Djeca na svadbi: Tema o kojoj se u posljednje vrijeme sve češće polemizira

Ponukana videozapisom koji je nedavno objavljen na TikToku, a u kojem se prolaznike pita za mišljenje o temi djece u svatovima, odlučila sam dati svoj osvrt i mišljenje s kojim se dobar dio vas možda neće složiti. U cilju mi nije uvjeriti vas da sam ja u pravu, već potaknuti raspravu o temi koja se sve češće poteže u raznim segmentima privatnog i javnog života. Dakle, da me zaustavila novinarka i postavila mi pitanje: "Što biste učinili da vas mladenci zamole da na njihovu svadbu ne vodite djecu, što biste učinili?", kratko i jasno odgovorila bih: "Ne bih došla ni ja.", a sada ću vam dati i nekoliko svojih argumenata zašto sam takvog stava. 

Skupe stolice i ponašanje djece u svatovima - sporne stavke o kojima se često raspravlja

Jedan od najčešćih argumenata koji su dali govornici s kojima se osobno ne slažem, odnosili su se na visoke cijene stolica te ponašanje djece u svatovima (npr. upadanje u prvi ples mladenaca, ometanje ulaska mladenaca, ometanje ceremonije i sl.). Prvo, svatovi se ne moraju praviti naveliko ako za to nemate mogućnosti. Važno je da su uz vas ljudi koje tog dana želite uz sebe, a ne da imate raskošne dekoracije, fotogeničnu salu, ogromni jelovnik ili najboljeg fotografa. To su stvari na kojima se itekako može uštedjeti. Usto, vjerujem da bi puno roditelja samoinicijativno došlo u svatove bez djece ako im ih netko može pričuvati pa trošak plaćanja stolice za djecu u konačnici ne mora biti pretjerano veliki. I drugo, u ovom kontekstu govorim o roditeljima koji su svjesni da moraju nadgledati djecu tijekom cijelog dana i ne dopustiti im da unište najvažnije trenutke mladencima. Kao i uvijek, roditelj je odgovoran za pristojno ponašanje djeteta. 

Zašto bih odbila doći na svadbu s uvjetom bez djece?

Sada ću vam objasniti zašto bih ja poslala vjenčani dar i vjerojatno odustala od dolaska u svatove. U svatove idem meni bliskim ljudima koje već dugo poznajem ili eventualno ljudima koji su u moj život ušli kasnije, a zbližili smo se toliko da se međusobno zovemo na ovako važne događaje. Dakle, radi se o osobama koje dobro poznaju mene i vrijednosti koje njegujem, a neizostavni dio toga upravo su moja obitelj, odnosno djeca. Osoba koja bi mi postavila uvjet koji isključuje moju djecu, povrijedila bi me na neki način jer bi mi dala do znanja da su moja djeca nepoželjna. Da se razumijemo, ne vodim svoju djecu sa sobom kamo god da pođem, ali ne trebam ni mjesta, a ni osobe koja mi jasno daju do znanja da ona nisu dobrodošla. Tu ne mislim na adult only mjesta čiji je koncept svima dobro poznat prije dolaska.

Drugi argument potkrijepila bih nostalgičnim prisjećanjem na sve svadbe na kojima sam bila sa svojim roditeljima. Osim što se često prisjetimo tih trenutaka, s vremena na vrijeme pogledamo kasete koje smo presnimili na DVD i osvježimo predivne zajedničke uspomene. Sjećam se s koliko sam se uzbuđenja pripremala za odlazak na vjenčanje, kako sam pažljivo birala odjeću te koliko sam uživala s njima kada bi me poveli na slična mjesta. I nikada nisam imala osjećaj da sam nepoželjna, naprotiv, "tete iz svatova" uvijek bi bile raspoložene za moja znatiželjna pitanja, a mlađi dio ekipe plesao bi sa mnom na podiju. Brat nikada nije bio taj tip, izbjegavao je odlazak u svatove kad god bi mogao, no ja sam to odradila za oboje. Isto tako, ne sjećam se da sam divljala po podiju, bacala hranu za stolom, ometala ljude u praćenju programa ili radila bilo što neprimjereno što se danas pripisuje djeci. Vodeći se osobnim iskustvom, svojoj bih djeci voljela priuštiti isto.

Umjesto veselih svadbi na kojoj se zabavljaju sve generacije slaveći ljubav mladenaca, danas imamo mahom iste proslave koje se svode na impresioniranje gostiju, savršene fotografije i sterilne protokole u kojima od silne brige ne stignemo ni uživati. 

Opća netrpeljivost prema djeci

U posljednje vrijeme sve češće možemo primijetiti netrpeljivost prema djeci, kako kod osoba koji ne planiraju imati djecu tako i kod ovih koji ih planiraju ili već imaju, što smatram potencijalnim problemom za društvo. U redu mi je kad netko ne želi imati djecu i podržavam odluku neovisno o razlogu koji se iza toga krije, međutim na umu uvijek trebamo imati da su djeca također ljudi, bez obzira na to želimo li ih imati ili ne. Brojni roditelji osjećaju se posramljeno kada im dijete izvede nepredviđenu mini predstavu na javnome mjestu ili se ponese onako kako odrasli ne bi. I kada ovo kažem, ne želim reći da je djeci sve dozvoljeno i da trebamo imati bezgranično razumijevanje za tuđu djecu. Poruka koja se iza toga krije, jest da trebamo raditi na međusobnom uvažavanju. Iako se tolerancija i solidarnost naglašavaju više nego ikada, upravo su ovo vrijednosti na kojima najviše moramo raditi. Polako se gubi empatija koja je ljudima u današnje vrijeme silno potrebna.

Zaključak

I ne bih htjela da se ovaj članak pretvori u raspravu o krajnostima - ne radi se o djeci koja će okrenuti salu naopačke, uništiti ulazak mladenaca ili prvi ples niti o roditeljima koji ne znaju postaviti razumne granice. Radi se o različitim ulogama koje imamo u životu, prijateljstvu, različitim vrijednostima i potencijalnom problemu općeg izoliranja djece. Radi se o tome što bismo radije izabrali: savršeno isplanirane proslave do posljednjeg detalja ili trajne uspomenu s najvažnijim ljudima u vašem životu.

Foto: