Istraživanje tetovaža kao jednog od otežavajućih faktora pri zapošljavanju 

Je li netko od vaših nastavnika ili odgojitelja bio tetoviran? Kako je to utjecalo na vašu percepciju nastavnika/odgojitelja koji imaju vidljive tetovaže? S ovim i sličnim pitanjima pozabavila se magistra pedagogije i antropologije Tena Trgovčević, u svom diplomskom radu naziva "Tijelo kao slikovnica - samopoimanje i iskustva tetoviranih odgojno-obrazovnih djelatnika". S Tenom smo razgovarali o motivaciji za odabir teme te nalazima i implikacijama istraživanja. Cijeli razgovor možete pogledati u trećoj epizodi Nepopularne psihologije na Youtube kanalu.

Tetovaže i zapošljavanje

Motivacija za istraživanjem ove teme Teni je bila prilično osobna kako se i sama pitala hoće li joj njene tetovaže otežati pronalazak radnog mjesta u odgojno-obrazovnom sustavu. Kako autorica navodi, neka ranija istraživanja pokazala su kako tetovaže zbog postojećih predrasuda mogu biti otežavajući faktor pri zapošljavanju. Timming (2015) u svom kvalitativnom istraživanju poslodavaca iz različitih sektora nalazi da su, uz stav poslodavca prema tetovaži, jako važan čimbenik očekivanja i iskustva klijenata s kojima zaposlenik dolazi u kontakt i na taj način predstavlja tvrtku. Ovdje vidimo kako bi zaposlenici "iz podruma" mogli bolje proći od npr. prodajnih predstavnika. Nadalje, kod percepcije poslodavaca bila je jako važna lokacija tetovaže (je li na vidljivom mjestu) te njen sadržaj, gdje su, očekivano, najprihvatljiviji motivi cvijeća, životinja i vojske (hrabrost, čast), dok se paukova mreža na vratu, suza na licu te bilo kakvi motivi vezani uz smrt, rasizam, opijate, seks pa čak i politiku, smatraju uvredljivima.

Ipak, jedno novije istraživanje Frencha i suradnika (2018) daje optimističnije rezultate. Istraživanje provedeno na preko 2000 sudionika nije pokazalo značajne razlike u plaćama, godišnjoj zaradi i zaposlenosti između tetoviranih i netetoviranih sudionika u istraživanju. Kako bi dobili što izoliraniji efekt tetovaže na navedene ishode, istraživači su u analizama kontrolirali važne faktore poput zdravstvenog statusa, rizičnih ponašanja, sukobljavanja sa zakonom, ekonomskog statusa i drugih sociodemografskih varijabli (npr. dob, rasna pripadnosti, bračni status, obrazovanje, ...).
 

Tijelo kao slikovnica - iskustva odgojno-obrazovnih djelatnika

U svom istraživanju, Tena je provela polustrukturirane intervjue s 15 odgojno-obrazvnih djelatnika s područja Zagreba i okolice koji rade u sustavu minimalno tri godine, a pritom imaju jednu ili više vidljivih tetovaža. Kroz te intervjue ispitala je njihovo samopoimanje, reakcije djece, roditelja i kolega, ali i integraciju tetovaža u njihov rad. Rezultati, možda nekima iznenađujući, velikom su većinom pozitivni. 

Kada govorimo o suradnji s kolegama i zapošljavanjima, iskustva sudionika poglavito su pozitivna, uz par opisa situacija kada je tetovaža bila povod za negativan komentar, kod dijela sudionica reakcije su bile neutralne ili su izostale. 

No, kako ističe autorica, često su ti komentari dio šireg konteksta neslaganja pa je tetovaža samo "nešto" što može biti povod za negativan komentar. Reakcije roditelja također su istaknute kao pozitivne, gdje je tetovaža mogla biti povod za razgovor: "Gdje ste se tetovirali? I ja razmišljam o tome." Ravnatelji su igrali značajnu ulogu u uspostavljanju klime oko prikladnosti tetovaža kod djelatnika te su svi sudionici spomenuli ravnatelja kao važan aspekt. Zahtjev za prekrivanjem tetovaža spomenut je kod dvije sudionice.

Jako zanimljiv dio iskustava odnosio se na integraciju tetovaža u posao. Autorica ističe kako su djeca puna pitanja oko tetovaža koja se razlikuju ovisno o dobi, a sudionici također ističu kako tetovaže mogu služiti kao alat za poticanje kreativnosti, ali i razgovor o važnim temama. Jedna takva istaknuta tema bila je važnost (i trajnost) životnih odluka poput stavljanja tinte na svoje tijelo. Zanimljivo je i korištenje teme tetovaža u nastavi, kroz npr. upoznavanje povijesti tetoviranja.

Zadnja je važna tema vezana uz tetovaže u odgojno-obrazovnom sustavu micanje diskriminacije i negativnih stavova prema osobama s tetovažama. Upravo kroz provođenje vremena s osobama prema kojima imamo (ili potencijalno možemo razviti) negativne stereotipe, najbolji je način da to njih ne dođe.

Koliko nam je važan miris voljene osobe? Otkrivamo rezultate istraživanja!

Autor: Nepopularna psihologija

Foto: Canva

Pripremila:
Ženski RecenziRAJ
Tagovi:

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

Za ovaj članak nema komentara.