Postavljanje realnih očekivanja kod školaraca - kako ih ne opteretiti, ali i ne unazaditi?

"Od koljevke pa do groba najljepše je đačko doba!" Vrijeme u školskim klupama često zbilja jest najljepše doba, upravo onako kako poznata izreka kaže, međutim nitko ne može tvrditi da je to životno razdoblje lagano i u potpunosti opušteno. Vrijeme ispita zahtjevno je i stresno za gotovo sve učenike, a danas, više nego ikada, učenici su izloženi velikom pritisku i očekivanjima, kako od strane društva tako i od strane vlastitih roditelja. Podrazumijeva se da roditelji kod djeteta potiču razvijanje radnih navika i odgovornosti općenito, ali tanka je granica između zdravih i realnih očekivanja te opterećivanja djeteta i nerealnih očekivanja. U nastavku pročitajte na koji način postaviti realna očekivanja kada je obrazovanje u pitanju i što biste trebali izbjegavati da ne opteretite i u konačnici ne unazadite vaše dijete.

Kako previsoka roditeljska očekivanja utječu na dijete?

Normalno je da roditelji osjećaju veliku odgovornost za postignuća svoje djece te da vjeruju kako trebaju biti uključeni u njihovo obrazovanje. To je jedna od roditeljskih uloga, ali uvijek trebaju postojati granice. Svaki roditelj želi da njegovo dijete bude uspješno i zadovoljno, a želje i nadanja roditelja u pogledu obrazovanja djeteta nazivamo roditeljskim obrazovnim aspiracijama. One su važne jer imaju utjecaj na to što će dijete u obrazovnom dijelu uistinu postići te kako će se ponašati vezano uz školu. Isto tako, djeca na temelju roditeljskih obrazovnih aspiracija razvijaju svoje želje i nadanja u pogledu obrazovanja.

 

Ovim člankom nipošto ne želimo promovirati niska očekivanja po pitanju obrazovanja djece jer činjenica je da viša očekivanja roditelja (sukladno djetetovim mogućnostima) imaju pozitivan utjecaj na djetetov razvoj kao i obrazovni uspjeh. Međutim, kada su očekivanja previsoka i nerealna, ona postaju izvor frustracija za roditelje, ali u većoj mjeri i za samo dijete. U stvarnom životu to ne može donijeti ništa dobro. Primjere toga možemo pronaći u brojnim obiteljima u našem društvu, a jedan koji je dosta čest, jest primjer kada roditelji po vlastitom nahođenju određuju koju će školu dijete pohađati, bez obzira na njegove mogućnosti i želje.

Bitka za prosjek 5.0 i problemi mentalnog zdravlja

Pritisak izvrsnosti, visokih očekivanja i imperativ prosjeka 5.0 zahvatio je podjednako i roditelje i djecu. Utrka za peticama nerijetko kreće već od prvog razreda jer pojedini roditelji sva svoja očekivanja prenose na djecu koja se počinju međusobno odmjeravati i uspoređivati, ali ne u zdravom i poticajnom smislu. Sve to prati i veliki broj aktivnosti koje djeca pohađaju kako bi bila što „uspješnija“. Kod roditelja to može dovesti do osjećaja nesigurnosti i anksioznosti što njihovoj djeci donosi budućnost, a često se osjećaju preopterećeno. Izvrsne ocjene postale su cilj koji nije djetetov jer su očekivanja roditelja postala takva da dijete nema osjećaj da uči zbog sebe, već je to nešto što odrađuje za roditelje i zbog roditelja. Stres je neupitan s obje strane i to može dovesti do različitih problema.

 

Djeca uglavnom vole dobiti pohvalu od roditelja i žele im ugoditi pa će ponekad biti spremni dugo trpjeti pritisak koji roditelji vrše na njih. Takav teret na leđima može biti poguban za mentalno zdravlje. Naime, djeca koja su dugo izložena ovakvom stresu, sklonija su razvijanju poteškoća na području mentalnog zdravlja kao što su  anksioznost, tjeskoba, depresivni poremećaji, promjene raspoloženja, poteškoće s učenjem i slično. Posljedice mogu biti posebno pogubne kod tinejdžera koji su skloniji konzumaciji droga, poremećajima prehrane i samoozljeđivanju.

Prevelika očekivanja nisu nastala slučajno

Roditelji često nisu svjesni svog prezaštitničkog stava i visokih očekivanja. Vlastiti strah, tjeskobu i neispunjenje potencijale prebacuju na djecu pritom gubeći stvarni kontakt s djetetom i podršku koja je djetetu zapravo potrebna. Postoje roditelji koji ne žele i ne mogu prihvatiti činjenicu da ne mogu sva djeca biti odlični učenici što značajno utječe na oblikovanje djetetove ličnosti i djetetova identiteta.

 

Prevelika očekivanja nisu nešto što je nastalo slučajno. Ona su dio života još od djetinjstva i nerijetko se mogu preslikati i na djecu. Naime, očekivanja su često temeljena na iskustvima koje smo sami imali kao djeca. Primjerice, brojni roditelj koji su i sami nekada bili odlični učenici, s velikim brojem izvannastavnih aktivnosti, nerijetko to očekuju i od svoje djece. Isto tako, osobe koje su djetinjstvu bile izložene prevelikim očekivanjima svojih roditelja, često se tako odnose prema vlastitoj djeci. Moguće je i da vlastite neispunjene snove i očekivanja neki roditelji pokušavaju „živjeti“ preko svoje djece.

Kako postaviti realna očekivanja od djeteta?

Linija između visokih i previsokih očekivanja često nije jasna i zato je jako lako pogriješiti na ovom području. Prvenstveno je važno da promislimo o vlastitim očekivanjima kada je školski uspjeh djeteta u pitanju te da budemo oprezni da prednost ne dajemo svojim interesima i željama. Nadalje, komunikacija je iznimno važna općenito pa tako i kada se odnosi na komuniciranje o međusobnim očekivanjima. Poželjno je da roditelji potiču svoju djecu da koriste one talente i sposobnosti koje imaju, da daju sve od sebe pa i onda kada rezultat ne bude očekivan.

 

Način na koji gledamo i tretiramo dijete, može biti nešto što se u psihologiji zove samoispunjavajuće proročanstvo. Naime, kada se djetetove jake strane njeguju i poštuju, ono uči biti samopouzdana osoba s mnogo poštovanja što je poželjno u obrazovanju, ali i u životu općenito. Pohvalite dijete kada je u nečemu dobro i kada se nečemu istinski veseli. Prestanite konstantno obraćati pažnju na to što dijete ne može i počnite naglašavati što može. Na taj način roditelji pridonose „boljem sutra“ za svoje dijete.

Pohvalite uspjeh bez kritiziranja djeteta

Kada dijete ostvari neki njemu značajan uspjeh, posvetite tome pažnju i pohvalite dijete čak i ako vi to ne smatrate uspjehom. Primjerice, ako je dijete iz nekog predmeta dobilo ocjenu koja po vama nije zadovoljavajuća, pohvalite djetetov trud bez da kritizirate. Nemojte postavljati sljedeća pitanja: Zašto nisi dobio peticu? Kako su drugi napisali? Koliko je bilo petica? Tko je sve dobio jedinicu? Naime, dijete će se osjećati kao da ga uspoređujete s drugima. Isto tako, važno je da dijete ne doživi „neuspjeh“ kao izrazito neugodno iskustvo koje će ga dodatno demotivirati u obavljanju kako školskih tako i svakodnevnih obaveza.

 

Svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete, a uz dobru suradnju sa školom steći će sliku o tome što kod svog djeteta može smatrati uspjehom, a što neuspjehom. Poželjno je dijete prikladno nagraditi ili mu na određeni vremenski period ukinuti neku privilegiju kada je to potrebno jer ne treba otići ni u drugu krajnost pa tolerirati sve što dijete napravi ili ne napravi. Pristojno ponašanje u školi i uredno izvršavanje školskih obaveza sukladno mogućnostima i okolnostima nešto je što bi svaki roditelj trebao poticati.

Potičite iskrenu komunikaciju oko školskog uspjeha

Koliko puta roditeljima niste rekli kada ste dobili lošu ocjenu? Kada je dijete u strahu od roditeljske reakcije, prikrivat će informacije od roditelja, a vrlo često dolazi i do potiskivanja emocija. To ostavlja posljedice na socio-emocionalni razvoj djeteta. Može se zaključiti kako djetetov strah od roditeljske reakcije u konačnici otežava djetetu postizanje nekog cilja jer ga strah onemogućava da se koncentrira na ono što treba naučiti ili da zablokira kada ga se usmeno ili pismeno ispituje u školi.

Budite uključeni u djetetovo školovanje

Uključenost oba roditelja u djetetovo školovanje iznimno je važna jer pozitivno utječe na cjelokupni razvoj i školski uspjeh. Djeca tako postaju angažiranija i motiviranija u izvršavanju školskih obveza. Uključenost u djetetovo školovanje podrazumijeva odlazak na roditeljske sastanke i informacije, pomoć djetetu oko školskih obveza kada je to potrebno, razgovor o školskim temama i slično.

Razdvojite svoja od djetetovih očekivanja

Nije lako biti roditelj i za većinu ljudi to je najvažnija uloga u životu. Svaki roditelj mora biti svjestan da su djeca pojedinci sami za sebe koji će izrasti u odrasle osobe. Upravo zato roditeljska previsoka očekivanja nikako nisu dobra i ne predstavljaju poticajno i zdravo okruženje.  Slušajte svoju djecu, promatrajte ih i pružajte im podršku. Pohvalite uloženi trud, marljivo učenje, korišteni pristup pri učenju, a ne djetetovu pamet, talent, ostvarene petice. Budite svjesni da nisu sva djeca nadareni matematičari i da svima ta matematika neće ni trebati. Isto se može preslikati i na ostale predmete. Naime, ako je vaše dijete budući glazbenik, zasigurno mu kemija neće biti od presudne važnosti. Nemojte dopustiti da im jedan ispit ili jedna loša ocjena oduzmu samopouzdanje i snove.

Foto: Unsplash

 

 

Pripremila: