Navike koje su iritantne za okolinu, zabrinjavajuće za roditelje i sasvim bezbrižne za djecu
Neugodne navike kod djece česta su pojava i dio su njihovog normalnog razvoja. Iako roditeljima mogu biti iritantne ili zabrinjavajuće, navike poput "kopanja" nosa, griženja noktiju, sisanja palca, škrgutanja zubima ili stalnog čačkanja kose, iza sebe kriju emocije, stres ili potrebu za sigurnošću i isticanjem. Umjesto kažnjavanja i posramljivanja, učinkovitiji je pristup strpljenje, razumijevanje i usmjeravanje djeteta prema zdravijim oblicima ponašanja.
Navike koje djeca razvijaju iz stresa, sigurnosti ili dosade
Jedna od najčešćih navika jest "kopanje" nosa. Djeca to često rade iz dosade, znatiželje ili zbog suhe sluznice. Iako je ova navika među nama društveno neprihvatljiva, ona sama po sebi nije opasna, osim ako dovodi do ranica ili infekcija. Umjesto stalnih opomena, korisno je djetetu mirno objasniti zašto to nije higijenski i pokazati mu kako upotrebljavati maramicu. Također, redovito ovlaživanje zraka u prostoru i održavanje higijene nosa može smanjiti potrebu za takvim ponašanjem.
Griženje noktiju vrlo je prisutna navika i kod odraslih, a osobito kod djece koja su tjeskobna, nesigurna ili pod stresom. Često se javlja u razdobljima prilagodbe kada je pojačan stres, poput polaska u vrtić ili školu. Roditelji ponekad reagiraju ljutnjom ili prijetnjama, no to obično samo povećava napetost i dodatno potiče potrebu za korištenjem te navike. Puno je korisnije pokušati otkriti što dijete brine te mu pomoći da emocije izrazi riječima. Zajedničke aktivnosti, maženje, crtanje ili igranje s plastelinom, slaganje kocki i slično mogu pomoći da se rukice zaposle na prihvatljiv način.
Sisanje palca česta je navika u ranom djetinjstvu jer djetetu pruža osjećaj sigurnosti. Iako većina djece s vremenom sama odustane, produženo sisanje može utjecati na razvoj zuba i govora. Umjesto naglog oduzimanja, preporučuje se postupno smanjivanje i jačanje osjećaja sigurnosti kroz blizinu, razgovor i pohvalu za svaki mali napredak. Dijete treba osjetiti da nije kažnjeno, već podržano.
Čupanje kose ili stalno vrtloženje pramenova također mogu biti znak unutarnje napetosti. Takva ponašanja često se pojačavaju u situacijama dosade, umora ili emocionalnog pritiska. Važno je promatrati kada se navika javlja i pokušati ukloniti okidače.
Jako je važna uloga roditelja
Ključno je da roditelji budu dosljedni, ali dovoljno blagi jer je ipak riječ o djeci. Kritiziranje, ismijavanje ili uspoređivanje s drugom djecom može narušiti djetetovo samopouzdanje i pogoršati problem. Umjesto toga, pohvala za trud i mali uspjesi jačaju motivaciju za promjenu. Također je važno biti dobar uzor jer djeca često oponašaju ponašanje odraslih pa ako vide da roditelji grizu nokte ili nervozno tapkaju, veća je vjerojatnost da će i sama usvojiti slične navike.
Na kraju, treba imati na umu da su neugodne navike najčešće prolazna faza. Uz razumijevanje, strpljenje i podršku, većina djece ih s vremenom preraste. Najvažnije je djetetu pružiti osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti jer se upravo u takvom okruženju najlakše razvijaju zdrave navike.
Osobni osvrt
Kao majka dvoje toddlera, još uvijek prolazimo kroz razne "škakljive" faze i navike te osuđivanja okoline i neugodne poglede jer djeci te navike dozvoljavam. Jako je teško djetetu dokazati da ne smije, primjerice, čačkati nos. Gledali smo animirane filmove na tu temu, crtali bakterije, opominjali redovno, ali dok ta faza sama po sebi nije prošla, djeca to nisu prestala raditi.
Od duda smo se odviknuli relativno jednostavno, no u posljednje vrijeme uočavamo fazu izrazitog nemira, nemogućnosti sjedenja u miru i nemirne nogice. Tko zna koliko će trajati, a mi kao roditelji ćemo se potruditi to dodatno olakšati.
Foto: Canva / Freepik
- Pripremila:
- Marinela Išasegi Bogdanić
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice