Kako sam se oprostila od svog psa nakon 7 i pol godina?
Kućni ljubimci dio su naše obitelji. S nama su u dobrim danima i u onima lošima. Uživamo u igri i maženju s njima, šetamo ih dok nisu ni svjesni pod kakvim smo pritiskom, tješe nas kada vide da nešto nije uredu i sve ostalo što suživot čovjeka i ljubimca donosi. Većina njih s vremenom okupira velik dio naše rutine i našeg života. Baš onako kako i treba biti. No što se događa jednom kada ih više ne bude?
Nakon sedam i pol godina zauvijek je otišao naš ljubimac
S takvim pitanjem nedavno sam se suočila i to vrlo iznenada. Nakon sedam i pol godina uginuo je naš pas. Kao da gubitak ljubimca nije sam po sebi dovoljan šok, ovo nam je došlo iznenada. Relativno mlada, nikad bolesna, uvijek vesela i puna energije... Odjednom smo jurili veterinaru udaljenom 150 km - kada živiš na periferiji i kada zagusti kod doktora te na kraju uvijek pošalju „u grad“, bilo da je riječ o ljudskom ili psećem životu. Nažalost, kod veterinara smo se i oprostili, a ja sam se odjednom pronašla s pitanjem: „Što ćemo sada?“
Nisam ni naslućivala takav ishod kod veterinara. Računala sam da se popodne vraćamo doma s nekom dijagnozom. Nisam imala dovoljno vremena za oprostiti se, a sasvim sigurno nisam imala vremena isplanirati što s tijelom nakon smrti. Nakon smrti kućnog ljubimca, vlasnik je o tome dužan obavijestiti nadležnog veterinara, a veterinar je to dužan prijaviti i, najčešće, predati tijelo životinje u nadležnu kafileriju gdje se provode daljnje radnje. Riječ je o postupku utvrđenom standardom zaštite zdravlja ljudi i okoliša.
Iznenada nas je napustila
Prema zakonu, u Hrvatskoj nije dozvoljeno pokapanje kućnih ljubimaca u zemlju, iako je ta praksa i dalje poprilično učestala. Budući da vlasnicima daje priliku da se oproste, ali i da imaju mjesto gdje će moći posjećivati svog ljubimca, jasno mi je zašto je to tako. Kako smo se mi našle daleko od kuće, ta opcija za nas nije bila mogućnost. Veterinar mi je rekao da se oni mogu „pobrinuti za sve“ te uputiti tijelo na daljnje zbrinjavanje, no ni s time se nisam mogla pomiriti jer nisam imala dovoljno vremena prihvatiti činjenicu da sam ju izgubila, a ponajmanje da ju više nikada neću imati blizu sebe ni moći posjetiti. Uz to, predložio mi je i opciju kremiranja. U bolnom trenutku bio je to melem na ranu. Opcija koja mi je zvučala dostojanstveno za nju, ali i utješno za mene jer je ipak u nekom trenutku mogu odnijeti kući i oprostiti se u potpunosti onda kada za to budem spremna.
Nedostajalo mi je još nešto što će ostati zauvijek
Kontaktirali smo krematorij koji pruža tu uslugu te su oni preuzeli kućnog ljubimca iz veterinarske stanice. Početni dogovor odradili smo preko e-maila isti dan, a detalje uživo. Cijene kremiranja ovise o težini kućnog ljubimca i kreću se u rasponu od 125 do 290 eura. Osim kremiranja odlučili smo se izraditi i otisak šape. Budući da nam je sve ovo došlo iznenada, osim „hrpe“ fotografija i uspomena, nedostajalo mi je nešto konkretno „njezino“ što će ostati zauvijek.
Otisak šape dolazi u lijepoj kutijici na koju se može zalijepiti fotografija, a može se birati i između više boja kutija. Na izbor imate i različite vrste urni. Mi za sada nismo nabavili urnu jer smo tijekom dogovora od šoka zaboravili odabrati keramičku urnu pa nam je pepeo dostavljen u standardnoj kutiji. Budući da još nismo odlučili hoćemo li pepeo čuvati kod kuće, pokopati na nekoj od dostupnih lokacija ili tražiti dozvolu za pokapanje pepela kod kuće (opcija koju još uvijek istražujem), nismo ju ni naručivali naknadno.
Donijelo mi je utjehu
Opcija kremiranja kućnih ljubimaca svakako nije nešto što sam mislila da ću upotrebljavati u skorije vrijeme ni nešto o čemu sam znala previše, ali bila sam prisiljena otkriti. Ipak, opcija je to koja mi je donijela utjehu i osjećaj kontrole u situaciji u kojoj sam bila poprilično neutješna i bez kontrole. Uz to, opcija je to za koju smatram da će meni, kao i ostalim članovima obitelji, olakšati proces žalovanja za izgubljenim četveronožnim članom.
Zaključak
Za kremiranje sam upotrebljavala uslugu VetMemoria, Veterinarske Stanice Rijeka. Njihove veterinarske stanice nalaze se na više mjesta u Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji. Komunikacija je bila brza, a izašli su i dodatno u susret prilikom dostave na otok. Naknadno su me iznenadili i e-mailom u kojem izražavaju sućut zbog gubitka ljubimca i zahvaljuju za korištenje njihovih usluga. Cijena kremiranja i otiska šape bila je oko 160 ili 170 eura. Istražujući, vidjela sam da slične usluge postoje i u drugim dijelovima Hrvatske poput PetMemo i Spomengaj.
Jeste li znali da ovakva usluga postoji u Hrvatskoj?
Foto: privatna arhiva / Canva
- Pripremila:
- Ena Paparić
- Tagovi:
- Prikaži
Pročitajte još
Prati nas na društvenim mrežama i budi dio najveće ženske recenzijske zajednice