Ja sam Ena i volim čitati romane…

Oduvijek sam voljela čitati. Prvo su to bile dječje knjige, kasnije one namijenjene tinejdžerima, onda je došlo razdoblje proždiranja ljubavnih romana, a kasnije SF-a pa trilera i krimića. Rekla bih da sam doista otvorena prema svim žanrovima pa volim razbiti monotoniju i poezijom, (auto)biografijama ili esejima. U suštini stvarno čitam sve, pod uvjetom da mi odgovara stil pisanja i da knjigu smatram dobrom. I tu dolazi do neslaganja između mene i nekih od prijateljica koje se zgroze kad kažem da čitam ljubavni roman. Jer, pobogu, zašto svoje vrijeme ne trošim na nešto “kvalitetnije”?

Kao da je jedino bitno hoću li u životu biti produktivna i hoće li mi čitanje te jedne knjige promijeniti život. Najčešće neće. Čak ni one najbolje knjige koje sam pročitala i koje su me apsolutno oduševile, nisu mi promijenile život. Utjecale su na mene, da. Promijenile pogled na neke stvari. Proširile vidike. Natjerale me da ja promijenim nešto u životu. Ali samo čitanje nije promijenilo ništa. I koliko god zvučalo trivijalno, imam dojam da čitatelji ostalih žanrova često omalovažavajuće gledaju na one koji čitaju (ljubavne) romane, kao da nisu pravi "čitači” i nisu zapravo vrijedni razgovora o knjigama jer čitaju neke sladunjave pričice umjesto da svoje slobodno vrijeme nakon napornog dana i cijelog tjedna obaveza provedu dodatno se educirajući o svjetskoj problematici, neprekidnoj ljudskoj patnji, geopolitičkim odnosima i povijesnim događajima… A nije da se ne interesiram i ne educiram.

Kada učim i usavršavam se, onda učim i usavršavam se. Kad odmaram i čitam, onda samo želim čitati. Da, ponekad će to biti knjiga iz koje ću naučiti puno toga, ali katkad od te knjige neću dobiti ništa više osim dva sata zabave čekajući da se glavni likovi posvađaju 40 i pomire 10 stranica prije kraja. Jer mi to treba. Jer mi odgovara. I jer želim… I to je apsolutno u redu. Iako ima jako dobro napisanih ljubavnih romana, uz zanimljive likove, događaje i kvalitetne interakcije, svjesna sam da nije uvijek tako i da to ponekad nisu najbolje razrađene ni napisane knjige. Svejedno ih želim čitati! Ja, i brojni drugi zbog kojih su te knjige često bestselleri. Smatram da te svako čitanje obogaćuje pa čak i kad čitaš nešto sladunjavo gdje se odriču svih ranijih životnih ciljeva zbog frajera kojeg su upoznale prije 10 dana i sigurne su da žele provesti ostatak života s njim, a ti shvatiš kako to je ili nije nešto što bi napravila, dobro je.

U redu je uživati u stvarima samo zato što ti čine zadovoljstvo, a ne zato što su korisne

Poanta života nije isključivo u produktivnosti. U redu je čitati za opuštanje. Ne samo da je u redu, nego je i nužno za svakodnevno funkcioniranje. I ne dozvoli da te uvjeravaju u suprotno samo zato što oni čitaju nešto što oni smatraju kvalitetnim, a sve ostalo im je bezveze. I brojne knjige koje se danas smatraju klasicima, definitivno nisu tako smatrane u trenutku izdavanja. Pa čak i kad je objektivno reći da knjiga neće biti smatrana klasikom, svejedno treba uživati u njoj ako je to ono što nas zanima.

Jedemo različitu hranu, nosimo različite stvari, gledamo različite filmove i slušamo različitu vrstu glazbe... Zašto bismo svi trebali čitati iste knjige? Na kraju krajeva, ne moramo ni čitati ako nas to ne veseli i ne ispunjava (osim ako je riječ o lektirama). Ali ako već čitamo i razgovaramo o tom čitanju s drugim osobama, nemojmo biti čitalački snobovi. Svatko u životu ima različite interese, želje i ciljeve pa kao što ne sudimo knjigu po korici, nemojmo ni osobu (isključivo) prema njenom odabiru knjiga. Čitaj i pusti druge da čitaju!

 

Jeste li se nekad sreli s neugodnim komentarima vezanim uz knjigu koju čitate?

Foto: Unsplash

Pripremila: