Jer nisu žene. Jer nisu muslimani. Jer nisu iz Irana. Jer…

 

Neću ulaziti u pitanja religije. Ne zato što o islamu ne znam dovoljno ili zato što se ne smatram religioznom, vjernicom i sl., već zato što po meni ovo nije pitanje religije. Po meni je ovo pitanje dviju stvari - ljudskosti ili, bolje rečeno, nedostatka iste jer nikada neću moći shvatiti kako ju netko jednostavno može nemati te činjenice da i danas postoji jako puno mjesta na svijetu koja religiji dopuštaju da bude iznad svega pa čak i temeljnih ljudskih prava i sloboda među kojima je najvrjednije pravo na život. Bez obzira na to što sam jedna od onih koja iskreno vjeruje da bi utopijska ideja svijeta u kojem ni jedna religija ne postoji značila sretniji svijet od ovog u kakvom živimo, odbijam vjerovati da je utopijska ideja da se ovakve stvari mogu zaustaviti.

 

Iako se, kao što rekoh, ne smatram vjernicom, poštujem vjeru svake osobe na ovom svijetu, sve dok je njezina bit ono što bi vjera trebala biti, neovisno o tome kojoj religiji netko pripada. A to je, po mom skromnom mišljenju, skup uvjerenja koji nas čini boljim osobama. Pronalazimo li motivaciju i inspiraciju za time u riječima i djelima Isusa, Alaha, Bude ili proroka Muhameda, najmanje mi je važno.

 

Ono s čime imam problem, jest povreda temeljnih ljudskih prava i sloboda u ime bilo koga ili bilo čega pa tako i religije. Odbijam vjerovati da bilo kakva povreda istih bilo koga može učiniti boljom osobom, kao i da sam čin povrede može neko društvo na bilo koji način učiniti boljim, a pogotovo odbijam vjerovati da će svijet u kojem živim dopustiti da se ovakve stvari nastave događati jer ne postoji i ne bi smjelo postojati opravdanje za njih ni zbog kakvog povoda.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Butterfly ???? (@shaparakshajarizadeh)

 

U trivijalnost i tragediju toga da je u ovom konkretnom slučaju povod bio taj što Mahsa NAVODNO nije hidžab nosila na pravilan način, također neću ulaziti. Inače, za one koji se pitaju što točno podrazumijeva propisno nošenje hidžaba - hidžab, barem u Iranu, mora u potpunosti prekrivati kosu, a u slučaju Mahse, navodno je malo kose provirivalo ispod njega. I da, iranskoj moralnoj policiji to je evidentno bilo dovoljno da ju liše života. I da njezin primjer bude lekcija svim drugim ženama. Za njihovo dobro, dakako. Jer one hidžab nakon što napune devet godina i nose da bi njima bilo bolje. Da ih netko ne bi povrijedio. Da ne bi svojom pojavom isprovocirale muškarce koji bi ih zbog toga mogli povrijediti. Jer ako se to kojim nesretnim slučajem i dogodi, muškarac ne može biti kriv. Kriva je uvijek i jedino žena koja mora da je nekim svojim činom probudila krive pobude. Jer je odabrala čizme koje previše golicaju maštu. Jer je s ružem na usnama izgledalo previše privlačno.  Jer joj je ispod hidžaba provirio pramen kose. Jer…

Foto: IG (mahsaaminiofficial)