Tko sam ja sada? Povratak sebi kroz promjenu izgleda nakon prekida
Veza, osobito dugotrajna, rijetko nas ostavlja nepromijenjenima. U njoj se često prilagođavamo – svjesno ili nesvjesno. Malo utišamo dijelove sebe, malo se uklopimo, malo se odmaknemo od onoga što nam je nekad bilo važno. Ne nužno zato što nas je netko na to prisilio, nego zato što je to ljudski. Kada veza završi, ostaje praznina, ali i prostor. Prostor u kojem se ponovno susrećemo same sa sobom. Mnoge žene tada se prvi put nakon dugo vremena pogledaju u ogledalo s pitanjem – tko sam ja sada? Iako se to često banalizira kao "klasična ženska drama", iza tih promjena krije se puno dublja i smislenija priča.
Za mnoge žene, izgled je i način vraćanja osjećaja moći. Nakon prekida često dolazi do pada samopouzdanja, preispitivanja vlastite vrijednosti i pitanja "Što sa mnom nije u redu?". Ulaganje u sebe, u svoje tijelo i vanjštinu tada nije površno nego je pokušaj ponovnog uspostavljanja veze sa sobom. Dodir s vlastitim tijelom, ogledalo koje ne osuđuje nego prihvaća, nova verzija sebe koja kaže – još sam ovdje.
Za mnoge žene, izgled je i način vraćanja osjećaja moći. Nakon prekida često dolazi do pada samopouzdanja, preispitivanja vlastite vrijednosti i pitanja "Što sa mnom nije u redu?". Ulaganje u sebe, u svoje tijelo i vanjštinu tada nije površno nego je pokušaj ponovnog uspostavljanja veze sa sobom. Dodir s vlastitim tijelom, ogledalo koje ne osuđuje nego prihvaća, nova verzija sebe koja kaže – još sam ovdje.
Tabu o kojem se ne govori?
S druge strane, ako već iskreno progovaramo o ovoj temi, postoji i još jedan razlog promjene koji je pomalo tabu. Mnogi muškarci i žene u dugim vezama s vremenom se opuste. Manje brinu o svom izgledu, energiji, navikama, ne zato što su postali nemarni, nego zato što se osjećaju sigurno. Sigurnost često nosi i dozu komfora. Kada veza završi, ta sigurnost nestaje i odjednom se javlja vrlo realna misao – ovakva kakva jesam sada, teško ću nekoga novog privući.
Promjena izgleda tada ne dolazi nužno iz dubokog procesa samootkrivanja, nego i iz suočavanja s tržištem odnosa, koliko god to grubo zvučalo. Iz želje da se ponovno bude viđen, poželjan, relevantan. U tome nema ničeg pogrešnog. To nije lažna motivacija niti površnost, nego instinkt. Potreba da se poveća vlastita šansa za novu bliskost i za novu priliku. Često tek nakon prekida postanemo svjesni koliko smo se zapustili – ne samo fizički, nego i u drugim aspektima života.
Zanimljivo je da se u tom procesu ta početna, možda čak i "proračunata" promjena često pretvori u nešto puno dublje. Ono što je krenulo iz straha da ćemo ostati sami, završi kao stvarni povratak sebi. Nova rutina, više brige o tijelu, više prisutnosti u vlastitom životu. Ne zato da bismo se nekome svidjeli, nego zato što se mi sami sebi ponovno počnemo sviđati.
Mješavina nade i emocija
Na kraju, rijetko postoji samo jedan razlog. Promjena nakon prekida gotovo je uvijek mješavina svega: gubitka, straha, potrebe za kontrolom, želje za novim početkom i potrebe da ponovno budemo poželjni. Najtužnije jest što se promjene često događaju tek nakon prekida, iako su želje za njima postojale i ranije. Kao da si tada napokon dopuštamo biti ono što jesmo – bez kompromisa i bez potrebe da se uklopimo u tuđu sliku o nama.
Promjena izgleda nakon prekida ne znači bježanje od boli. Naprotiv, često je to prvi korak suočavanja. Vanjska promjena prati unutarnju: proces tugovanja, prihvaćanja i ponovnog oblikovanja identiteta. Ako na ovaj proces pogledamo očima nade, a ne straha – to može biti čarobno iskustvo!
Foto: Canva
- Pripremila:
- Maja Kos Mehmeti
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice