Zašto žene uvijek moraju biti negativke? 

Imenice u hrvatskom jeziku postoje u muškom, ženskom i srednjem rodu. Značenje bi im pritom trebalo ostati isto s obzirom na to da imenuju istu stvar, biće ili pojavu. Ipak, ponekad se promjenom roda imenice mijenja i njena konotacija te percepcija u javnosti. Nepravdom nad nepravdama smatram riječ maćeha. Imenica je to koja nam je toliko omražena još od Pepeljuge, a ni izreka „Život je nekome majka, a nekome maćeha“ nije nam pomogla skinuti tu negativnu konotaciju. Vjerujem da su postojale zle maćehe. Ali vjerujem da su postojale i dobre. Statistički je nemoguće da su sve žene koje su s partnerima koji imaju djecu iz prethodnog braka / veze rospije i djecomrziteljice.

Kada prijateljima predstavim svoju maćehu, ne znam prostrijele li pogledom više mene ili nju

S druge strane, ponovno statistički gledano, nakon razvoda ostaje jednaki broj razvedenih žena kao i muškaraca. To bi značilo da i očuha trebamo imati tu negdje koliko i maćeha. Pa ako ih i imamo, ne spominju se toliko… Odrasla sam i uz maćehu i uz očuha. Kada sam maćehu prvi put predstavila nekome od prijatelja riječima: „Ovo je P., moja maćeha“, ne znam jesu li pogledom više prostrijelili mene ili nju. A mogla sam vidjeti da ni ona nije bila u potpunosti zadovoljna tom imenicom. Kasnije sam joj objasnila da za mene ta imenica jednostavno označava osobu koja je u braku s mojim ocem. Ništa više. Nema negativnih konotacija. Nema nikakvih konotacija zapravo.

To što ću ja osjećati prema njoj, ovisit će isključivo o njenom ponašanju. Ako se nas dvije nećemo slagati, to će biti zbog naših razlika, a ako se nećemo voljeti, to će ponovno biti zbog našeg odnosa koji neće funkcionirati. Ne zbog toga što je ona moja maćeha. To što je ona maćeha, ne čini ju nužno ni dobrom ni lošom, samo opisuje naš obiteljski odnos. Kada sam pak očuha predstavila kao očuha, dobila sam puno manje začuđenih pogleda. Nitko ga nije gledao s neodobravanjem. Pretpostavljam jer je on došao „spasiti“ obitelj koja je ostala bez muškarca kao predvodnika i naš život s njim bit će fantastičan sad kada imamo novu očinsku figuru u životu. Istovremeno je maćeha valjda dežurno smetalo čiji je jedini zadatak mučiti partnerovu djecu iz prethodnog braka i pritom zračiti negativnom energijom. Ni jedno niti drugo, naravno, nije točno…

I očuh i maćeha jednostavno su partneri naših roditelja pa tim putem ulaze i u naš život. U idealnim uvjetima to znači da ćemo biti bogatiji za dva člana obitelji s kojima ćemo imati dobre odnose i koji će upotpuniti naš život. U manje idealnim uvjetima to su još dva člana obitelji koje ćemo tolerirati i s kojima ćemo se družiti i viđati ih kada to nalažu društvene prilike. Prošla sam oba scenarija. Ali ne samo s maćehom i očuhom, već i s drugim članovima obitelji. Obiteljski su odnosi iznimno komplicirani i teški, ali mnogima iznimno važni. Nemojmo ih onda odmah na početku osuditi na propast… Dozvolimo im da si sami svojim postupcima odrede mjesto u našem životu i „oboje“ naš odnos određenim emocijama.

Kao žene prečesto moramo dati više da bi se to percipiralo jednako kao ono što daje muškarac. Moramo to na poslu, moramo kod kuće, kao sestre, kao kćerke, kao majke, kao maćehe… Bili toga svjesni ili ne, od žena se često zahtjeva više. I ženama se češće sudi strože. Maćehama pogotovo jer ih se često nepravedno percipira kao prijetnju majci. Što ne bi trebale biti. U dobro uređenim odnosima trebale bi biti partnerice djetetovog oca koje će zajedno s njim sudjelovati u životu djeteta. To ne znači da će svaka biti takva. Kao što sam rekla, nije svaka maćeha dobra, kao ni svi očevi ni sve majke. Poanta je u tome da nije ni svaka zla.

Imenica maćeha, kao i svaka druga, ima rod, broj i padež. A emociju joj određujemo mi.

 

 

Foto: Canva