Kako smanjiti previsoka očekivanja roditelja?

Roditelji prirodno žele najbolje za svoju djecu. Žele im omogućiti lakši i bolji život nego što su oni imali, odnosno da budu bolje obrazovana od njih, da rade lakše poslove i da budu sretna. U tim dobrim namjerama, ipak se nekad zamagli granica ostvarivanja svojih neostvarenih želja. Težnja da im bude bolje i da imaju komforniji život, pretvori se u pritisak, a dobre želje u ambicioznost pa čak i dokazivanje koje se ostvaruje preko djeteta. Umjesto da budu motivatori i podrška, nameću nerealno visoka očekivanja koja postaju teret.

Roditelji nastoje preko djece ostvariti neostvarene snove

Škola, sport, izvannastavne aktivnosti i ostala područja postaju teren za dokazivanje. Pa tako roditelji koji nisu studirali, često nameću odabir fakulteta djetetu kao jedini ispravni put. Oni koji su sanjali o sportskoj karijeri, ali ju nisu uspjeli sami ostaviti, vlastitu ambiciju prebacuju na dijete. Slični se scenariji događaju i u obiteljima koje se generacijski bave nekom djelatnošću pa se očekuje da dijete nastavi obitelji posao.

Što ako se zanemare djetetove ambicije i interesi?

Problem nastaje kada su zanemarene djetetove ambicije i interesi, ali i sposobnosti. Kroz vrijeme to će dovesti do osjećaja straha i nesigurnosti, a vrlo često i do osjećaja manje vrijednosti ako dijete ne uspijeva zadovoljiti zadane kriterije. Priča ne staje samo na tome jer ako pohvala dolazi samo kada se neki zadatak ostvari uspješno, nestat će hrabrost da se isproba nešto novo i, prije ili kasnije, zapitat će se je li ljubav uvjetovana uspjehom.

Ovaj nezdravi odnos u kojem djeca pokušavaju učiniti roditelje sretnim dok oni gledaju samo rezultate, uglavnom se odvija na nesvjesnoj razini i dovodi do toga da se dijete sve više povlači u sebe, a roditelji to shvaćaju kao pobunu i nedostatak motivacije.

Postavljanje granica i kreiranje poticaja

Svako je dijete drugačije, a time i njegovi talenti te sklonosti. Svakako, trebaju mu neke granice i poticaji, ali bi oni trebali biti primjereni dobi. Nadalje, trebali bi biti realni i motivirajući jer je djetinjstvo razdoblje za rast, učenje i razvoj.

Stoga, korisno je ako roditelji:

  • krenu od sebe i preispitaju svoje motivatore

  • prebace fokus na trud i ustrajnost, a ne samo na rezultat

  • postave realne ciljeve

  • pruže strukturu umjesto isključujućih pravila

  • smanje uspoređivanje i utjecaj društvenih mreža

  • normaliziraju greške

Ovisno o svojoj dobi, i dijete može:

  • tražiti dodatnu podršku u komunikaciji s roditeljima i postavljanju granica

  • voditi dnevnik i pratiti kako se osjeća

  • istražiti svoje interese

  • biti iskren kako mu se sviđaju aktivnosti na koje roditelji potiču

  • otvoreno razgovarati s roditeljima o svojim osjećajima i strahovima

  • imati hobi radi užitka

  • razviti vlastitu definiciju uspjeha

  • izraziti osjećaje

  • pratiti svoje interese

Granica između podrške i pritiska može biti dosta tanka

Granica između podrške i pritiska može biti dosta tanka, a ako se greške smatraju neuspjehom i obrasci ponašanja prenose s generacije na generaciju, lako je vrijednost vezati uz performans. Današnje roditeljstvo ima dodatan pritisak jer se istovremeno očekuje biti posvećen roditelj li uspješan profesionalac. Pa nije ni čudo da se stres iskali u obiteljskom domu. U želji da se ima sve, lako je staviti želje i interese djeteta na drugo mjesto i gurati ga u smjeru koji izgleda dobro i sigurno.

Ali djeca ne trebaju savršene roditelje, već prisutne i one koji će se zapitati pokušavaju li dijete oblikovati prema nekom svom idealu ili su im podrška i daju im slobodu da izaberu vlastiti put.

Foto: Canva

Pripremila:
Ni duboko disanje ni teretana – ova 4 načina jedino mi pomažu da se opustim otkad sam postala majka

Pročitajte još

Ni duboko disanje ni teretana – ova 4 načina jedino mi pomažu da se opustim otkad sam postala majka

Ni duboko disanje ni teretana – ova 4 načina jedino mi pomažu da se opustim otkad sam postala majka