Recenzija knjige Ono što tražiš, u knjižnici je – u redu je ne imati odgovore na sva pitanja
Nikad ne znam što očekivati kada posegnem za knjigom bez prethodnih informacija, a najdraže mi je kada me odmah u prvih nekoliko stranica osvoji. Upravo se to dogodilo s romanom Ono što tražiš, u knjižnici je autorice Michiko Aoyame. Prije čitanja nisam čula za ovu knjigu – na prvu me privukao simpatičan naslov i radnja koja je smještena u knjižnicu, no nisam imala visoka očekivanja jer nisam ništa znala o romanu i autorici. Zašto i čime ih je ova knjiga nadmašila, pročitajte u nastavku.

Radnja i moji dojmovi
Radnja romana Ono što tražiš, u knjižnici je vrti se oko jedne kvartovske knjižnice u Tokiju i neobične knjižničarke Sayuri Komachi, žene koja ima poseban talent – ne samo preporučiti knjigu, nego prepoznati što nekome zapravo treba. Kroz nekoliko povezanih priča upoznajemo različite likove koji se nalaze u životnim zastojima: mladu prodavačicu koja osjeća da može više, ali ne zna kako krenuti; ženu koja se nakon porodiljnog dopusta teško vraća u poslovni ritam; muškarca koji potajno sanja o pokretanju vlastitog posla; umjetnika koji sumnja u svoj talent.
Svatko od njih dolazi u knjižnicu s naizgled običnim upitom, ali odlazi s nečim puno većim – knjigom koja na prvu možda nema veze s njihovim problemom, ali polako počne otvarati neke druge perspektive. Sviđa mi se što se promjene ne događaju preko noći i što nema velikih dramatičnih rezova i obrata. Umjesto toga, autorica Michiko Aoyama prati male, realne pomake i trenutke kada likovi počnu drugačije razmišljati, kada si dopuste priznati što žele ili kada naprave sitan, ali važan korak prema promjeni. Sve su priče povezane prostorom knjižnice, ali svaka funkcionira kao mala cjelina.

Zaključak
Ono što mi se kod ove knjige posebno svidjelo jest način pisanja – sve životne lekcije dolaze nenametljivo i prirodno, kroz situacije koje nam svima zvuče poznato, a to je onaj osjećaj da stojimo na mjestu, čekamo "bolji trenutak" i pravo vrijeme koje nikako da dođe. Upravo zato meni ova priča djeluje iskreno i autentično – likovi nisu hrabri od prve stranice, ne znaju odmah što trebaju učiniti i često sumnjaju u sebe.
No polako, korak po korak, počnu si dopuštati razmišljati drugačije i dolaze do spoznaje da promjena ne mora biti velika ni dramatična da bi bila važna. Nakon čitanja ostao mi je neki miran, topao osjećaj – kao da me je netko podsjetio da je u redu ne imati sve odgovore, ali i da je vrijedno tražiti ih.
Foto: Canva / privatna arhiva
- Pripremila:
- Sandra Kuhar
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice