Prijateljice često žele pomoći: evo što su mi mame rekle da im je najviše značilo
Nedavno sam razgovarala s jednom prijateljicom o tome što je svakoj majci potrebno nakon poroda. Budući da sama još uvijek nemam djecu, počela sam se pitati što sam možda mogla napraviti bolje za nju. Na koji sam joj način mogla više pomoći, a da toga u tom trenutku nisam ni bila svjesna. Ne zato što nisam htjela ili nisam mogla, nego zato što nas svaka životna faza nečemu novom nauči, a očito je i meni upravo ta lekcija bila potrebna.
Zato sam odlučila pitati žene kojima sam okružena, a koje su već postale mame, što je najbolje što njihove prijateljice mogu učiniti za njih nakon rođenja djeteta. Moram priznati da su me njihovi odgovori iznenadili svojom jednostavnošću.
"Svakako kuhaš i sebi, podijeli dio tog ručka"
Ručak. Takva jedna sitnica koju ćete svakako sebi raditi toga dana, a jedna zdjelica istog mami koja je tek dobila bebu, znači stvarno puno. Jedna prijateljica s posebnom je zahvalnošću govorila o prvim tjednima nakon poroda, kada joj je prijateljica kuhala i pomagala oko kućanskih poslova. I ne brinite se za osjetljivost želuca i hoće li mami to što ste napravili odgovarati. "Juhe, kompoti i domaća hrana bili su mi zlata vrijedni. U tom periodu oporavka i dojenja takve stvari stvarno puno znače.", rekla mi je jedna prijateljica.
"Slobodno pitajte što je potrebno"
Kada birate poklone koje želite uzeti, stvarno pitajte mame što im je potrebno. Jedna mi je prijateljica ispričala kako su joj zapravo najviše pomogle druge mame. Prijateljice koje su rodile nekoliko mjeseci prije nje donosile su joj stvari koje su njima ostale, a za koje tada nije ni znala da će joj trebati. Od kompresa za bradavice, fiziološke otopine i aspiratora za nosić do jastučića za upijanje mlijeka i pelena za kupanje – sve joj je to, kaže, na kraju bilo od neprocjenjive vrijednosti. "Puno sam toga i sama kupila, ali kada su mi prijateljice, kuma i sestrična donijele dodatne stvari, stvarno mi je bilo lakše. Neke od tih sitnica uopće nisam znala da će mi trebati dok nisam rodila.", ispričala mi je.
"Odlazak do drogerije zlata vrijedi"
Jedna mama mi je spomenula da je odlazak po stvari koje su roditeljima potrebne isto jako veliki plus. Odlazak po pelene i bočice kojih možda nema dovoljno, stvarno puno znači. Bez obzira na to što se roditelji mjesecima pripremaju za ovaj veliki dolazak, lako je moguće da će nečega nestati. I ne samo toga. Druga mama mi je spomenula da puno znači i odlazak po namirnice kada su roditelji izvan sebe od umora. Pitajte što treba. Budite uporne. Ponekad će možda vaša prijateljica reći da nešto ne napravite iz pristojnosti, ali dajte joj do znanja da je vaša podrška beskompromisna i da joj nema što biti neugodno.
"Psihička podrška je vrlo važna"
Komunicirajte! To bi možda bila i prva stavka. Jedna mama mi je rekla da joj je trebalo onog zdravog optimizma. "Najviše mi je odgovaralo kada bi me netko pitao kako sam i dao mi do znanja da je tu ako nešto zatrebam. Nisam trebala savjete koje nisam tražila, nego nekoga tko će me saslušati i reći mi da će sve biti u redu.", rekla je. Upravo se ta misao provlačila kroz gotovo svaki razgovor koji sam vodila. Mame ne traže savršene odgovore niti očekuju da netko riješi sve njihove probleme. Ponekad im samo treba netko tko će ih podsjetiti da će sve biti u redu.
"Najviše iscrpljuje ono što se odvija oko nas"
Moje drage žene kraljice su me sve dovele do jednog zaključka. Pomoć oko bebe nije potrebna koliko pomoć oko svega ostalog. Kako su mi objasnile, većina mama vrlo brzo pronađe svoj ritam kada je riječ o brizi za dijete, ali ono što ih najviše iscrpljuje jest sve ono što se odvija oko njih. "Većinom mamama ne treba pomoć oko bebe, nego rasterećenje oko svega drugoga. Donijeti ručak, pokupiti veš, otići u trgovinu ili odvesti starije dijete u park ili na trening. To su stvari koje stvarno pomažu.", rekla mi je jedna od njih.
"Posjet mi je značio najviše"
Možda me ipak najviše dirnula rečenica jedne mame koja je vrlo jednostavno sažela ono što joj je u tim prvim mjesecima najviše trebalo. "Pričuvaj mi bebu da se mogu na miru otuširati, oprati kosu i popiti kavu. To je to!", rekla je kroz smijeh. I zaista, gotovo sve žene s kojima sam razgovarala spomenule su upravo to. Ne skupe poklone i velike geste, nego nekoliko sati mira. Priliku da odspavaju, odu u trgovinu bez kolica i torbi, nalakiraju nokte ili jednostavno deset minuta sjede u tišini. Posebno me dirnulo i priznanje prijateljice koja živi daleko od bliskih ljudi. U jednom trenutku, kaže, nisu joj trebali nikakvi darovi. "Samo mi je značilo kada bi mi netko došao. Nisam trebala poklon, nego prisutnost ljudi koje volim.", rekla mi je.
Iz svih tih razgovora naučila sam jednu važnu stvar. Dolaskom bebe sva se pažnja, sasvim razumljivo, usmjerava na nju. Ali dok svi gledamo bebu, možda bismo trebali češće podignuti pogled i upitati kako je ona koja ju je donijela na svijet. A to je Mama. U ovoj rečenici, namjerno napisana velikim slovom jer to je jedino ispravno.
Foto: Pixabay
- Pripremila:
- Gabrijela Čuljak Jurić
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice