Usudimo se biti diverso da loro (drugačiji od drugih) jer to je ono što Europa želi vidjeti i čuti

Našu Doru, a time i Eurosong pratim otprilike od kad znam za sebe. Još sam kao mala zajedno s obitelji ocjenjivala pjesme i svaki put bivala razočarana kada moj favorit ne bi pobijedio. A to je bilo gotovo svaki put. Zadnjih par godina Doru popratim onako usput, ali Eurosong ne propuštam i dalje. Ipak, ove mi se godine umalo dogodilo da propustim cijeli izbor, ali sam se na vrijeme uključila i sada mi je drago da jesam.

Što se dogodilo s Dorom?

Baš kao i prethodnih godina, Hrvatska iz godine u godinu niže neuspjehe na Eurosongu. Zemlja koja je dala jednu „Mariju Magdalenu“ i „Neka mi ne svane“, sada je sretna ako uopće prođemo u finale. Dora je nekad bila više od natjecanja, bila je stvar prestiža u domaćoj glazbi. Na samo jednom mjestu mogli ste naći najveća imena hrvatske estrade koji su redom iznjedrili hitove koji su žarili i palili radio stanicama mjesecima poslije. I ne, nije to bila samo pobjednička pjesma. Dora je dala neke od najvećih hitova Giuliana, Graše, Gorana Karana, Danijele Martinović, Nine Badrić, Vanne, Magazina… A danas? Tko se sjeća i može nabrojati barem tri pjesme s prošlogodišnjeg natjecanja? Upravo tako. Suprotno devedesetima, Dora danas okuplja nova i uglavnom nepoznata imena koja na toj pozornici traže svojih pet minuta slave u nadi da će baš tu upisati početak svoje buduće blistave karijere. I sve bi to bilo u redu da uporno ne griješimo u izboru pobjedničke pjesme. Imam osjećaj da ili ne znamo popratiti trendove u glazbi ili smo još zaglavili na nekim trendovima od prije 10 do 15 godina uvjereni da „to i dalje prolazi“.

Eurosong.hr

Albina nam je vratila nadu

U srijedu je, nakon što naša Albina nije uspjela izboriti finale, nastao sveopći šok i nevjerica nacije, a moram priznati da je i meni to bilo šokantno jer sam i ja bila stava da smo konačno, nakon par promašenih godina, poslali dobru pjesmu. Premda danas znamo da je malo nedostajalo da i ona bude u finalu, nismo se mogli prestati pitati zašto i što je pošlo po zlu ovoga puta? Prekrasna mlada talentirana žena, zarazna pop pjesma kakve godinama vladaju eterom i dobra koreografija za Europu ipak nisu bile dovoljno dobre? Ljutili smo se, analizirali, tražili dlaku u jajetu. Prvi put nakon dugo vremena bili smo složni u jednome - pokradeni smo!

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli ALBINA (@albina.music)

Ako ne može Albina, mogu Uraganke

… a onda smo energiju preusmjerili na susjede, srpske predstavnice s pjesmom „Loco loco“. Stavili smo sav nacionalni animozitet na stranu i ujedinili se u navijanju za naše susjede. Oduševile su nas svojom osobnošću i energijom. Pisali smo o njima, ponovno se ponosili što smo Balkan i uspoređivali.

Ni Albina, ni Uraganke, već Italija

Dok smo mi secirali „Tik-Tok“ i zavidjeli Uragankama na plasmanu u finale, neke su zemlje samouvjereno dočekale subotnje finale. Nakon odgledanog spektakla ne mogu se oteti dojmu da je svim zemljama zajedničko jedno, a to jedno je ono što je nama ovaj put nedostajalo. Imali smo sve, napravili sve „po udžbeniku“, ali izostao je onaj jedan faktor koji od dobrog napravi drugačije i jedinstveno. Francuska, Švicarska, Srbija, Malta… svima je zajednički taj faktor, a to je energija. Nevjerojatna energija i emocija koja pršti iz ekrana. I koja te natjera da tu pjesmu i taj nastup još dugo ne zaboraviš.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Eurosong HRT (@eurosong_hrt)

Poruka i energija - recept za uspjeh

Kad gledam unatrag neke od najvećih hitova Eurosonga, vrlo je jasno i laiku poput mene zaključiti da je baš svaka od tih pobjedničkih pjesama bila ispred svog vremena. I ona zarazna „You are the one, you're my number one“ iz 2005. koje se ni J.Lo ne bi postidjela, „ludi“ Lordi, nezaboravan Ruslanin divlji ples, najslađa i najsimpatičnija Lena i njezin „Satellite“ pa sve do Loreen i „Euphorie“ koju i dan danas mnogi pokušavaju skinuti, no bezuspješno. A onda se posljednjih godina sva pažnja preusmjerila na poruke koje pjesme nose. Na stranu političke kalkulacije i igre kojih je uvijek bilo i bit će, ali pjesme poput „1944“, “Rise like a Phoenix“, „Heroes“, „Toy“ i nezaboravna „Molitva“ Marije Šerifović sa sobom su nosile snažne univerzalne poruke koje vrijede i danas. One su u srži definicija onoga što Eurosong jest - festival glazbe koja spaja, a ne razdvaja, koji veliča različitosti i slobode te ljubav u svim oblicima i rodovima, na kojem nema mjesta ni jednom sufiksu „fobije“. Ako to ne možete prihvatiti, nemojte gledati Eurosong. Vrlo je jednostavno.

 

Pobjednici o kojima će se dugo pričati

Prekrasne poruke i priče uz pozitivnu energiju, ove su godine na pozornicu donijele brojne zemlje, ali jedna poruka s energijom kakva se dugo nije vidjela na ovom natjecanju podići će prašinu u svijetu ljubitelja, komentatora i simpatizera Eurosonga. Talijanski bend Maneskin odnio je uvjerljivu pobjedu rock rasturačinom „Zitti e Buoni“. Ovu pobjedu Italija je zaslužila isto, ako ne i više nego Toto Cutugno 1990. u Zagrebu sa svevremenskim klasikom „Insieme 1992“. Neka digne ruku tko nije čuo legendarne stihove „Unite, unite Europe“!

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Eurovision Song Contest (@eurovision)

Iako nije moj osobni đir,  potpuno su me osvojili i natjerali da pretražujem njihovo ime i savršeno mi je jasno zašto su baš oni pobijedili. Pjesma poput „Zitti e Buoni“ ne može se samo otpjevati, ona se mora živjeti, a ovi su dečki u nju vjerovali i živjeli svaki njezin stih i to se vidjelo, što je i publika osjetila. Tko bi rekao da na talijanskom može toliko dobro zvučati rock himna koja nosi poruku da je sasvim u redu biti drugačiji od drugih i potpuno svoj. Bacite oko na njihov Instagram profil i sve će vam biti jasno. Osvojit će vas vibracije sedamdesetih i osamdesetih i više se nećete pitati zašto oni, a ne Albina.

Pobjeda kao nada u bolje sutra

Baš kao i svijetu, ova je pobjeda itekako trebala Italiji. Ako mene pitate, Talijani uvijek imaju dobre pjesme i oni su jedan od sinonima Eurosonga i za mene su s punim pravom dio stalne postave zemalja za finale. Ipak, pobjeda im izmiče godinama, ali stigla im je u najbolje moguće vrijeme. Na samom (nadamo se) kraju pandemije koja je Italiju koštala više nego što su mogli sanjati, donijela je tračak pozitive, nade i vjere u novo sutra i u novo vrijeme koje, čini mi se, napokon dolazi. Baš kako je iz ovih talentiranih i glasnih mladića izvukla svaki atom snage i pretvorila u zaraznu energiju, Zitta E Buoni i nama nosi snažnu poruku.

Usudimo se biti „diverso da loro“ (drugačiji od drugih) jer to je ono što Europa želi vidjeti i čuti.

Za uspjeh na Eurosongu recept ne moramo tražiti daleko, dovoljno je poslušati posljednjih desetak pobjedničkih pjesama otvorena srca i pronaći poruke koje one nose. A onda, idući put kad budemo birali pjesmu koju šaljemo van, možda se zapitamo koju poruku ona nosi i što ima posebno u njoj da će se o njoj pričati. S dobrom pjesmom doći će i pravi izvođač.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Eurovision Song Contest (@eurovision)

Ima kod nas desetak fenomenalnih vokalista i Albina je svakako jedna od njih. Tu je i Kedžo kojemu je zaista nanesena nepravda, premda mislim da ni „Divlji vjetre“ ne bi ostavio željeni trag. Ali Kedžo to može. Gledali smo ga u nevjerojatnim transformacijama i znamo kakav talent ima. I on i brojni drugi.

No, za Eurosong, ekipo draga, treba doslovno „imati petlje". I ako nismo spremni izići iz okvira, pritom eksperimentirajući sa stilovima na materinskom jeziku (jer se emocija najbolje prenosi kad pjevate na svome jeziku), bojim se da za nas još dugo nema mjesta među najboljima na europskoj pozornici.

 

Naslovna fotografija: Eurosong.hr

Pripremila:
Andrea Šikić
Tagovi:

vaš komentar

Prijavi se putem

komentari

J

Ja Naturlih
Draga Andrea, prvo se malo informirajte. Da ste stvarno gledali Eurosong, znali biste da u bendu Måneskin postoji i jedna ženska osoba. U više navrata kroz ovaj, ajmo reći članak, spominjete "dečke iz benda". Također, bilo bi lijepo da ime benda u potpunosti točno pišete kad ga spominjete.