Pizza festival u Zagrebu - je li bio vrijedan posjeta? 

Na Kegliću (Trg dr. Franje Tuđmana) u Zagrebu niknuo je još jedan zanimljiv festival – Pizza festival. Kako je životni partner veliki ljubitelj pizze, a nije ni meni mrska, odlučili smo ga posjetiti. Na Instagramu su svi hvalili ovaj festival, fotografije su izgledale sjajno, food blogeri koje pratim,  uživali su (OK, počašćeni su, plaćeno im je da dođu), a i na portalima sam pročitala samo pozitivne recenzije (OK, jasno mi je da su plaćene, ali svejedno, izgledalo je obećavajuće).

Inače izbjegavam gastro festivale po Zagrebu jer je stravična gužva i cijene su obično paprene. Iako mi nije problem platiti, trudim se platiti ono što zaista vrijedi, a ne da na neku hranu čekam u redu sa sto drugih ljudi, da nemam gdje kao čovjek sjesti ili bar stati na visoki stol i da na kraju u finoj hrani ne uživam jer ne jedem u miru. Isto tako, stava sam da na gastro festivalu hrana treba imati pristupačnije cijene nego u redovnoj ponudi tih restorana. Zar nije cilj predstaviti svoju ponudu prema temi festivala po promotivnim cijenama te tako potencijalno privući nove goste? Ne bavim se ugostiteljstvom i možda sasvim pogrešno gledam na to, no to je samo moje skromno mišljenje.

Skromna ponuda s visokim cijenama

Vratimo se mi na Pizza festival u Zagrebu. Na jednom portalu pročitala sam recenzije ponude i iskreno, mislila sam da je to dio ponude koji ih je najviše oduševio. Kad sam došla na festival, ispostavilo se da je to sva ponuda. Dakle, pizzu možete kupiti od četiri ugostitelja -  Picnic, RougeMarin, Institut za pizze i Beg's Plant Based. Iako mi je prvi izbor bio Beg's Plant Based jer me zanimala plant based pizza Salmon & avocado, nisu još pekli (došli smo oko 17 h, nakon posla). U redu, otišla sam na kućicu Picnica gdje sam naručila Talijanku. Prijateljica je naručila Pašku u Picnicu, a partner Pepperoni na kućici Instituta za pizzu. RougeMarinova nas ponuda nije oduševila, a bome ni cijene (od 67 kuna). Također, otkad je RougeMarin pizzerija? Ja se ne sjećam da su ikad to imali u ponudi. Možda nisam dugo bila. Budući da nije bila gužva, pizze su bile brzo gotove.

Mijenjali smo se za komadiće pizze, pojeli smo ih, bile su fine, ali ipak... Partner je malu pizzu platio 57 kuna. Ona je bila ukusna, tijesto je bilo jako ukusno, ali on je to, ruku na srce, mogao pojesti u dva zalogaja. Pizza je baš bila mala i ne mogu reći da je splet okusa bio takav da ću ga dugo pamtiti. Paška pizza iz Picnica bila je zanimljivog okusa – bijeli umak, maslinovo ulje, ukusna salama, no meni je to više iskreno bila focaccia nego pizza. Tijesto je bilo zaista prefino, ali meni to nije bila pizza. Talijanka koju sam ja naručila na Picnicu, bila je pun pogodak – sir, odličan umak od rajčice i domaći pesto. Okusi su bili savršeni. Ipak, i pizze iz Picnica platile smo gotovo 100 kuna (svaka je bila 350 grama).

Na festivalu smo pili mojito iz Gingle Bellsa koji je bio odličan i cijena je u redu (38 kuna za 3 dl), ali poslužen je u plastičnoj čaši s plastičnim slamkama. Pizza festival na svom je webu istaknuo da je zeleni festival, možda su se samo referirali na zelenu boju parka na lokaciji festivala. Ne znam.

Što možemo zaključiti? 

Ako želite nešto slatko, možete probati brioche con gelato u izvedbi Le Kolača. Mene tostirani sladoled nimalo ne privlači generalno, no tko voli... Neka proba. Ukratko – umjesto slabe ponude (samo četiri kućice) i visokih cijena, radije se zaputite u, primjerice, Franko's o kojem smo pisali ili pak neku od ovih kvartovskih pizzerija koje neće razočarati. Nadam se da će sljedeći put ovaj festival ipak imati nešto bogatiju ponudu jer je ove godine poprilično siromašna.

Svaki tjedan restoran jedan - posjetili smo osječki restoran Karaka i ovo su naši dojmovi

Foto: Ženski recenziRAJ

*Stavovi autorice članka ne odražavaju stavove uredništva.